Opjevao je brojne hrvatske gradove, ali nikad nije potvrdio da je jednu od svojih najtužnijih pjesama posvetio Vukovaru

U svojim pjesmama Balašević je revno oslikavao toponime; u intervjuima je govorio da kroz to stvara neku vlastitu zemlju, državu. Jedna od posljednjih pjesama koju je objavio bila je "Hej, lega". Posvećena je, već sam naslov govori, Osijeku, gradu kojeg je volio, a koji je od njegova Novog Sada udaljen stotinjak kilometara, a s njim dijeli senzibilitet i mentalitet. U toj pjesmi Balašević pjeva o djevojci s očima boje Dunava, sludila ga je "gospojica Esekerka/jedina u majke ćerka", koja ga je lagala "da je loza samog Trenka".

Ispričao je da s hrvatskim gradom ima posebnu vezu te da je pjesmu snimio nakon što ju je izveo na prvom koncertu nakon infarkta u Osijeku. Došlo je i do rasprave zašto je u pjesmi Osek, a ne Osijek. “Žao mi je što neki misle da je to neka teritorijalna pretenzija. Osek je arhaizam koji se nekako uklopio u cijelu tu pjesmu”, objasnio je svojim brojnim obožavateljima u Hrvatskoj. Osim što pjesma nosi ljubavnu priču, osvrće se na još jedan čest motiv Balaševićevih pjesama: gastronomiju. "A za fruštuk srk čobanca/od Čepina do Erduta", pjevao je Đole.

Jedna od njegovih najtužnijih pjesama, "Čovek s mesecom u očima", brojni su nagađali, posvećena je Vukovaru. Ovaj se grad u pjesmi ne spominje eksplicitno, spomenut je samo Dunav koji "sedef odranja". Jasno je da pjesma govori o ratu. "Ne znaš ti šta znači ubiti grad/ne znaš ti bauke kaljavih rovova", neki su od stihova. Balašević nikada nije potvrdio da je pjesmu napisao za Vukovar, ali je izjavio da je posvećuje svim razrušenim gradovima u svijetu.

Opjevao je i Viroviticu, u pjesmi istog naslova. U njoj govori o tome da nikada nije bio u Americi ni u SSSR-u, ali je "često pevao u Virovitici/i dobro prošao/mada su strme litice svud' oko Virovitice/opet bi došao/u Virovitici ne postoje pritisci/i žive mirno svi, kao hipici u Virovitici".

I Zagreb je dio jedne od njegovih pjesama, kaže. Kad je umro, Zagrepčani su je se sjetili pa na Ilici ćirilicom ispisali riječ "bećarac" te uz nju zapalili lampione. I, naravno, pjevali njegove pjesme. Tako je konačno dobio svoj "Stih na asfaltu", kako je ime pjesme koju počinje stihovima "Da mi je još jedared proći Ilicom/pa da bećarac našvrljam ćirilicom/teško da bi drugi mogli riješiti taj hijeroglif/al' bi ne'ko znao da sam tu". Pjeva i o Vlaškoj ulici u Zagrebu: "Pa da minem starom Vlaškom/da joj kosu sklonim daškom".

Tu je i snimka naslovljena "Dobra veče, Zagrebe". "Dobra veče, Zagrebe/mislio sam malo na tebe/dok sam svir'o po budžacima/braći narodnjacima/ko će da me ugosti/sad kad nisam baš u milosti/sami smo u našoj magiji/e, moji Zagiji", pjevao je na koncertu, dodajući da su mu pjesme postale tužnije. Tematizirao je, naravno, poraće.

Sličnog je, čak i sumornijeg, tona pjesma "Ja sam u Zagrebu", gdje Balašević pjeva o tome kako pleše na ulicama na kojima se plesati ne smije. "Ja sam u Zagrebu, ja sam u Osijeku/kao fantom minem Splitom kad se budi/znam, neki me ne bi tu, al' u proseku/ja sam u svakom domu gde je dobrih ljudi", pjevao je.

Poznata priča o ljetnoj romansi "Oprosti mi, Katrin" događa se u Puli, što govori već u prvom stihu pjesme: "Na stanici u Puli pod vrelim suncem leta/sam čekao autobus i svirao gitaru/tad sela je kraj mene i pitala dal' smeta/i znam li dobar hotel u Rovinju il' Vrsaru". Balašević se dotičnoj Katrin, koja je stigla iz Dižona, ispričava jer nije bio puno fin. Ipak, u Istri joj je na plaži izronio morskog puža i vodio je u "restoran s dobrom klopom". Ona ga je zvala da svrati do Dižona, no on je smatrao da ona "tamo ne bi bila ista, nego neka druga".

E moj lega

Bila je to zima pusta pijana

Sludila me jedna lepa Smiljana

Gospojica Esekerka jedina u majke ćerka

wwTreperava kao breza

Lagala me prepredenka da je loza zamog Trenka

Hajdučica i princeza

Bilo je to vreme oko blagdana

Bela šlinga od pahulja satkana

I praporac na toj šlingi

Za zornicu čibgi-lingi a za fruštek drk čobanca

Od Čepina do Edsuta bez šešira i kaputa

Sonicama sa dva vranca

Hej lega sretneš li je kad

Osmehne l’ se ili naduri, zastane li il požuri

Ili mine ko da nisi tu, to bi najpre ličilo na nju

Hej lega ko bi znao tad

Da mi mogu doći glave one oči boje Drave

I dan danas palim sveću za nas

Par gemiša i dumine, sve dok čežnja ne umine

E moj lega nema onog snega

Samo su nam zime ostale

Bila je to zima čista božija

Svaka nova bila je sve lošija

Gospojica Esekerka umiljata moja zverka

Plela me uzlatnu kiku

Još se krijem u toj kosi dok me zadnja treska nosi

Polagacko niz,,štrosiku’’

Hej lega sretneš li je kad

Osmehne l’ se ili naduri, zastane li il požuri

Ili mine ko da nisi tu, to bi najpre ličilo na nju

Hej lega ko bi znao tad

Da ću biti u svom veku još i stranac u Oseku

Oko Dalja tamna noć se valja

Srp meseca zvezde žanje iznad Darde i Baranje

Znaš lega malo mi je dosta svega

Jedino mi nikad dosta nje.