Probudim se ja ujutro, a ono vojska okupirala sve. Izađem i kažem im: Što ste mi to donijeli devedesetu? A oni se smiju. A onda uvečer, kada se Goran počao izderavati na vojnike, ja bjež’. E moj sinko, dva sam rata preživjela i u njima se svega nagledala, a dobra najmanje. Znam da je naša, al’ vojska me uvijek vraća u te ratove - priča nam baka Marija Butić u selu Prkos koje s naseljem Škabrnja čini općinu ista imena.
Zna ova baka da je to samo film pa i nije doista bježala, nego je, kao i uvijek, oslonjena na štap, samo obavila svoju redovitu večernju šetnju Ulicom prkoških domoljuba. Pokazuje podrum u kojemu se skrivala dok je trajao pokolj u Škabrnji, mjesto u kući kroz koje je raketa probila zid, kut gdje su spavali vojnici.
Na fotografiji: Marija Bulić.
Ponosna je što je u njezinoj kući bilo zapovjedništvo Hrvatske vojske dok je bila u progonstvu, koje su obišli generali Ante Gotovina i Janko Bobetko te admiral Davorin Domazet Lošo. Sin Šime joj je spomenuo u povjerenju da je bio čak i predsjednik Franjo Tuđman. U istom je dvorištu stara kuća, sagrađena prije 1953. godine, kada se ona doselila svojem sada pokojnom suprugu Budimiru. Tamo gdje su imali sobe opet je zapovjedništvo, opet su gore generali, doduše sada Vrdoljakovi, Gotovina i Roso, a stigao im je i admiral Lošo. Iako je od prve klape “Generala” prošlo gotovo mjesec dana, oni su još na početku, kaže nam Goran Višnjić.
Žene lete
- Počeli smo s glumački jednostavnijim scenama, akcija, trčanje, pucanje, tenkovi, helikopteri, to je nama glumcima jednostavnije odraditi, više je tu posla imala ekipa za tehniku. Sada ulazimo u srž cijele priče - kaže nam Višnjić, pripremajući se za svoju najkrupniju scenu, onu o planiranju centra za specijalističku obuku Šepurine.
Dotad su njegovi kolege Tarik Filipović (admiral Lošo), Igor Mešin (dr. Boris Zdilar) i Nataša Janjić (novinarka Vesna Karuza) vježbali scenu u kojoj Gotovina doznaje da mu je ranjen brat, a Vesna se došla oprostiti jer se vraća u Zagreb. Osim njih, Gorana Višnjića i Borisa Svrtana, koji je utjelovio generala Antu Rosu, na setu je bio i Goran Navojec koji je glumio Gotovinina suborca i prijatelja još iz vremena Legije stranaca Bruna Zoricu Zulua. Da se baku Mariju pitalo, nedostajao je samo još Izet (Mustafa Nadarević u “Lud, zbunjen, normalan”), no čula je da je u Zadru on već odglumio generala Bobetka. Imala bi mu, kaže, nešto reći, kao što je i Goranu spomenula da je vidjela kako za njim po “Hitnoj službi” lete sve žene. Goran joj se, priča nam baka Marija, branio da ne smije na to gledati jer je oženjen, a ona mu kroz smijeh odgovorila da se to pita ženu, ali ne i muške.
Gluma je gluma
Za Gorana Višnjića nema razlike između Ravnih kotara i Hollywooda.
- Za glumca je gluma gluma, bilo na filmu, kazalištu ili u nečijem dnevnom boravku. Kamera je tu, tekst morate naučiti napamet i morate se uživjeti u lik. Imali smo situaciju gostovanja s “Hamletom iz Mrduše Donje” na jednom otoku. Iz kazališta u kojem imate scenu i rasvjetu došli smo na pozornicu na kojoj nije bilo čak ni struje. Doista smo ga odigrali u jednom dnevnom boravku, ali jednako kao što bismo ga odigrali u pravom kazalištu - kaže Goran Višnjić.
Kriger je iskusan filmaš, obučen je u crno, dvjema radiostanicama i mobitelom koordinira da se u vrijeme snimanja ne čuje ni muha. Zbog krovopokrivača u susjedstvu, djedice koji se kroz silnu vojsku motokultivatorom naumio probiti do svojeg vrta te drugih zvukova iz prkoške svakodnevice koji se ubacuju u romantizirani susret troje likova, posao mu nije nimalo lak. Držimo Krigera na oku kao što i on drži nas jer nam je on glavna veza s glumcima i šefom Antunom Vrdoljakom. On jedini zna pogoditi trenutak kada Vrdoljak više nije u filmu da mu možemo prići. A u petak ujutro je baš bio u filmu. Tražio je od Tarika Filipovića da za Igorom Mešinom izađe iz zapovjedne sobe za sekundu i dva metra dalje spusti se u dvorište i tu primi Natašu Janjić. Kaže joj (Karuzi) dr. Zdilar (Mešin) da će Gotovinin ranjeni brat biti dobro, a on će (valjda Gotovina) morati svoje rane sam zaliječiti. To je jedina scena u kojoj admiral Domazet šuti, zato i Tarik Filipović samo statira. To je iskoristio Igor Mešin da mu smjesti. Filipović je, naime, imao problema s brkovima pa dok su mu ih šminkerice postavljale, Mešin je s balkona podviknuo: “Koliko se ovdje vremena troši na glumca koji uopće nema teksta?” Brk je uskoro bio zalijepljen, scena odigrana, a Kriger nam je dao mig da je Tarik sada naš. Primjećujemo da mu je, za razliku od brka, “Lošo frizura” njegova u originalu i prilično postojana.
Postojana frizura
- Stoji, stoji vrlo dobro. Mislim da je gospodin Domazet baš pazio na nju, usprkos svem tom vihoru, što je za svaku pohvalu - kaže nam Tarik.
Otkriva da je pogledao malo admirala na nekim snimkama, ali ga nije “skidao”.
- Ne idemo toliko na fizičku sličnost, više sam radio na toj njegovoj britkosti i točnosti - priča Tarik. Ipak, očito je da se vodilo računa da glumci i nalikuju likovima koje tumače, možda kako bi se publika s njima mogla što bolje poistovjetiti. Primjer je i Nataša Janjić.
- Ne mogu reći da nije naporno, scene koje radimo su emotivne, a to zahtijeva posebnu koncentraciju. No, naš je redatelj smirena osoba i točno zna što želi, sve je podređenu glumcu i sve se radi za glumca. Sviđa mi se što nema užurbanosti klasične za film, ne ganjamo vrijeme, svi smo u nekom miru i opušteni, smještaj nam je odličan, a takva je i glumačka ekipa. Priželjkujem si još puno ovakvih snimanja - kaže nam Nataša Janjić.
Tako misli i Igor Mešin koji se zaželio filmske kamere, a drago mu je što se našao baš ispred ove.
- Pa, dugo već nismo imali ovakav film, snimanje je specifično za domaću kinematografiju zbog velikog broja angažiranih ljudi, vojske, akcijskih scena. Nije da se zabavljamo na snimanju, ali, koliko čujem, svima je OK, nikome nije tlaka - kaže Mešin kojega također čeka nekoliko mučnih scena. Neće nikoga ubiti jer je liječnik pa spašava ljude, no zato će se nagledati, kaže, svega.
General Ante Roso, u ovom slučaju Boris Svrtan, skuplja snagu kako izaći pred roditelje i kazati im da su im poginula djeca, a odmah potom će s Gotovinom postrojiti vojsku i izgrditi ih jer su poneseni pobjedom u jednoj bitki srljali u drugoj pa upali u zamku.
Najteži projekt
- Imam drugu ulogu po veličini, drago mi je što radim s Vrdoljacima, a mislim da će zadovoljan biti i general Roso - rekao je Boris Svrtan.
Kako li je tek Antunu Vrdoljaku kada njegov gotovo upola mlađi zet Goran Višnjić kaže da je tempo prilično gadan.
- Sve mislim pa koliko će to trajati, a još nismo prešli ni jednu trećinu. Zadovoljan sam, uvrijedio bih sve ove ljude kada bih rekao da nisam, pa i gradove koji su nas bili udomili i svugdje smo primljeni odlično. Jesam, umoran sam. To je moj najteži projekt, ne samo fizički, dugo je razdoblje snimanja, puno je lica. Imam 160 glumaca pa da sa svakim popričam pet minuta, ode ti život. Ali, što bih se ja trebao žaliti? - pita redatelj Vrdoljak.
Kaže da se na “Generalu” okupila apsolutno najbolja glumačka garnitura koja se u ovom trenutku u Hrvatskoj mogla sastaviti.
- Ne mogu oni loše odrađivati, a ako ne valjaju, sami smo si krivi. Svi kažu da im je dobro pa ako im se sviđa, tim bolje - smatra Vrdoljak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....