Ovogodišnja finalistica Zlatnog Studija za najbolji radijski glas Iva Pavletić Crnić omiljena je "dežurna plavuša" Radija Rijeke, koja slušatelje vodi kroz dan razveseljavajući ih verbalnom okretnošću i brzim humorom, kao i pronicljivim, često i provokativnim komentarima aktualnih društvenih tema. Dežurnom plavušom prozvala je samu sebe, poigravajući se tako stereotipom kojeg ona redovito ruši. Slušateljice i slušatelji je obožavaju, bodre, prate, ona je njihov suputnik u svakodnevnici.
- I sama mi je nominacija bila veliko iznenađenje i čast, budući da je netko prepoznao to što radim, tako da je ulazak u finale stvarno nešto što nisam očekivala. Objava finalista bila je na Tri kralja, tako da sam bila sigurna da će to biti tri muškarca - smije se.
Za finaliste u svim kategorijama Zlatnog Studija možete glasati OVDJE
Veli da je zna zasmetati uspoređivanje s muškim voditeljima, ne zato što se ne radi o odličnim profesionalcima, već stoga što takav diskurs implicira da je samo žena koja se našla u "muškom" poslu.
- Znaju za mene reći da sam ženski Robert Ferlin. Znam da mi time žele dati kompliment, ali najgore je što s takvim usporedbama ispada da u poslovnom svijetu mi žene možemo ostvariti samo mrvice onoga što je neki muškarac napravio, da smo njihova sjena, trag. Ljudi to govore možda u dobroj namjeri, ali nisu svijesni što time govore o našem uspjehu. Nažalost, razgovor o poslovnom uspjehu žena često ide uz pitanje "pa što si napravila da bi to postigla?". Je li to bilo zbog suza, ili nečeg drugog? Žene moraju raditi puno više da nas se uopće doživi da smo upola dobre kao muškarci koji rade isti posao - iskrena je Iva Pavletić Crnić, koja je svoju radijsku karijeru započela prije 15 godina, kao honorarac u talijanskoj redakciji Radio Rijeke, gdje joj je šefica bila pokojna Agnese Superina.
Iva priča da je od Agnese naučila jako puno o radijskom poslu, od toga kako se pišu radijske vijesti i kako se obrađuju teme, do toga da se može biti uspješna žena bez dlake na jeziku, koja je spremna svakome reći ono što misli. Prvo Ivino pojavljivanje u radijskom eteru bile su vijesti na talijanskom jeziku, uz Andreu Marsanicha, nakon čega joj je tadašnji i sadašnji urednik programa Radio Rijeke Alen Čemeljić ponudio da vodi nešto i na hrvatskom jeziku.
- Tako sam prije 14 godina krenula u voditeljsku avanturu s Crocodilom, kojeg sam godinama vodila uz kolegicu i prijateljicu Irenu Vladić – prisjeća se Iva.
Veliki učitelj bio joj je i Joso Krmpotić, legenda Radio Rijeke s kojim je počela raditi voditeljske šihte četvrtkom i petkom. On ju je, prema njenim riječima, naučio što je to "radio bez okvira", pokazavši da je jedini okvir na tom mediju vlastita kreativnost.
- Odnos radija i njegovih slušatelja je poput braka, mi smo s njima i u dobru i u zlu. Na neke dane se više, a na neke manje slažemo, ali smo u stalnom suživotu, svađamo se i mirimo. Radio je mnogima poput najboljeg prijatelja. Neki su se uz nas oženili, pa smo im čestitali, pa su se uz nas i rastavili, pa smo im i na tome čestitali. Recimo, u vrijeme korone, kada su zavladali jedan opći strah i neizvjesnost, mnogima smo bili važni, jer smo bili tu, pomažući im da uz riječi, uz pjesmu, prebrode dan - govori.
Ova se plavuša ne ustručava baviti škakljivim temama koje obrađuje u emisiji "Vruće plahte". Najdraže joj je, veli, rano jutro, negdje od 6 do 6,20, kada se hvata onoga što je najškakljivije, muško-ženskih odnosa, političkih tema, uz dosta provokativnosti.
- Ključ svega je dobra priprema, jer ona je temelj svake improvizacije. Za radio, treba imati dobro posložene misli u glavi, da jasno i glasno možeš reći ono što planiraš, a kada je to posloženo, lako se improvizira. Naša je uloga da ne budemo dosadni, da izazivamo pažnju, kao i da potičemo kritičko razmišljanje. Ne smijemo nikada zaboraviti da su političari ti koje mi plaćamo i da to što rade uvijek treba biti pod povećalom, tako da je naša obaveza da podcrtavamo ono što rade loše. Kritičnost na radiju uvijek ide uz satiru, uz humor, koji je izuzetno važan. Treba se znati smijati na svoj račun, kao i na račun onih koji donose odluke. A kao što se kaže, dan u kojem se nisi niti jednom nasmijao izgubljen je dan - zaključuje riječka dežurna plavuša.
