Sine, ti ćeš u glazbenu školu ići, milom ili silom", rekla je majka pijanistica i glazbena pedagoginja šestogodišnjem Vladi Pravdiću, kad joj se sin požalio da se njemu u toj sarajevskoj glazbenoj školi u koju ga je upisala – ne sviđa. Na to je dječak razumno rekao: "Dobro, onda ću milom". Jer, ako ikog iz klasične postave Bijelog dugmeta možete opisati onim poznatim stihovima – "Uvijek sam bio pametno dijete, tako kažu, prao zubiće, prije ručka rukice, za mamine goste učio pjesmice..." – to bi bio Pravdić, "onaj fini među barabama", zgođušni plavušan negdje sa strane na pozornici, iza klavijatura, nikad isturen ni na njoj, ni u medijskim istupima.
Taj pomirbeni odgovor dječaka koji je živio s majkom i bakom – roditelji su mu se...