Nekadašnja čelična dama zabavnog TV programa, Ksenija Urličić, koja je 1992. godine osmislila Doru i godinama predvodila našu eurovizijsku delegaciju, otkrila nam je zašto na Eurosongu 2000. godine zbog Gorana Karana nije mirno spavala i objasnila zašto je Tonči Huljić idealan eurovizijski autor, a Jacques dobar izvođač za Eurosong. Rekla nam je i koga ove godine trebamo poslati u Europu te precizirala što točno u Rotterdamu treba raditi njezina nasljednica Uršula Tolj.
Kakvu pjesmu i kakvog izvođača trebamo ove godine poslati na Eurosong?
- Prije svega moramo na Dori izabrati kvalitetnu pjesmu koju će pjevati pomalo neobičan, ali iskusan izvođač, kojeg neće šokirati veličina i sjaj eurovizijske pozornice. Takav je, recimo, bio Jacques Houdek za kojeg sam godinama prije nego što je otišao na Eurosong znala da će tamo u moru izvođača iskočiti radi svog raskošnog glasa, ali i radi svoje korpulentne pojave.
Predstojeća Dora bit će borba iskustva i mladosti. S jedne strane natječu se Sandi Cenov i Tony Cetinski, dok s druge strane pobjedu priželjkuju mladi ljudi poput Albine Grčić, Filipa Rudana, Brigite Vuco... Je li, načelno govoreći, bolje na Eurosong poslati prekaljenog izvođača ili novu, mladu nadu?
- Ja bih se, ovako napamet, u trenutku dok nisam poslušala sve pjesme, odlučila za oboje, odnosno za duet prekaljenog Tonyja Cetinskog i mladog Kristijana Rahimovskog. To mi se čini dobro, drugačije, a pjesma govori o slobodi koje smo svi željni u koronavremenima, dakle, aktualna je.
Kakva su bila vaša eurovizijska iskustva s Tonyjem Cetinskim?
- Vrlo dobra! On je sjajan vokal, vrijedan i discipliniran, a ima i malo tog talijanskog šarma, što nikad nije na odmet. Znate, eurovizijsku delegaciju s pjesmom 'Nek ti bude ljubav sva' koju je pjevao Tony vodila sam davne 1994. godine i uvijek mi je žao što onda nisam imala dovoljno iskustva i poznanstava na Eurosongu pa smo završili na 16. mjestu. Koju godinu kasnije Tony bi se, s mojim tadašnjim iskustvom i umijećem lobiranja, sigurna sam, puno bolje plasirao.
Osim Tonyja na predstojećoj Dori se natječe i Nina Kraljić, još jedna naša eurovizijska predstavnica. Kako vam se 2016. godine dopao njezin stajling i jeste li uočili poneku taktičku grešku u njenom eurovizijskom nastupu?
- Nije bilo greške. Besprijekorno je pjevala i imala je odličan i moderan stajling.
Ne slažete se, dakle, s onima koji su je proglasili najlošije odjevenom osobom na tom Eurosongu i uspoređivali s očerupanim puranom?
- Nimalo!
S kojim ste od naših eurovizijskih predstavnika imali najviše problema?
- Najneozbiljniji i najležerniji bio je Goran Karan. On nam je uvijek izmicao, nismo nikad znali hoće li doći na presicu, na susret s nekom eurovizijskom delegacijom ili će negdje nestati. Teško je prihvaćao sugestije i umjesto toga je, možda u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima, non-stop imao neke svoje kombinacije, neke svoje osobne susrete koji nisu imali veze s Eurosongom.
S kojim je našim eurovizijskim predstavnikom sve teklo savršeno?
- S Doris Dragović. Ona je bila i ostala kraljica, na Eurosong 1999. godine došla je savršeno pripremljena, s odličnim znanjem engleskog jezika, s inteligentnim odgovorima na press konferencijama...
Na ovogodišnjoj Dori natjecat će se brojne pjesme inozemnih skladatelja. Je li to dobro ili loše?
- Svakako je dobro. Zašto ne pokušati i sa strancima? Uostalom, stranci su u pravilu uvijek imali bolje rezultate od naših. Pogotovo zadnjih godina.
Što mislite, zbog čega najiskusniji domaći skladatelji poput Huljića ili Tutića zaobilaze Doru?
- Jer njihova neupitna kvaliteta nije dovoljno prepoznata. To su divovi naše zabavne glazbe, a mnogi ih tako ne tretiraju nego govore o klanovima.
Više puta ste naglašavali kako je Huljić kao skladatelj dušu dao da nas predstavlja na Eurosongu. Što to on ima, a drugi autori nemaju?
- On je vrhunski profesionalac. Brine o svemu: od pjesme, preko imidža, do suvenira koje nosi na poklon stranim delegacijama na Eurosongu. Sjajan je eurovizijski partner, briljantan hitmaker koji ima rijetku kombinaciju velikog glazbenog talenta i smisla za poslovni menadžment.
Lani ste javno rekli da bi izbor Mie Negovetić na Dori bio puno bolja opcija od Damira Kedže. Zašto?
- Jer Eurosong uvijek treba lagano šokirati. Ne želim umanjiti Kedžinu vrijednost, ali s Miom smo mogli imati novu Gigliolu Cinquetti.
Koliko dobro i pametno lobiranje može pridonijeti uspjehu naše pjesme na Eurosongu?
- Po meni je lobiranje pola uspjeha. Govorim, naravno, o promišljenom lobiranju koje mora ići u pravom smjeru, a ne o nekakvom nepotizmu ili osobnim simpatijama. Lobiranje treba krenuti još na Dori, kada treba znati prepoznati pravu pjesmu koja će nas najbolje predstavljati na Eurosongu.
Recimo, pjesme poput 'Maria Magdalena' (Doris) i 'Neka mi ne svane' (Danijela Martinović) ja sam prepoznala na prvu. Ne zato što ja volim Doris ili Danijelu, nego zato što sam odmah shvatila da će se te pjesme dobro plasirati na Eurosongu. Kad imaš takvu pjesmu, naravno da ćeš na nju upozoriti članove žirija, zamoliti ih da razmisle o toj pjesmi kao o našoj eurovizijskoj predstavnici...
Šefica naše ovogodišnje eurovizijske delegacije je Uršula Tolj. Kako glasi najvažniji savjet koji biste joj dali?
- Uršula je vrlo dobar izbor za ovaj posao, iskusna je, marljiva i pedantna. Predložila bih joj da pomno izabere članove eurovizijske delegacije jer odlazak na Eurosong nije turistički izlet, nego posao pun izazova.
Rekla bih joj i da održava dobre kontakte sa svim konkurentskim delegacijama, pogotovo sa našim susjedima. Savjetovala bih joj i da pripremi izvođače na sva pitanja koje će im novinari postavljati, te da bude neprestano fokusirana na šefove svih eurovizijskih delegacija.