Jelena Veljača: ‘Treći brak? Ljubav me toliko omađija da sam zapravo na sve spremna‘

Ona je jedna od najzanimljivijih i najintrigantnijih osoba na domaćoj sceni. Možete je voljeti, možete ne voljeti, ali ne možete poreći da sve što ona napravi, kaže, objavi... ne izazove snažnu reakciju, piše Slobodna Dalmacija.

Jelena Veljača, glumica, scenaristica, producentica, ali i žestoka aktivistica u borbi za ljudska prava na mnoge djeluje poput magneta, pa stoga i ne čudi da je uvijek pod svojevrsnim povećalom; neovisno je li na tapetu njezin ljubavni život, odgoj djeteta ili nova serija...

Jelena uvijek poslovno djeluje na više frontova; ni pandemija to nije promijenila, a ne krije koliko uživa u počecima svoje nove ljubavne priče s Vitom Turšićem, bivšim savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović.

Evo Jelena, stigla nam je i ta zloglasna jesen koje smo se pribojavali. Kako je vi provodite, što poslovno, što privatno?

- Nisam se bojala jeseni, ali shvaćam poantu, korona, pandemija, mogućnost nove karantene... Ja sam vjerovala i još uvijek vjerujem da će život uvijek pronaći put i način.

Poslovno upravo radim na novom projektu "Ljudi u koje sam se zaljubila", a radi se o seriji videointervjua koji će biti novi videosadržaj Glorije Glama, izdala sam ovih dana i slikovnicu, pokušavam financirati vlastiti film, a privatno nikad nisam bila bolje.

Postoje li na vidiku kakve nove uloge, čemu dajete sada prednost, kazalištu ili filmu, i u konačnici, hoćemo li vas imati priliku još koji put gledati u kakvoj telenoveli?

- U pregovorima sam za jednu kazališnu predstavu, ali zaista ne bih o tome dok stvar nije dogovorena i potpisana.

Premda se to čini jako davnim, javnost vas je prvo upoznala kao glumicu u sapunici, koja je stekla sjajan status u samom startu, a tek onda scenaristicu i producenticu i u konačnici jednu od najvećih aktivistica u Hrvatskoj.

Poprilično dugo ste pauzirali od glume, a onda smo vas, nakon nekoliko kazališnih uloga, lani imali priliku gledati u filmu Anđela Jurkasa "Do kraja smrti", gdje igrate lik žene i majke kojoj suprug umire, a ona s kćeri, koja za nju ima brojna pitanja o životu i smrti, putuje u Ameriku... Kako ste se emotivno saživjeli s tom ulogom?

- Izuzetno lako jer sam i sama mama, pa mi je razgovor s curicom o smrti, ljubavi i nedostajanju bio prirodan, ali, mi glumice saživimo se lako i sa situacijama koje nam nisu poznate osobno, to je nekako i poanta našeg posla.

Glumila bih rado i ubojicu, i luđakinju, i okrutnu ženu.

Jelena Veljača i Vito Turšić

Zeljko Puhovski/Cropix

Kakve likove najradije volite igrati?

- Blesave. To otvara velik prostor komici.

Kako stojite s pisanjem scenarija, je li vas u koroni "pukla" inspiracija pa ima sto projekata na čekanju (kao što je to slučaj kod nekih) ili je za vas ona ipak bila manje inspirativna?

- Bila sam prilično inspirirana, napisala sam film. Sad čekam rezultate natječaja za financiranje projekta.

U jeku pandemije često ste i sami skretali pozornost, i to na vlastitom primjeru pokazivali koliko je važno brinuti o starijima, nositi maske i pridržavati se distance.

Mislite li da su ljudi osvijestili važnost tih mjera i koliko vam je samoj svih ovih mjeseci bilo teško pridržavati se pravila?

- Mislim da je u prvom valu to bilo lakše, panika od nepoznatog je odradila svoje. Ja i dalje pazim, poglavito zbog svojih roditelja, ali sve me više strah manipulacije bolesti, koja je isto moguća.

'Vito je briljantno pametan, utješno iskren...'

Istaknuti ste borac za obespravljene, borac za prava žena, no unatoč svom vašem angažmanu nailazite na brojne kritike, štoviše užasne natpise mahom anonimnih autora...

Pretpostavljam da vam do takvih mišljenja nije baš stalo, no ima i žena koje omalovažavaju vaš angažman, misleći da ste u svemu tome "fejkerica". Koliko vas bole takvi nečiji komentari i mislite li da ste uspjeli barem malo pridonijeti da mnogi osvijeste probleme s kojima se žene često susreću u današnjem društvu?

- To sve ovisi kad čujem ili pročitam takav komentar, jesam li iz drugih razloga dobro ili loše, jesam li nesigurna ili ne, i, naravno, od koga te riječi dolaze.

Govor mržnje na netu ozbiljna je nuspojava internetske kulture. Javne osobe su svakako meta, treba biti priseban i znati to prihvatiti i nositi se s tim najbolje što umiješ. Više me je strah za djecu koja odrastaju na internetu.

Jeste li se vi ikada našli u prilici da ste se teže izborili za nešto samo zato što ste žena?

Naravno. Često toga nisam bila ni svjesna; tek sada, post festum, shvaćam te stvari. Najjednostavnije rečeno: da sam muškarac, i to bijeli heteroseksualni, a da su sve ostale okolnosti iste, mislim da bih bila na mnogo uspješnijem mjestu u svojoj karijeri i da bi me se javno drukčije predstavljalo i doživljavalo.

Jelena Veljača

Svakako ne bih, primjerice, jedno pet do deset godina svoje karijere provela braneći se od tračeva da mi "netko drugi piše serije".

Vaš ljubavni život također je pod povećalom; vjerujete li i dalje u instituciju braka i biste li po treći put rekli "da"?

- Teško pitanje. Bih, teoretski, jer vjerujem u ljubav i jer vjerujem u odnose koji traju. S druge strane, nakon dva teška razvoda, teška u emotivnom smislu, zaista bih morala duplo vjerovati da je taj treći put "zaista zauvijek".

Nije to čak pitanje uvjerenja: naprosto, mislim da bi treći brak djelovao pomalo bizarno, kao neki motiv iz sapunice (smijeh). S tim da, moram priznati, malo se i bojim svoje spontanosti i impulzivnosti kad je u pitanju ljubav: toliko me omađija da sam zapravo, kad je prava ljubav u pitanju, na sve spremna, pa onda ne vidim zašto bi brak bio isključen.

Volim ja i taj urbi et orbi element. Ima u instituciji braka i tom samom činu svakakvog sadržaja: onaj romantični dio me, dakako, i dalje privlači.

Nedavno ste sami potvrdili ljubavnu vezu s Vitom Turšićem... Koju biste njegovu crtu izvukli kao dominantnu, onu koju vas je posebno privukla k njemu?

- Stvarno mislim da se nikada nitko ne zaljubljuje u jednu osobinu: uvijek je to kombinacija privlačnosti, kemije, metafizike, magije. Ljubav je teško objasniti, kad bismo znali odgovor na to pitanje, vjerojatno bismo u rukama držali tajnu svemira.

Vito i ja smo od prvog trenutka upoznavanja, od prvog razgovora, od prvog zajedničkog vremena koje je bilo provedeno u poslovnom okruženju, dakle uopće nije bilo temelja za zaljubljivanje, jednostavno povezani na način koji se samo može opisati kao ljubav.

A prvo što mi pada na pamet je da je briljantno pametan, utješno iskren, nježan i beskrajno duhovit. Ne mogu reći manje od toga...(smijeh)