- Veseli me dobivanje potvrde za svoj rad, što već i sam ulazak u drugi krug jest, to više što sam u finale prošla u jednoj muškoj kategoriji - smije se Tatjana Jurić, voditeljica na narodnom, koja se za titulu najboljega glasa za Zlatni Studio bori s kolegama Robertom Ferlinom s Radija Rijeka i s Marijem Lipovšekom Battifiacom s Radio Istre.
Čitatelji Jutarnjeg i slušatelji nominiranih radiopostaja odlučili su da baš njih troje zaslužuju u finale.
Glasajte za pobjednika u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- A taj je prolazak kod mene popraćen veseljem na sve strane. Svi oko mene su uzbuđeni pa je i mene ponijelo - iskrena je Tatjana koja nam je rekla i da su u njihovoj redakciji skloni proslavama. Njoj je ovo, iako je već desetak godina na radiju, prva nominacija za nagradu za taj medij, zbog čega joj je posebno draga. Proučila je i nominacije u ostalim kategorijama.
Žene i narodni
- Koliko sam bacila pogled, svuda su žene i muškarci podjednako zastupljeni, jedino sam se u našoj kategoriji ja zatekla sama među dečkima. Uvijek je dobro imati ženu ekstra, znamo da su žene te koje sve nose - kaže voditeljica.
U redakciji narodnog, govori, podjednako su zastupljena oba spola.
- I kad gledam novinare, produkciju, ali i tehničku ekipu, mislim da smo u omjerima tu negdje. Uživam raditi sa svojim kolegama, a s kolegicama posebno! Žene se na nekoj razini, kad se uhodaju, međusobno dublje i bolje shvaćaju - kaže Tatjana, dodajući da zbog toga što je jedina žena svoju nominaciju shvaća još ozbiljnije. Dobro je upoznata, govori, s dinamikom dua Ferlin - Lipovšek, njih su dvojica inače veliki prijatelji.
- Iznimno su šarmantni i znam da imaju svoje kampanje. U toj ću situaciji damski stajati sa strane i pustiti čitateljima da odluče - smije se Jurić. Oduševljena je, nastavlja, što je puno reakcija na nominaciju.
- Ljudi mi se često javljaju, čak i oni nepoznati, govore kako navijaju za mene, što mi je uvijek drago. Osim toga, i mi koji smo nominirani međusobno dijelimo i komentiramo objave. Osjećam da tu nema nekog pretjeranog natjecanja i da je sve međusobno uvažavanje. Svi smo već pobjednici, a o nagradi će odlučiti nijanse - zaključuje.
Radio Istra
Mario Lipovšek Battifiaca, pak, kaže da mu nije drago zbog nominacije za nagradu.
- Možete li me izbaciti? - pita smijući se, pa nastavlja: - Ma, naravno da mi je drago! Bilo mi je i vrijeme! Skoro sam već otišao u mirovinu. Žiri vam je spor, kao pravda ili birokracija - žali se.
U redakciji Radio Istre, govori, iznimno su zadovoljni zbog nominacije. Prošle je godine Radio Istra proglašen najboljim radijom pa su sretni što održavaju kontinuitet.
- Na desku kažu da je to onda sigurno potvrda kvalitete - kaže Battifiaca. Njegov ponajbolji prijatelj Robert Ferlin dio je konkurencije.
- Sve sam naučio Ferlina, i sam je to rekao na prvoj dodjeli. Osvojio je nagradu toliko puta da je već dosadan, vrijeme mu je da ode u mirovinu. Ili za njega otvorite posebnu kategoriju, Zlatni Ferlinov Studio - predlaže Lipovšek. Ne može, nastavlja, biti objektivan prema Ferlinu. Ali pušta publici da sama procijeni.
- Zato nas dvojica imamo sučeljavanja, nešto kao Plenki i Milanović. A i privatno je to tako. Ja sam, recimo, prvi vidio nominacije pa sam mu išao javiti, uz poruku: ‘Vrijeme je da vi stari prepustite stvari mladima’. A on je prvi vidio drugi krug, pa mi javio: ‘Stari se još drže...’ - prepričava. Neće mu teško pasti ako i ne dobije nagradu.
- Osim što ću biti u depresiji i provesti deset godina u pećini. Duša će mi, doduše, biti mirna ako izgubim od Tatjane. Ali od Ferlina ne bih mogao izgubiti - kaže Lipovšek, dodajući da ga inače još od Dore zovu “vječno drugi”. Radio Istra, govori, radio je koji ima manju čujnost od druga dva nominirana.
- Imamo često program uživo i puno otvorenih telefona. Drago mi je da je po glasovima to opipljivo, da su ljudi vjerni, da slušaju. Sve i radiš zbog ljudi, najveće ti je priznanje ako nekoga nasmiješ ili oraspoložiš. Baš mi je zbog toga posebno drago. Tako da na kraju mogu samo poručiti: “Nemojte glasati za Ferlina, glasajte za Albina” - zaključuje Battifiaca.
U Ferlinovoj redakciji reakcije na nominaciju su “kao da se ništa nije dogodilo”.
- Valjda je do sujete - smije se i nastavlja: - Navikli su, već sam osvojio dvije nagrade pa se upinjemo da je ovaj put dobije Radio Rijeka - kaže Robert Ferlin, dodajući da je ponosan što su jedini radio koji ima nominacije u obje potkategorije, i za najbolji radijski glas i za najbolji radio. Oduševljenje je izostalo, govori, i kod njegovih klinaca.
- Rekli su mi: ‘Ajme, ne, stari, opet moramo glasati za tebe’ - priča. Govori da u stanu i dalje imaju mjesta na policama za nove statue Zlatnog Studija. - Kao da sam znao pa sam napravio jednu osvijetljenu policu. Ma, sve i da nema mjesta, kupio bih veći stan! Imam troje djece, volio bih svakome ostaviti jedan Zlatni Studio, da se ne svađaju ili da ne moraju dijeliti - kaže.
U prednosti
Jurić i Lipovšek, govori, u prednosti su jer su mladi, lijepi i pametni.
- Bio sam siguran da neću proći u drugi krug, tako da mi je već i ovo priznanje - kaže. On i Lipovšek znaju se već oko 20 godina. Zajedno će i putovati u Zagreb. Ipak, ima Ferlin svojih aduta.
- Svake se godine nanovo začudim nominaciji, no valjda je do mojeg uličarskog stila vođenja emisija. Vodim program kako bi ga vodio svatko. Barem mi tako kažu drugi, govorim vam ono što su rekli meni. Kažu da se, dok slušaju mene, čini da svatko može raditi taj posao. Jednostavan sam - govori. Smatra da je Radio Rijeka toliko uspješan jer “pokriva sva živa područja”.
- Uz to, jaka smo ekipa. Neki jesu odlazili ili išli u mirovinu, no mislim da su mladi koji su došli imali od koga učiti. Imali smo i poznate DJ-e kao glazbene urednike, što je također privlačilo ljude. Kolega i ja smo radili jutarnje šihte pa nam se javila jedna majka koja je rekla da ima sina pomorca koji nikad ne ustaje prije podne osim da bi slušao nas. To su stvari zbog kojih vrijedi raditi - kaže Ferlin.
Radio je, govori, njegova ljubav koja traje već dugo. Dijeli s nama još jednu anegdotu.
- Prošle sam se godine vraćao s dodjele Zlatnog Studija i na naplatnim kućicama na Grobniku plaćao sam cestarinu. Nagrada mi je promaknula, a zaposlenik na kućicama mi je samo onako usput rekao: ‘Ma, ti si nama najbolji’. To su najveća priznanja koja dođu s vremena na vrijeme - zaključuje.
