Mlada kantautorica koja se nametnula publici svojim osebujnim glazbenim stilom veseli se izazovu u koji je zakoračila zahvaljujući zabavnom spektaklu Nove TV "Tvoje lice zvuči poznato". Lu Jakelić dolazi iz Đurđevca i smatra da ljudi koji su došli iz manjih mjesta u veliki grad imaju drukčiji mentalitet - naučili su stvarati s malo i biti zahvalni na svakoj prilici.
Iza tebe je prva emisija nove sezone najpopularnijeg showa u zemlji, a ti si odmah iskoristila trenutak i nametnula se širokoj publici. Što je bio okidač?
- Iskreno, mislim da publika samo nije bila spremna na takvu stranu mene - onu koja imitira, šali se, interpretira. Navikli su me slušati kako pjevam ili sviram, pa su im TLZP-vještine ugodno iznenađenje, a meni prilika da rastem. Prve dvije transformacije u mom slučaju su naša Josipa i svjetska Ciara - obje dive sa zahtjevnim talentima. Ponosna sam što sam uspjela to usavršiti na početku, svakako nije lako samostalno se nositi s tremom i intenzivnim pripremama.
Kako si se osjećala u tuđoj koži?
- Biti kantautor, sam svoj šef i organizator zbilja znači svaki dan pomalo si trgati jedan sloj kože. Naravno, to znači da ti je stalo i da si ambiciozan, ali ponekad se zbilja želim odmoriti od same sebe. Radi toga su mi tuđe kože i karakteri dobro došli. Posebice kada sam za prvi zadatak dobila divu koja je beskompromisno svoja i eklektična. Istovremeno se umaram i odmaram.
U TV showu "A-strana" hrabro si iskoračila kao vokal. Koliko ti je stečeno iskustvo pomoglo da se odvažiš ući u TLZP?
- Otkad sam iz Đurđevca došla u Zagreb, konstantno se izlažem novim prilikama kako bih rasla i mogla slobodno razvijati vlastitu glazbu. Ples, gluma, "A-strana", autorski rad s našim glazbenicima, rad na radiju…sve su to načini koji su me učili, oslobađali i spremali za trenutak u kojem mogu dati još više.
Pred tobom su brojne transformacije. Imaš li želju uskočiti u nekog posebnog?
- Svakom transformacijom još više shvaćam kako nisam ja u kontroli, nego moje tijelo - ako mu se prepustim.
Treba vjerovati da možeš, raditi, a i pritom se jako dobro zabaviti.
Ovaj show je intenzivno izlaženje iz komforne zone i ne bi to mogao svatko. Bilo bi mi fora biti netko koga volim privatno (Amy Winehouse ili možda Billie Eilish), ali i netko tko mi je potpuno stran.
Kritičari su tvoj autorski rad prošle godine uspoređivali s putem kojim su išle Gabi, Josipa, Tereza... Vidiš li i ti sebe tako?
- Osjećam da je to kompliment i velika potvrda da dobro radim, jer su sva spomenuta imena imala vlastiti put i bila autentična. No, ja u ovom trenutku volim reći da ne vjerujem u usporedbe i da se želim fokusirati na ono što sama rađam u današnje vrijeme.
U 2020. godini rijetkost je vidjeti iskrenost i ranjivost, stoga sam ponosna da izdržavam.
Laskaju li ti pozitivne kritike?
- Divno je imati svoju publiku i svakodnevne kritike koje nisu šture. Vjerujem u tu publiku i ljude koji fizički dođu na koncert ili odvoje svoje vrijeme i novac za mene. Ipak, iz samo pozitivnih asocijacija se baš i ne raste puno, stoga očekujem da svatko tko mi pristupi kritički bude iskren, čak i ako mi se to ne svidi uvijek.
Koliko si svjesna tereta činjenice da si kantautorica? Katkad to zna biti dvosjekli mač.
- Ne puštaju me najslušaniji formatirani radiji, ne financira me menadžer ili sponzor, pjesme mi ne pišu autori koji imaju dogovore s radijskim postajama, nisam tip osobe koji će se povlačiti po medijima ili eventima kako bih to iskoristila, nisam u političkoj stranci… i nikad ne bih radila drugačije od toga.
U nešto manje od dvije godine uspjela sam oživiti svoj album uz rad, potporu producenta i obitelji te diskografske kuće. Ali napredak sačinjava mnogo rada na sebi. Ja, jednostavno, živim glazbu svaki dan i znam da je taj put teži, ali dugoročno isplativiji.
Dolaziš iz Đurđevca. Tko je ili što imao utjecaj da na ovakav način razmišljaš u glazbi?
- Rekla bih, upravo Đurđevac.
Ljudi koji su došli iz manjih mjesta u metropolu imaju drukčiji mentalitet. Nismo se navikli na veličinu, naučili smo stvarati s malo i biti zahvalni na svakoj prilici u kojoj osjetimo da postajemo veći. Na moj glazbeni senzibilitet najviše su utjecali glazbeni ukusi moje starije braće. A kako bi rekla nekoć moja mentorica Ivana Husar: “Malo se s tim moraš i roditi.”
Osim muzike, što te ispunjava u životu?
- Sve što mi predstavlja mir. Mogu se prilagoditi u društvu, ali sam uglavnom introvert.
Volim provoditi vrijeme kod kuće i u prirodi te sa svojim ljubimcima. Imam malo bliskih ljudi pokraj sebe i ispunjava me njihova dobrota i pažljivost te pomoć u karijeri.
Magistrirala si komunikologiju i drukčijim pristupom od svojih glazbenih vršnjaka pokazala se pred publikom. Kako ti sama sebe doživljavaš?
- Navršila sam 27 godina u rujnu, a imam osjećaj kao da sam u protekle dvije godine navršila 40. Jako mi se brzo i intenzivno, izgleda, događa ono što trebam doživjeti - i slom i gradnja bića. Put kojim idem je možda malo usamljen i iziskuje odricanja, ali kako osjećam glazbu kao poziv, vjerujem da tako mora biti.
Počeli smo živjeti u drukčijem vremenu. Jesi li se navikla na novo doba i spremaš li nešto novo za publiku?
- Izuzev straha za planet i od ove pandemije, smatram ovu godinu prijelomnom. Ako nas ne promijeni nabolje, piši propalo. Veselim se predstavljanju novog materijala, počevši s novim spotom u listopadu. Drugi autorski album mogu potvrditi, a iduće godine prostirat ću ga malo po malo, još sigurnije i hrabrije.