Premda članovi synth pop dua Pocket palma, 26-godišnji Anja Papa i Luka Vidović, osamdesetih godina prošlog stoljeća još nisu bili ni u planu svojih roditelja, to ih ne priječi da uspješno rade glazbu baš iz tog vremena. Retro bend koji se glazbom bavi osam godina i iza sebe ima tri objavljena albuma (dva na engleskom i jedan na hrvatskom jeziku) i čiji članovi i izgledom pomalo podsjećaju na Denis & Denis sada singlom "Daleki poljupci", kojim opisuju kako izgleda ljubav na daljinu u korona vremenima, najavljuju novi album.
Odakle ljubav prema osamdesetima?
Luka: Rođeni smo 1995. godine, ali kao mlađi pretežito smo slušali glazbu iz osamdesetih i devedesetih, djelomično zbog svojih roditelja koji su nas šopali glazbom iz svoje mladosti, a djelomično i jer smo se jednostavno sami bolje pronašli u glazbi i filmovima iz tog perioda.
Dosta vaših vršnjaka sluša narodnjake. Kako to da ste se vi opredijelili za drugačiju glazbu i estetiku?
Anja: Nikad nismo bili okruženi s puno ljudi koji slušaju narodnjake, ali nemamo ništa protiv da svatko razvija svoj glazbeni ukus, neovisno sviđa li se to nama ili ne. Mi smo svoju estetiku i glazbu spontano formirali s godinama prikupljanja iskustva i različite glazbe u kojoj smo uživali.
Koji je bio vaš prvi susret s ovim žanrom? Čije ste kasete slušali?
Anja: Ja jako volim Simple Minds i Duran Duran, a Luka je više fan malo mračnijih Depeche Mode i The Cure. Doduše, ono što je glazbu Pocket palme inspiriralo je definitivno više synthwave ili outrun, koji je nešto noviji glazbeni i vizualni pokret star tek petnaestak godina. Inspiriran je glazbom filmova i video igrica, a i pop glazbom osamdesetih.
Luka: S glazbenim kasetama nažalost nismo imali puno doticaja, odrasli smo više uz glazbu na CD-ima i njegovali tu kulturu otprilike do srednje škole, kad smo se prebacili na skupljanje vinila u čemu i danas uživamo.
Tko čini vašu publiku?
Luka: Naši fanovi pripadaju stvarno svim dobnim skupinama, od onih najmanjih do zrelije publike. Sve ih jednako volimo, a ta je ljubav uzajamna jer se u našoj glazbi nalazi dosta elemenata koji će mlađoj publici zvučati u skladu s modernom produkcijom, a starije podsjetiti na glazbu iz njihove mladosti.
Anja, često vas uspoređuju s Marinom Perazić. Laska li vam to?
Anja: Nikad se nećemo požaliti na usporedbe s Denis & Denis, iako ne vidimo toliko sličnosti jer osim što smo dvojac koji radi elektroničku glazbu, stilski smo se dosta odmaknuli od njihovog zvuka. Cijenimo njihov rad, a Marina mi je oduvijek bila jako kul u svojem modnom i vokalnom izričaju tako da sve to shvaćam kao jedan lijepi kompliment.
Po čemu ste vas dvoje najviše slični?
Anja: Slični smo po mnogo stvari, imamo jako puno zajedničkih interesa i ukusi nam se gotovo savršeno poklapaju, zato tako dobro funkcioniramo skupa i na poslovnoj i na privatnoj razini. Provodimo svaki dan skupa, gotovo cijeli dan, pa tako i dijelimo sve moguće životne stvari. Mislim da nekako dolazimo u paketu i da smo toliko toga pokupili jedno od drugog da smo neizmjerno slični. Često se događa ako se jedno od nas nađe negdje samo pa sretnemo poznanika čije je prvo pitanje uvijek "A gdje je druga polovica?"
Koje su vaše najveće razlike?
Luka: Nema ih puno, ali kad bih morao izdvojiti neku - Anja preferira mačke, a ja pse.
Kako se slažu vaši kućni ljubimci?
Anja: Lukin pas, Breza, i moj mačak Mačak nisu se zapravo nikad ni upoznali. Možda nikada ni neće jer je Mačak jako strašljiv, a Breza je jako entuzijastična i zaigrana pa se možda ne bi previše slagali.
Kazali ste kako je singl "Daleki poljupci" Anjina biografska priča. O čemu se radi?
Anja: Prije godinu i pol našla sam se u vezi na daljinu i onda nas je zadesila pandemija. Veze na daljinu su i bez pandemije poprilično teške, a sad je definitivno još teže. Nismo se vidjeli više od godinu dana i sigurno nećemo do kraja godine pa sam puno pjesama s albuma posvetila upravo svom partneru.
Pjesma je najava novog albuma. Možemo li na njemu očekivati još retro stvari?
Luka: Naravno. Ne odustajemo od retro zvuka i estetike, samo što se ovaj album možda malo više oslanja na stvarnu pop glazbu osamdesetih, a mrvicu manje na synthwave. Album je bio gotov još prošlo ljeto, ali čekamo pravi trenutak da ga izbacimo. Voljeli bismo ga koncertno promovirati pa ćemo se još malo strpiti, u nadi da će se na jesen sve pokrenuti. Neovisno o koncertima, album će sigurno izaći na jesen ili krajem godine i jedva čekamo da ga podijelimo sa svima.
Surađujete s Nikom Turković, Idom Prester, Željkom Veverec... Kako biste opisali te suradnje?
Luka: Uvijek nam je drago surađivati s kolegicama i kolegama. Volimo raditi s drugim ljudima i eksperimentirati, a to nam pomaže i na osobnoj razini, jer koliko god voljeli synthwave i glazbu osamdesetih, ne postoji žanr koji ne slušamo.
Anja: Na našim playlistama se može naći sve od housea, post punka, pa do k-popa. Zato imamo potrebu stvarati puno različite glazbe i voljeli bismo se okušati u svemu. Tu te suradnje onda super uskaču. Odlično je zapravo i to što kroz rad s drugima i kroz druge žanrove odmaramo mozak od Pocket palme pa se nekako osvježeni vraćamo na synthwave.