Lani Jurčević 2020. godina je proletjela. Radila je, priča za Jutarnji, više nego skoro i jedne druge godine, ako pričamo o radu netipičnom za jednu pjevačicu, i to onom "od jutra do mraka", ponajviše uz laptop i u skladištu, ali i studiju koliko je to bilo moguće. U svemu tome, kaže, najviše joj nedostaju nastupi i kontakt s publikom uživo.
- To je u biti najveća promjena. Ipak je to nešto što mi je u krvi i što radim skoro više od pola svog života - priča Lana.
- Koliko god čudno zvuči, ja radim jer volim biti korisna i jer volim stvarati. Nekad su to pjesme, spotovi, nekad proizvodi za moj brend prirodne kozmetike La PIEL. Svi koji me znaju, znaju koliki sam radoholičar. Jer uživam u radu, jer sam uvijek birala da svoje vrijeme uložim u ono prema čemu imam strast i da budem produktivna - iskreno će Lana.
Njen brend La PIEL, tvrdi, psihičku ju je spasio ove godine jer je količina posla bila ogromna.
- Od razvoja proizvoda, same proizvodnje, kreative, marketinga, distribucije, plasmana na tržište, vođenje poslovanja i ljudi... Nas je još uvijek malo koji radimo, s obzirom na obujam posla, ali sve izlazi iz naše male, entuzijastične radionice i presretna sam što imamo takav odaziv od kupaca. Već sam vam rekla, ja stvari ne radim radi novaca. Oni ako dolaze, dolaze sami po sebi kao rezultat toga što dajem dušu i 400 posto sebe u sve čega se primim. Kod mene nema ničeg na pola. Da li trošim ono što zaradim? Ne. Ne sjećam se kad sam sebi nešto kupila. Moj Filip i ja, i naš ostatak tima znaju da sve što se zaradi, ulaže se odmah dalje ili donira, kao što smo i ove godine nekoliko puta napravili, a od prodaje našeg spreja za dezinfekciju, sav profit smo donirali za zaštitnu opremu bolnicama diljem Hrvatske, staračkim domovima, Hrvatskoj mreži beskućnika, podržali i projekt realizacije respiratora za medicinsko osoblje - priča Lana.
Kad je već spomenula pitanje, psihe, u jednom intervjuu, komentirajući 2020., kazala je da se ljudi u cijeloj ovoj situaciji najviše suočavaju sami sa sobom i gledaju kako će sve ishendlat. Zanima nas kako je ona ishendlala zadnjih devet mjeseci.
- Lagala bih kad bi rekla da nisam imala uspone i padove, faze totalne zbunjenosti i neizvjesnosti. Kao i svi drugi. Taman se otvorila početkom godine neka nova etapa u mom životu, ona glazbena i potpis ugovora s Warner musicom, a onda je sve stalo sto se tiče putovanja i promocije pjesme "So Messed up".
Pokušavali smo snimati za vrijeme lockdown-a i uspjeli smo snimiti neke demo snimke, radili koliko smo mogli. Nakon 35 godina od izlaska originalne verzije, napravili smo obradu pjesme "How will I know" od Whitney Houston i evo je, putuje svijetom sama, a ja čekam da se stvari vrate u normalu, da idem i ja s njom - govori kroz smijeh.
Svaki tjedan, priča, dobiva izvještaje i vidi u kojoj se zemlju slušaju njene nove pjesme. Otkriva da su Argentina, Chile i Poljska zemlje u kojima ima najveću slušanost. To je za nju, kaže, bio novi moment.
Obradu "How will I Know" radila je s Guy Arthurom, DJ-em koji je pod izdavačkom kućom Martina Garixxa, jednog od najpoznatijeg DJ-a na svijetu. Suradnja s njim došla je preko Warner Musica.
- Warner je dogovorio s Garixxovim "pulenom" Arthurom da napravi produkciju za remake od Whitney za mene i svi smo prezadovoljni kako je ispalo. Birali smo među 10-15 starih pjesama i odluka je pala na Whitney. Ja sam ju otpjevala , ali s velikim respektom i odgovornošću - priča Lana.
Kaže kako joj je s jedne strane bilo opterećenje raditi obradu pjesme Whitney Houston.
- Nije samo tako to otpjevati, znate da će milijun ušiju vagati jesam li to opravdala. Prva ja, ali kako stvari stoje, jako dobro se vrti i na radiju, ali i na samom vrhu je nacionalne top liste u HR što mi je posebno drago, da su je ljudi i urednici ovdje tako dobro prihvatili. Baš sam sretna zbog toga - tvrdi.
Ugovor s Warnerom bio je ipak važna prekretnica. Je li donio nove publike, je li izgubila dio stare?
- Došli su novi, neki su otišli. Ja mislim da je to skroz u redu i da je najgore stajati na jednom mjestu i nikad se ne mijenjati i ne riskirati. Ja se ne bojim skoro ničega. Bojim se jedino dosade i tapkanja na mjestu - tvrdi.
Koncerti su se prorijedili, što je utjecalo i na financijske prihode glazbenika, a zbog takve situacije sve se više nameće pitanje koliko digital može pomoći glazbenicima u ovim vremenima, ali i nekim budućim.
Lani je ta sfera, priča, uvijek bila bliska.
- Moja publika i ja smo tu "doma" - kaže.
- Hvala Bogu da se sve to reguliralo, sva prava i vrćenja glazbe online, to je jedino fer prema, autorima, izdavačima, ali i nama izvođačima. Ništa se na svijetu nije toliko "dijelilo" besplatno kao glazba i filmovi - tvrdi Lana.
Što se tiče njenih novih autorskih pjesama, kaže kako ih ima dosta, ali one čekaju svoj trenutak.
- Ne žurim. Ispipavam teren, ljude, osluškujem ih. Doći će u pravo vrijeme, ne brinem. Voljela bi raditi i za neke mlade ljude pjesme i pružiti im podršku i znanje koje imam i koje sam stekla - zaključuje Lana.