Ne planinarim dugo, ali uvijek sam se osjećao dobro nakon nekog duljeg vremena provedenog u prirodi, posebno na turama biciklom kroz Liku, Istru ili Slavoniju. I uvijek sam gledao ta brda i planine i vrhove i zamišljao kako je biti tamo gore. Prvi put sam nakon povremenih ‘Sljemena‘ u djetinjstvu, ciljano išao u neko planinarenje kada sam otišao na Žbevnicu na Ćićariji 2017. Od tada neambiciozno, bez nekih ganjanja visina, sve češće odlazim u te neke šetnje, a kulminiralo je ove godine kada sam upisao školu planinarskog društva Grafičar. Sa školom je dobra stvar to što svaki vikend kroz tri mjeseca ideš na neko organizirano planinarenje. Kažem, nisam ja sad tu neki ozbiljni penjač, ali sam često na Medvednici, obišao sam ponešto Gorskog kotara, Učke, Biokova,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....