Nerijetko je Jasmin Stavros pričao kako je promijenio svoje pravo ime - Milo Vasić. Nije naravno bio jedini na sceni koji je uzeo umjetničko ime. Kada je kao najpoznatiji bubnjar Jugoslavije, počeo na incijativu pokojnog Rajka Dujmića pjevati, Dujmić je zaključio i kako bi bilo dobro da s tim profesionalnim iskorakom ide i novo scensko ime.
‘‘Nisam se mogao zvati onako kako sam se zvao, kao pjevaču to ne bi bilo zvučno ime. Moji preci su negdje iz Grčke. Rajko me sve to pitao i onda sam mu ispričao kako su oni došli. Ima jedno mjesto u Grčkoj koje se zove Stavros. Pitao me potom kako mi se zove majka, ja sam rekao Jasna i onda je on rekao zvat ćeš se Jasmin. I tako je nastao Jasmin Stavros. Bilo je to zvučno ime. Moji roditelji su to prihvatili kao normalno, prebacio sam sve dokumente još 1989. godine. Sad sam i dalje Stavros, živimo s tim Stavrosom 30 i nešto godina. Sad su i djeca uzela to prezime‘‘, ispričao je Stvaros 2021. za INmagazin Nove TV.
Nekoliko godina prije u intervjuu za istu emisiju otkrio je kako su mu roditelji reagirali na to.
"Moj pokojni otac znao je reći: Ok, sad se prezivaš Stavros, ali i dalje si moj sin! Majka je to teško podnijela. Pogodilo ju je to i nikada me nije nazvala Jasmine! Zvala bi me Milo i najviše srićo moja.", kazao je Stavros.
No znao je imati i problema zbog svog imena, o čemu baš nije često govorio. Sudeći po onom što je sveukupno ispričao o obiteljskom stablu, otac mu je je zapravo bio Rumunj iz Grčke. No početkom 90-ih, kada su se sramotno prebrojavala krvna zrnca, nije mu bilo lako.
Zbog rumunjskog podrijetla, kako su ga pitali u intervjuu za Slobodu Dalmaciju objavljenom u siječnju ove godine, "imao je problema na početku karijere, kada su ga doživljavali Srbinom..."
"To je bilo jako ružno, kad te optuže za nešto što nisi. Znam ja tko je tko, to su moji kolege koji su bili zavidni, ali ja sam se uvijek molio Bogu za njih, opraštao sam im. Moj otac je podrijetlom Rumunj, to je istina, ali nema nikakve veze sa Srbijom. Oni kad su došli u Jugoslaviju, prekrstili su se i promijenili prezime. Moj je otac živio u Splitu cijeli život i svirao u HNK-u i sa Srbijom nema ništa, ali moji kolege su bili tako nastrojeni. Bojali su se da ne dođem na teren u Ameriku ili Kanadu, ali ja sam bio strpljiv i čekao da sve dođe na svoje mjesto i došlo je. Nisam imao nekih velikih problema. Jedno vrijeme sam živio na Visokoj, a gore su ljudi koji su ekstremni Hrvati, a ja sam čak ima zabranu nastupanja 88. godine, šest mjeseci jer sam u Zagvozdu pjevao "Marjane, Marjane". Onda je došla policija, skupili su me, odveli u zatvor i zabranili su mi nastupe šest mjeseci. Meni je to bio veliki šok i nezgodna situacija. Tada su me proglasili velikim ustašom. Znači ovdje sam bio ustaša, a tamo Srbin. Sve je to kao da se djeca igraju nekih čudnih igrica."