IN MEMORIAM

Kako je govorio Kićo. Prisjetili smo se jednog razgovora iz 2009.: Da, ja sam uvijek neki disident

‘Partija je odlučivala gdje mogu pjevati. Ironično je da me sada progone ti isti ljudi‘
Krunoslav Kićo Slabinac
 Igor Nobilo

Magazinov Tjedan u 10 pitanja 5. rujna 2009. godine.

1. Gospodine Kićo, tko vam je i zašto zabranio koncert u Našicama?

- Sve što znam o tom zabranjenom koncertu pročitao sam u novinama kao i vi. Piše da je to odluka Gradskog poglavarstva, a o svemu me obavijestio direktor Turističke zajednice.

2. Piše tamo i da je odluka donesena pod utjecajem Vladimira Šeksa jer ste pjevali Glavašu u Hercegovini?

- Stvarno ne znam. Pročitao sam da je Šeks to opovrgnuo, ali nisam kontaktirao s njim jer se već dugo nismo čuli ni vidjeli. Ako to i je odluka lokalnih HDZ-ovih šerifa, žao mi je što me on nije zaštitio.

3. Što ste pjevali Glavašu?

- Svoj uobičajeni repertoar s pjesmom 'Inati se, Slavonijo', koja je himna njegove stranke HDSSB-a. To što su se neki uvrijedili, nema veze sa mnom.

4. Možda vam je Šeks uzvratio za onaj bećarac. U kakvim ste odnosima s njim?

- Mislite na onaj bećarac: "Baš mi žao Šeksova šofera, gazda pije, a šofer ne smije"? Ma ne, i on se smijao tom bećarcu. Kao i Željka Antunović na bećarac: "Teško konju koga selo hrani i državi koju suknja brani". Kažem, već dugo me nitko ne kontaktira iz HDZ-a. Kao da ne postojim.

5. Možda vas ignoriraju zbog trećeg bećarca o nula promila: "Što nam radi Sanader Ivo, nemoš' popit' ni vino ni pivo?!"?

- Ne vjerujem. Kad sam vidio da me ignoriraju, došao sam Sanaderu i rekao: "Imam osjećaj da me se zaobilazi?" On mi je odgovorio da se onda tako i dalje osjećam. Kada sam rekao da me nitko u HDZ-u nije pozvao ni na kavu, Šeks mi je odgovorio da "ovo nije kafić". Zatvorili su mi sva vrata i mnogi koncerti su mi otkazani poput ovog u Našicama.

6. Kićo, vi ste stalno neki disident. Zabranjivali su vas i u Jugoslaviji?

- Da, mnogima je smetala moja trobojnica koju sam nosio oko pasa i stare slavonske pjesme koje sam spašavao od zaborava. Kada sam se vratio s turneje iz Amerike i objavio "božićne pjesme", srpski mediji su pokrenuli hajku u novinama naslovima poput "klerikalac i zabavljač ustaške migracije". Zabranjeno mi je bilo nastupati i u svim domovima JNA, a partija je odlučivala gdje mogu pjevati. Ironično je da me sada progone ti isti ljudi.

7. Bez obzira na to što ste 28 mjeseci pjevali po svijetu i skupili milijune za obranu Hrvatske?

- Dok sam ja sakupljao novac, drugi su se slikali i pjevali o domovini, čak i oni koji su rekli da će otići iz Hrvatske ako pobijedi HDZ. Meni je člansku iskaznicu HDZ-a potpisao osobno Franjo Tuđman i napisao: "Član HDZ-a oduvijek". Nakon što je on otišao, počele su moje nevolje.

8. Što ste radili u Saboru od '95. do '99.? Imate li mirovinu?

- Da, negdje oko 9000 kuna uz puni radni staž. Radio sam u nekoliko odbora vezanih za kulturu i iseljeništvo. Progurao sam zakone o autorskim pravima i slobodnim umjetnicima. Danas to nitko ne pamti.

9. Čuo sam da imate dobar program za jačanje kune?

- Da, jednostavno na kovanici probušite 4 rupe i prodaje se kao dugmad.

10. Počeli ste karijeru pjesmom o plavoj ženi, a proslavili ste se sa "Zbog jedne divne crne žene". Što to imaju crnke, a nemaju plavuše pa se o njima pričaju vicevi?

- Vicevi o plavušama se pričaju da bi ih crnke lakše mogle shvatiti. Znate onaj: "Pita plavuša crnku: Čime se baviš? Ova će: Režijom. Plavuša odgovori: Aaa... to je ono plin, struja, voda... Znam, strašno". Ili ono: "Oj, keceljo, ti šareni vraže, što to momci ispod tebe traže?"

Zašto jedan stari razgovor s Kićom

Otišao je Kićo. "Otišo je s mirisima jutra" iz njegove istoimene pjesme u petak ujutro se obistinilo i ta je vijest natjerala suze mnogima koji su se uz ovog osebujnog čuvara slavonskog bećarca osjećali sigurno i sretno kada bi ga slušali, vidjeli ili susreli.

Mi smo imali tu sreću pa smo u nekoliko susreta uspjeli zaviriti u labirinte njegove slavonske duše kojom je kroz zvukove tamburice dolazio do zadnjeg šora u Slavoniji. Kada nam je rekao da nikada ne bi snimio pjesmu "Zbog jedne divne crne žene" jer je godinama patio pjevajući, nismo mu vjerovali. Sve dok se ta žena nije pojavila prije nekoliko godina. A nakon susreta sa svojom velikom neuzvraćenom ljubavi kratko nam je poručio da nemamo što tu pisati jer "to više nije ona, to nisam ja, ta ljubav postoji samo u pjesmi".

A kako jedna druga Kićina pjesma kaže "Te tri slatke riječi, ja te volim", tako mu možemo i poručiti: "Te tri slatke riječi, Kićo, vidimo se".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. kolovoz 2022 08:48