Možda će natjecateljima 'Plesa sa zvijezdama' Nove TV biti malo lakše kada pročitaju kako je bilo onih koji su strogom članu žirija Marku Cibociju - koji će ove nedjelje još pomnije iz svoje fotelje, nakon dvotjedne pauze, pratiti zbivanja na plesnom podiju - na početku njegove plesne karijere dobacivali kako 'ples nije za medvjede'. No ta vremena za sadašnjeg predsjednika Europskog plesnog vijeća i Nacionalnog plesnog vijeća Hrvatske, osnivača Svjetske i Europske plesne lige, međunarodnog plesnog suca, finalista Svjetskog kupa i glavnog organizatora najvećih svjetskih plesnih festivala davna su prošlost, a nekadašnji nogometaš, čiji je prvi profesionalni angažman bio onaj u spotu za pjesmu 'Na modrom nebu iznad Zagreba' što ju je pjevala Vlatka Pokos, tvrdi da plesati može naučiti baš svatko i da ne postoje ljudi s dvije 'lijeve' noge.
Što plesni amater u 'Plesu sa zvijezdama' treba napraviti da bi od vas dobio ocjenu deset?
- Mora dati sebe u svoju izvedbu, pokazati na podiju svoju osobnost i karakter te odraditi sve na određenoj tehničkoj razini.
Može li se baš svatko profesionalno baviti plesom, bez obzira na težinu, godine i 'dvije lijeve' noge?
- Ples nije ništa drugo nego prenašanje težine s jedne na drugu nogu. Vježbom se postiže savladavanje određenih plesnih pokreta i tehnika, baš kao i u bilo kojem drugom sportu ili umjetničkoj aktivnosti. Dakle, dvije 'lijeve' noge ne postoje!
Odrastali ste u zagrebačkoj Dubravi, kvartu poznatom po rockerima iz Prljavog kazališta, legendarnim zagrebačkim fakinima, vjernim Dinamovim navijačima... Je li vas išta od toga dotaklo?
- Iako mi je susjed rocker iz Prljavog kazališta, ja nisam baš neki preveliki fan hrvatske glazbe, što definitivno ne umanjuje njenu kvalitetu i popularnost. A nogomet? Pa tko ne navija za Dinamo? Naravno da navijam! No ne samo za Dinamo, navijam za bilo koji hrvatski nogometni klub ako se natječu u Europi.
Kada ste i gdje zapravo počeli plesati i što je klinca iz Dubrave odvelo u plesne vode?
- Počeo sam plesati sa šest godina Ritmiku i Balet u Baletnoj školi 'Otokar Keršovani' u Dubravi i to zbog susjede koja mi se sviđala, a upisala je istu školu. Susjeda je potom prestala plesati, no ja sam nastavio.
Kakve su u to vrijeme bile reakcije okoline na vaše bavljenje plesom? Je li bilo onih koji su vam govorili da je ples 'za curice'?
- Prve reakcije moje familije su bile da ples nije za medvjede (smijeh). U kasnijim godinama sam paralelno trenirao različite sportove (badminton, tenis, košarku...) tako da sam uspješno izbjegao adolescentske provokacije, jer sam ples skrivao, no sve je procurilo na prvoj godini fakulteta kada je izašao članak u novinama o mojim plesnim uspjesima. I tako je Medvjed ipak proplesao ... (smijeh).
Je li istina da ste jedno vrijeme trenirali i nogomet?
- Istina je. Bio sam član prve postave NK Dubrava u Kadetima i Juniorima na poziciji golmana.
Studirali ste na Agronomskom fakultetu. Kako to?
- Pri upisu na fakultet želio sam se dalje nastaviti baviti s plesom, a prošao sam na dva prijemna ispita: onom na Agronomskom Fakultetu, smjer hortikultura/projektiranje krajobraza, te onom na Medicinskom Fakultetu. Shvatio sam odmah da ću, odaberem li Medicinu, imati premalo vremena za ples, dok mi je Agronomija uz više slobodnog vremena davala i kreativnost i priliku za boravkom u prirodi. U struci nikada nisam radio, osim par projekata koje sam napravio svojim prijateljima u Engleskoj i Americi.
Vratimo se plesu. Je li točno da ste prvi profesionalni angažman imali u spotu Vlatke Pokos? I, da li vas se Vlatka možda sjetila pri ponovnom susretu?
- Da, prvi volonterski plesni angažman bio mi je u spotu Vlatke Pokos i to snimanje mi je ostalo u lijepom sjećanju. U razgovoru s Vlatkom prije showa nisam joj to spomenuo jer sam je želio naknadno iznenaditi, a što se Vlatke inače tiče, dobio sam jedan jako lijep dojam o njoj i želim joj apsolutnu sreću u njezinome privatnom i poslovnom životu.
Što je najteže, a što najljepše u karijeri profesionalnog plesača?
- Najljepše je definitivno to što imate priliku pokazati svoj rad publici i mislim da je u karijeri profesionalnog plesača doslovce svaki dan dar. Najteži je financijski aspekt i definitivno manjak potpore određenih institucija pri plesnoj edukaciji.
Koliko često ste vježbali u vrijeme svoje aktivne plesne karijere?
- Šest puta tjedno, te nekada prije važnijih natjecanja i dva puta dnevno.
Koliko često vježbate sada?
- Sada sam u plesnoj dvorani samo kada podučavam druge ili kada se pripremam za neki plesni show. Inače, aktivno vrijeme sada provodim u teretani.
Premda se već neko vrijeme aktivno ne bavite plesom zaplešete li ponekad na nekom tulumu, razbacate li se na disco podiju?
- Naprotiv. Pri izlasku, volim sjediti i razgovarati. Gotovo nikada ne izlazim na plesni podij ako to nije vezano za profesionalni nastup. Draže mi je upoznavati se i komunicirati s ljudima nego se razbacivati na podiju prilikom izlaska.
Niz godina vaša plesna partnerica bila je Polina Golubeva, koja je u Hrvatskoj popularizirala twerk. Jeste li se vi ikada okušali u twerkanju?
- Za twerk morate ispuniti dva uvjeta: Kao prvo, imati guzu za to, a kao drugo, morate biti žensko. Dakle, ja ne ispunjavam niti jedan uvjet (smijeh)
Nedavno ste rekli: 'Da je ples lagan, bio bi to nogomet'. Možete li dodatno pojasniti tu tvrdnju?
- Bilo je dosta kontroverzi oko toga što sam rekao, pogotovo među mlađom i muškom populacijom, no mislim da nisu shvatili bit. Želio sam reći kako svaka aktivnost zahtjeva odricanje i disciplinu bez obzira o čemu se radi, no sustav u kojem se nalazimo više poticaja i podrške definitivno daje nogometu kao nacionalnom sportu nego plesu. Samim time je svim sudionicima nogometnih aktivnosti puno lakše odrađivati i svoje profesionalne sportske treninge, ali i svakodnevne životne aktivnosti kao što su školovanje i posao, jer se od nečega živjeti mora.