- Bolje je. Ne boli više toliko - kaže Tereza Kesovija iz svog bolesničkog kreveta Klinike za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević‘. Da je Tere u Zaraznoj javila nam je njena publika, odnosno ljudi koji se tamo liječe i koji se unatoč svojim bolestima brinu kako je njihova omiljena pjevačica.
- Molim vas, pitajte što je, kako nam je Tereza - zamolili su nas.
- Ma, sve će biti dobro. Nego kako nego dobro i to zahvaljujući prekrasnim liječnicima i medicinskim sestrama i divnoj Alemki Markotić - ističe Tereza koja je nedugo nakon proslave svog rođendana početkom listopada shvatila da bolovi u njenoj desnoj nozi ne prestaju i da je kucnuo čas da potraži liječničku pomoć.
- Učinila sam to u trenutku kada je bol postala već nepodnošljiva i kada zbog nje više nisam uspijevala zaspati - priznaje Tereza.
Nakon što su je pregledali, doktori su joj kazali da liječenje mora nastaviti u bolnici, kako bi se sanirala jaka upala potkožnog tkiva na njenoj desnoj nozi.
- Iskreno, nije mi bilo to drago čuti. Ja sam se nekako nadala da će moći bez toga, ali vjerujem liječnicima i izuzetno poštujem njihov težak rad, pa sam ih poslušala, spakirala se i prije par dana došla u bolnicu - govori Tereza s Odjela zagrebačke Zarazne.
Unatoč svemu, ona je i dalje dobro raspoložena, ni u jednom trenutku ne napuštaju je njena vedrina i optimizam, po kojima je poznata.
- Ja sam tu u najboljim mogućim rukama, a da se stanje popravlja vidim i sama jer me noga sve manje boli. Naravno, i dalje je osjećam, što je i normalno jer nije to upala koja će tek tako sama od sebe nestati. Moram uzimati lijekove i moram ležati tako da mi je desna noga u povišenom položaju. Moram ‘štedjeti‘ tu nogu, ali sve sada ide na bolje pa se nadam da ću uskoro izaći iz bolnice - govori Tereza koja priznaje da joj, kao i većini ljudi, boravak u bolnici ne pada lako, ali, podsjeća, pregrmila je ona u životu i mnogo teže i opasnije bolesti i događaje, pa joj ovo ne može skinuti osmijeh s lica ni ubiti dobro raspoloženje koje ona dijeli i s medicinskim osobljem kojem, na njihovo veselje, u bolnici zna i zapjevati.
- Srce mi bude puno kada vidim kako tim ljudima koji su puni požrtvovanja i koji predano rade svoj posao pjesmom vraćam osmijeh na lice - govori Tereza koja je, budimo iskreni, uz svaku čast njezinim kolegicama, naša apsolutno najveća glazbena diva, žena prema čijem bi se životu odmah mogao snimiti igrani film, premda bi, s druge strane, bilo doista teško naći glumicu koja bi odigrala glavnu ulogu uporne, nadarene, srčane umjetnice koju su Francuzi davnih dana nazvali ‘životinja scene‘, glazbenice pred čijom se pjesmom klanjaju i tzv. mali ljudi i najveći svjetski državnici, a kojoj je unatoč tome najveći kompliment kada joj netko kaže kako je ona prije svega dobar čovjek.
Pa onda, u skladu s tim, Tereza posljednjih dana smiruje i umiruje sina Alana i snahu Ljiljanu, koji su, kao i njezini najbliskiji prijatelji kojima je kazala da je u bolnici, zabrinuti za nju i ne mogu dočekati dan da izađe na kućnu njegu kako bi je mazili i pazili.
- Oni strepe i pitaju me boli li me. A ja im kažem da je dobro da čovjek povremeno osjeti bol jer tako onda ima više empatije i razumijevanja za druge - kaže Tereza, koja je, kako doznajemo, danas poslijepodne otpuštena na kućnu njegu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....