Kada su poznatoj hrvatskoj dizajnerici netom prije potpunog lockdowna iz Italije stigle zadnje bale tekstila teške nekoliko tisuća kilograma, odležale su dva tjedna u izolaciji. Bez obzira na to, Aleksandri Dojčinović i njezinom timu iza brenda Lei Lou, koji broji tridesetak ljudi, u strahu od koronavirusa nije ih bilo svejedno otvarati. Gledali su ih sa strahom i odbojnošću, što je zapravo bilo nevjerojatno. Talijanski tekstil oduvijek je bio sinonim za kvalitetu i to su obično bili uzbudljivi trenuci za njezin mali i uspješan tim. Opipati i namirisati tkanine od kojih će se kasnije stvarati modna čarolija. No, naoružale su se maskama i rukavicama i krenule raspoređivati tisuće metara tekstila od kojih će kasnije nastajati neke od glamuroznih kreacija ove, svjetski poznate dizajnerice.
Aleksandra nije samo izvrsna dizajnerica, ona je, naime, jedna od naših najuspješnijih poduzetnica, prva Hrvatica sudionica svjetskog natjecanja Veuve Clicquot i jedina žena s dvije nominacije za EY poduzetnika godine, koja svoj biznis razvija globalno. Svoje kreacije, osim na domicilnom tržištu, prodaje i u dvadesetak concept storeova diljem Europe i Amerike te trgovinama u Zagrebu, Splitu i Njemačkoj. Ima široku mrežu partnera i odličan networking, prijateljica joj je Tatyana Bakalchuk, prva ruska milijarderka, poznaje Larryja Nameroma, američkog medijskog mogula, osnivača i vlasnika E! Entertainment Televisiona, a na otvorenju njezine trgovine u Stuttgartu stigli su hrvatska veleposlanica Andrea Bekić, kao i Slobodan Mikac, generalni konzul Hrvatske. Alex ništa ne radi stihijski. Nepromišljeni rizik koji bi mogao ugroziti njezin mali tim nije opcija. Svaki komadić tkanine pažljivo je evidentiran, postoje godišnji, i petogodišnji planovi, a svaki poslovni potez detaljno se analizira.
- Odavno sam shvatila da svoj, još uvijek mali, ali dobro posloženi brend trebam proširiti izvan hrvatskih granica, pa sam posljednjih desetak godina bila prisutna na američkom, njemačkom tržištu, surađujem izvrsno sa Švicarcima, a planirala sam i proboj na rusko tržište. Razvila sam brend globalno, i razmišljala sam: ako hrvatsko tržište postane nestabilno, nema veze, preživjet ću, imam pokrivena i druga tržišta, imam Ameriku! A onda se dogodila korona i ispostavilo se da neke stvari u životu zbilja ne možeš u potpunosti kontrolirati. Da, modna industrija proživljava možda najveću egzistencijalnu krizu ikad, ali ne dam se! Mnogi toga nisu uopće svjesni, ali mnogim zemljama je puno, puno gore nego u Hrvatskoj. Amerika se, osim s koronom i posrnulim gospodarstvom, bori i s rasizmom, mnogi moji prijatelji dizajneri tamo posljednjih dana izlaze na prosvjede, bore se za osnovna ljudska prava. Nije im lako...
'Ovo je trebala biti moja godina'
S planovima i projektima koje sam pripremala, svibanj 2020. je trebao biti najbolji mjesec u mom životu. Ikada. Svejedno, u trenutku kada sam shvatila da se to ipak neće dogoditi, nisam očajavala. Niti na trenutak. Zašto bih plakala nad nerealiziranim projektima, odlučila sam tu energiju utrošiti u nešto drugo, stvarati, smisliti nove planove, biti kreativna i napraviti potpuno novi dugogodišnji plan, čak i bolji od onoga kojeg sam dosad imala. Razmišljala sam na koji način mogu unaprijediti svoj brend, što mogu napraviti u sadašnjem trenutku da za sedam godina budem ponosna na to - priča nama Aleksandra u svom malom uredu u Strojarskoj ulici gdje je već godinama smješten njezin proizvodni pogon. Njezini zidovi pričaju. Pričaju njezinu uspješnu modnu priču. Uokvirene modne fotografije i izresci iz novina na zidu iza njezina radnog stola, prikazuju domaće i svjetske celebrityje u njezinim kreacijama, glamurozna svjetska događanja, naslovnice na kojima ona slavi svoje uspjehe...
Otkad je krenula, a šije od svoje petnaeste godine, radi izvrsne projekte, svaku reviju organizira na novom mjestu s potpuno novim konceptom, uspjela je održati kontinuitet kada je u pitanju vrhunska prezentacija i fokusiranje na samu izvedbu modne revije s promišljenom lokacijom, pričom koja se nadopunjuje iz sezone u sezonu.
No korona nije stvar koja najviše brine Aleksandru. Ono što ju je mnogo više potreslo, baš kao i sve ostale Zagrepčane, bio je 22. ožujka 2020. Razoran potres dočekala je budna, jer je i inače jutarnji tip te ustaje oko 6 ujutro. Tutnjava i strašno podrhtavanje izbacilo ju je iz takta, a u razgovoru nam prepričava kako joj je prva misao u glavi bila da je riječ o nekakvom iznenadnom ratu.
- Izašla sam na ulicu i nakon prvotnog šoka nisam bila pretjerano uzrujana. U pogledima svojih susjeda pronašla sam slično stanje uma. Zbunjenost. A onda je počeo padati snijeg... - prisjeća se Alex kobnog jutra koje, baš kao ni tisuće drugih Zagrepčana, neće nikada zaboraviti.
- Zatvorila sam se u svoj ured u Strojarskoj, u koji sam dolazila gotovo svaki dan, čak i u vrijeme lockdowna, čak i u vrijeme kada je stala naša proizvodnja. Okružila sam se s laptopima i prvih par dana primala pozive potpore iz cijelog svijeta. Bila sam na Skypeu s kolegama iz cijelog svijeta. Svi moji prijatelji, od Azije, Amerike preko Rusije i Australije znali su da je mali Zagreb stradao u potresu. Svi smo mi u modnom biznisu imali iste izazove zbog korone: zatvaranje dućana, prestanak proizvodnje, pad prodaje. A mi smo još imali i potres. Potres koji je uništio centar grada - zaključuje tužno.
Njezina kuća nije imala oštećenja, pa je već 30 minuta nakon prvog potresa bila u gradu. Otišla je provjeriti svoje tvrtke i svoj dućan u Frankopanskoj. Šteta nije bila dramatična, haljine su ostale čitave, a srećom potres se dogodio izvan radnog vremena pa u njemu nije bilo djelatnica. No, par dana kasnije zgrada je dobila crvenu naljepnicu.
- Nisam mogla ostati u tom prostoru. Nisam htjela riskirati sigurnost svojih djelatnica i nisam htjela da na posao dolaze sa stresom. Znam da puno prostora u gradu radi i danas iako imaju crvenu oznaku, ali ja nisam htjela. Svojim djelatnicama želim osigurati barem osnovne uvjete za rad. Želim da se osjećaju sigurno - prisjeća se svoje odluke dizajnerica. I tako se, u svom tom kaosu, rodila jedna nova ideja, ideja o novom prostoru.
- Donosila sam brze i hrabre odluke, nisam se puno predomišljala. Odlučila sam preseliti svoj dućan u ovaj prostor u Strojarskoj ulici u Zagrebu, gdje zadnjih osam-devet godina imam svoj proizvodni pogon i ured. Nazvala sam preko 50 svojih vjernih klijentica i pitala sam ih bi li i njima bilo ugodnije i sigurnije dolaziti u zgradu koja je sigurna. Napravila sam malo istraživanje tržišta i krenula u projektiranje. I inače sam osoba nemirnog duha i živjeti neki miran, pasivan život nakon korone i potresa nije mi bio opcija. To ne paše mom karakteru - priča Aleksandra.
Prostor koji odiše luksuzom
Za samo mjesec dana sa svojim timom stvorila je stotinjak kvadrata novog prostora. Showroom u Strojarskoj u industrijskoj zgradi izgrađenoj u osamdesetima, otvorila je prije nekoliko dana, a Nedjeljni Jutarnji prvi je ušao u njezinu novu modnu oazu. Prostor je koncipiran tako da je u njemu i dalje glavni naglasak na haljinu kao najvažniji artikl u njezinim kolekcijama pa je sve ostalo bilo tome prilagođeno. Elegantnim prostorom dominira upravo njezina odjeća i popratni accessories dok su svi drugi elementi u staklu i neutralnim bojama čime se postigao dojam profinjenosti i luksuza.
- Sviđa mi se ovaj novi koncept koji stvaram u Strojarskoj, to je nešto što već dugo vremena promatram na svojim putovanjima u Italiji. Moja vizija je stvoriti nešto što, primjerice, radi talijanska modna kompanija Luisa Via Roma, čiji raskošni i grandiozni butik još uvijek možete posjetiti u Firenci i Milanu. Ondje Luisa Via Roma svake godine organizira susrete svjetskih blogera, koji u projektu ‘Style-Lab’ biraju komade iz ponude ovog concept dućana, slažu stylinge i tako promoviraju modne brendove. Vjerujem da je to koncept budućnosti. Istina, radi se o velikom ulaganju u nesigurnim vremenima, ali ne mogu si pomoći, to je moj san i želim ga posložiti baš po svom - priča nam dizajnerica pokazujući prostore u Strojarskoj.
'Sneak peak' u novu kolekciju
Upravo smo u Aleksandrinom novom showroomu dobili i prvi “sneak peak” u njezinu novu kolekciju koja izlazi za dva dana. Krase je haljine, pozlaćeni nakit, sakoi u raznim bojama, klasične kožne torbe, kao i, kako ona kaže, puno lijepih i udobnih cipela.
- Takve su mi najdraže cipele. One udobne. Zato sam sretna da baš takve izlaze iz moje male kreativne radionice. Sve što mi stvaramo, osim toga, i osobno rado i redovito nosim. Kada idem na večernji event, odjenem svoju haljinu, kada idem na sastanak, nosim svoje sakoe. Ono što stvaram - ja i nosim. Nisam fake. Ponekad sam toliko oduševljena svojim novim komadima da ih želim sve u svojoj veličini, u svim bojama. Moje cure mi sugeriraju da donesem odluku jer nema smisla da imam isti sako u sedam boja - sa smijehom prepričava Aleksandra slatke muke.
Kolekciju za ljeto 2020. neće predstaviti na glamuroznom eventu, kao što je to do sada bio slučaj. Nije Dojčinović jedina koja tako razmišlja. Kako stvari stoje, vrlo vjerojatno će se otkazati rujanski Fashion Weekovi u Londonu, Parizu, New Yorku i Milanu, a i ako se održe, još uvijek se ne zna u kojem će to obliku biti. Dizajneri bi potencijalno mogli prikazivati modne revije na internetu ako će mjere socijalne distance još uvijek biti na snazi. Neki su već krenuli s virtualnim revijama. Pitamo je što ona misli o tome?
- Prošle godine sam u splitskom CineStaru pred stotinjak uzvanika pokazala live reviju iz Zagreba. Oprema koja nas je pratila jednaka je onoj koja prenosi velike nogometne utakmice, na samoj reviji imali smo 12 kamera. Nakon toga zaista ne vidim smisao u organiziranju online revija, stvari radim ili tako da dam sebe i još malo iznad toga ili ih ne radim. Smišljam nove načine kako ću promovirati brand i stvarati neke nove trendove, ne želim se ponavljati. Radije ću preskočiti nešto i pričekati nova, bolja vremena - priča ona.
Više od 80 posto transakcija u modnoj industriji još uvijek se događa fizički - u trgovinama. Aleksandra je toga svjesna pa je upravo zbog toga ekspresno prebacila svoj showroom iz potresom pogođene Frankopanske u Strojarsku - u potpuno novom izdanju i ruhu. Reagirala je promptno i efikasno. Također, posljednje dvije godine radila je na svom webshopu, a upravo se digitalizacija u vrijeme pandemije pokazala kao ključni faktor opstanka mnogih biznisa.
- Kupovati putem weba je neka nova pismenost. Ljudi su u ovo neobično doba čak i osnovne namirnice naučili kupovati online. Naš web ima dobre rezultate, ne samo zato što na njemu radi dobar tim, već i zato što ga konstantno punim novim lijepim stvarima. Isto kao i u projektu Strojarske, uživam u novom vremenu i novim prilikama, bez obzira na to što su proizašle iz neprilika. Učim neke nove vještine, razmišljam što točno želim za svoj brand, jer on je živi organ i traži svoje, ne smiješ ga zapostaviti niti s njime stagnirati, on uvijek traži razvoj i djelovanje.
Iskustvo iz recesije 2008.
Modna industrija u cijelom svijetu doživljava pravu egzistencijalnu krizu. Prodaja odjeće pala je za 34 posto u ožujku na globalnoj razini, jer velik dio svjetskog stanovništva trenutno ne može putovati u inozemstvo ili se čak ni družiti usred ograničenja lockdowna. Izbijanje koronavirusa na svakoj je zamislivoj razini negativno utjecalo na modnu industriju; proizvodnja je prestala, trgovci su se zatvorili, potražnja je pala. Hoće li modna industrija preživjeti ovu krizu? Tko će preživjeti, tko ne?
- Nakon recesije u 2008. godine nisam imala problema, odlično smo radili i izašla sam iz toga kao pobjednica. Moje djelatnice su mi prije par mjeseci i same rekle: Aleks, mi se ne bojimo. Svima je bilo teško i u zadnjoj velikoj krizi, ali mi smo preživjeli. Ono što mi je pomoglo je što sam tih godina puno radila s Amerikom i usvojila njihov način razmišljanja i djelovanja u kriznim situacijama, a to je brzo donošenje odluka. I to onima koje donose dugoročni uspjeh, dok u dobrim danima ponekad znamo donijeti odluke koje na dulje staze znaju zavarati. Ali, da, moda možda više neće biti toliko brza, toliko sklona promjenama i neće se toliko trčati za trendovima. Bit će vjerojatno održiva, okrenuta kvaliteti, europskoj proizvodnji i brendovima koji bude emocije. Sigurna sam da će svi stabilni brendovi preživjeti. Opasnost uvijek u većoj mjeri prijeti malim brendovima i početnicima - smatra Aleksandra.
Za razliku od hrane ili lijekova, modni proizvodi ne propadaju. Ali mnogi od njih su trendovski i neće dočekati sljedeću sezonu. Aleksandra kaže kako nema takvih strahova jer radi svevremenske komade koje krasi vječna elegancija, ona godinama stvara prepoznatljivi stil.
- Većinu naših bestsellera prodajemo i ponavljamo kroz sezone, jer upravo to prijateljice našeg branda traže od nas. Što se tiče revijskih komada koji su trendovski i posebni, oni se često puta rezerviraju i prije nego dođu u dućane. Ne bojim se, imam kvalitetan proizvod i zdravu priču, volim svoje haljine, nosim ih svaki dan, ne prodajem maglu već sebe i sve svoje znanje i želju da druga strana bude lijepa, dotjerana i sretna - priča.
Budući da je prodaja odjeće trenutno bilježi padove na globalnoj razini, mnogi su brendovi obustavili oglašavanje - iako neki i dalje koriste oglašavanje na društvenim mrežama za promociju svojih proizvoda. Brend Lei Lou se, kaže ona, oglašava više nego ikada i to se pokazalo ispravno. Zara je najavila zatvaranje 1200 trgovina, i mnogi drugi brendovi “brze mode” zatvorili su svoje trgovine, ali i veliki dizajneri najavili su sniženja. Po kakvim će cijenama izlaziti nova kolekcija brenda Lei Lou?
- Lei Lou u svojoj ponudi ima haljine od 499 kuna do nekoliko tisuća kuna, tu svatko može naći nešto za sebe i svatko je dobrodošao. Taj koncept nemam namjeru mijenjati - odlučna je Alex.