Jedna od naših najboljih i najangažiranijih glumica mlađe generacije Judita Franković iznimno je draga i pristupačna, uvijek zahvalna sugovornica. "Jesi li za 'postkoronski' intervju za 'Slobodnu Dalmaciju' narednih (tje)dana?", poslao je potpisnik ovih redaka poruku Juditi. "Rado", odgovorila je Judita kao iz topa i našalila se da je (post)korona "jedino o čemu ćemo ćakulati". Koronu je posljednjih mjeseci nemoguće izbjeći pa su odatle i krenuli.
Kako si preživjela onaj prvi "lockdown"? I kako gledaš na to razdoblje kad se na njega osvrneš? Jesi li izvukla neke "lekcije" iz izolacije?
- Odlično! Trebao mi je odmor pod hitno. Zaključila sam ono što nikada do sada sebi nisam priznala, da svi previše radimo. Možda zato što imam sreću raditi ono što volim. Ali to onda postaje šah-mat situacija gdje te dobiju upravo na to, na emocije, na činjenicu da si spreman jako rastegnuti svoje granice, pristati na neljudske uvjete, raditi za jako malo novca i slično. Ponekad si pomislim, kad bih mogla glumiti za onoliko para koliko mi daju (smijeh). Kapitalizam je okrutan i nehuman, izgubit ćemo dušu, ako već i nismo. Čovjek po svojoj prirodi jest djelatno biće, ali da bi oplemenio svoj rad, on treba i dokolicu, treba i "besposlenost", da bi se nahranio, napunio baterije, da bi bio ljudsko biće, a ne humanizirani stroj.
Kako je bilo Juditi kao osobi, a kako Juditi glumici?
- Osoba je glumici dala zasluženi odmor, a glumica je osobi dala vrijeme za regeneraciju (smijeh). Tako da se nadam da je Judita postala bolja osoba i snažnija glumica. Korona će pokazati (smijeh).
Kako su te dvije Judite iskoristile vrijeme za sebe tijekom "lockdowna"?
- Smireno, opušteno, ispunjeno. Kavica, jogica, šetnjica, ručkić, knjigica, serijica, pa ispočetka (smijeh). Preporuke za serije: "Sharp Objects", jako volim Amy Adams, a i Patricia Clarkson i Eliza Scanlen su sjajne! "Fosse/Verdon", također mini-serija sa sjajnim glumcima, priča o ljubavno-poslovnom odnosu para koji nam je donio "Chicago", "Cabaret"... Iako jako volim Sama Rockwella, koji je, usput rečeno, išao u istu školu u New Yorku kao i ja (William Esper Studio), Michelle Williams je rasturila. Od knjiga, koje doslovno gutam u ovom razdoblju i razmišljam o mogućem doktoratu, preporučam dvije zbirke pripovjedaka: "Poštovani kukci i druge jezive priče" Maše Kolanović i "Nevidljiva žena i druge priče" Slavenke Drakulić.
Je li ti se dogodi(lo) da naletiš na neki svoj film na TV-u? "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" baš se počeo emitirati na HBO-u negdje u tom razdoblju? Jesi li se sjetila tog filma u razdoblju korone, ono, zombiji itd.?
- Nisam naletjela ni na jedan svoj film, ali javili su mi se ljudi da su na HBO-u pogledali "Izbrisanu" i to me svaki put razveseli. A evo sada tek doznajem da je i "Posljednji Srbin" na HBO-u, sjajno! A propos "Srbina", baš neki dan mi se javi redatelj filma Peđa Ličina i kaže: "Znaš koliko puta te se sjetim sad kad dezinficiram ruke kako si se dosjetila da u sceni ispred kaveza dezinficiraš ruke" (smijeh). Ja sam to već bila zaboravila, eto kako umjetnost anticipira život (smijeh).
Dok čekaš snimanje nekog novog filma, nastupaš u ponovno otvorenom (nezavisnom) kazalištu s Paolom Slavicom ("Važnije polovice"). Predstava na intiman način postavlja pitanja koja su danas možda aktualnija nego pri nastajanju same predstave: gdje se skriva recept za sigurnu egzistenciju u moru honorarnih i poslova na određeno? Kako sretno ili barem bezbolnije živjeti čak dvije stvarnosti: fizičku i virtualnu? Koji su tvoji odgovori na ta pitanja?
- Nema sigurnosti, samo preživljavanje, a kad je već tako, onda biram raditi i baviti se onime što volim, okružiti se ljudima koje volim i koji vole mene, ljudima s kojima mogu razgovarati i suradnicima s kojima mogu biti kreativna. Za sada ovu virtualnu stvarnost držim pod ručnom, ova fizička mi je ipak bliža, i poznatija.
"Fali nam moćne ženske perspektive", napisala si nedavno na Facebooku. Kako u tom kontekstu komentiraš friške predizborne debate o maternicama i vraćanju žena na "tvorničke (Božje) postavke"?
- Te i takve izjave sada su već opasne! Do sada su možda bile samo bulažnjenje s kojim smo se sprdali, jednako kao i s mogućnošću da Donald Trump postane predsjednik, i eto ga. Nikada kao sada nije bilo važnije iskoristiti svoje pravo glasa i izići na izbore. U suprotnom, živjet ćemo "Sluškinjinu priču".
Kakav je osjećaj nastupiti u kazalištu u "novonormalnim" uvjetima, s ograničenim kapacitetom publike itd.?
- Kao pripadnica nezavisne scene u Hrvatskoj otporna sam na sve (smijeh) pa tako, eto, iz vlastita iskustva, mogu vam reći da sam nastupala i u gorim uvjetima. Na primjer, na ljetnom zvizdanu na parkiralištu jednog šoping-centra za dvoje dječice koju su roditelji posjeli bočno od nas da bi bili u sjeni i da ne dobili sunčanicu, pa opet u šoping-centru taman na putu ljudima koji s ogromnim kolicima prelaze preko naše scenografije, dok sa zvučnika razbija: "Mira, blagajna broj 3, Mira neka se javi na blagajnu broj 3..." Predstavu "Važnije polovice" igrale smo u atriju ITD-a gdje je publika mogla sjediti vani za stolovima i naručiti piće, pa je to za našu predstavu ispalo super i bile smo rasprodane. "Potpuni stranci" u Ludoj kući izvode se za pola kapaciteta dvorane, što nas je sve opalilo po džepu, ali ne i po reakcijama publike, koja se toliko smije da ni ne osjeti da igramo za pola dvorane.
Kako gledaš iz osobne i glumačke perspektive na "novo normalno"? Taman kad smo mislili da je gotovo, korona se vratila. Strahuješ li da bi ovo sada mogao biti neki drugi val? Brine li te sve ovo skupa? Obuzmu li te crne misli ili furaš pozitivu?
- Činjenica je da naša "djelatnost" ulazi u segment "zabave", nečega što je na redu tek kad podmirimo osnovne ljudske potrebe i svakako mislim da sigurnost i odgovornost trebaju biti na prvom mjestu. No ono što je ova situacija samo dodatno naglasila jest neki generalni način na koji se kultura i umjetnost poimaju i to je možda ono što najviše zastrašuje: zašto i čemu vi, niste isplativi, vi ste paraziti... A opet, prođe život, prođu sistemi, a ostane Rumi i Shakespeare, i Mozart i Gershwin, i Camille Claudel i Dora Maar, i Billy Wilder i Orson Welles, i Frida Kahlo i Pina Bauch, i Ivana Brlić Mažuranić i Zagorka... Upadnem i ja u apatiju i pomislim čemu sve to, ali pojavi se onda neki novi projekt koji me zavede i zbog kojega povjerujem, ma ima smisla.
Kuješ li ljetne planove? Posjet omiljenom Sarajevo Film Festivalu ako sve bude OK?
- Posjet SFF-u postao je nezaobilazna točka ljetnog planiranja. SFF vam uđe u srce i bez njega više ne možete. Tako da je Sarajevo apsolutno u mome planeru. Držim fige da će nam okolnosti to dopustiti. Bilo bi fino otići na more, na moru već godinama nisam bila onak' kak' treba, da ti postane već dosadno (smijeh). Sve to, naravno, ako nam korona ne pomuti planove - rekla je Judita za Slobodnu Dalmaciju.