- Maknimo se odavde, čovječe, izgleda kao da smo upravo prekinuli - našalio se komičar, arhitekt, Međimurec Vlatko Štampar koju minutu nakon što smo zauzeli mjesto na osunčanoj terasi kafića.
Moj je plač, da razjasnimo, bio uvjetovan snažnim proljetnim suncem koje mi je kroz dioptrijske naočale paralo oči. Sa Štamparom sam pričao u tjednu u kojemu je dvije večeri zaredom rasprodao zagrebačku Tvornicu kulture, i to svojim novim stand-up showom “Bolja polovica” tijekom kojega se dotaknuo mnogih tema, neprestano izazivajući salve smijeha i glasni pljesak.
Čestitam na rasprodanim showovima. Možeš li se prisjetiti svojeg najgoreg nastupa?
- Najgori nastup u karijeri je bio u jednom selu pokraj Ludbrega. Kolega i ja smo bili pozvani na neko lokalno događanje, bilo je oko 400 ljudi pokraj nekakvog nogometnog igrališta i mi smo ih kao trebali nasmijati. Međutim, njima uopće nije sjeo taj koncept, pitali su se što to uopće pokušavamo i zašto smo došli. Skoro smo dobili batine.
Kako reagiraš kada se ljudi ne smiju tijekom nastupa?
- Čekam da prođe. To je agonija. Sjećam se drugog svojeg nastupa. Prvi je prošao O.K. i ja sam pomislio da sada znam što radim. Drugi nastup je bio katastrofa. Četrdeset minuta me nitko nije slušao, samo sam čuo žamor. Prošlo je i to.
Promišljaju li komičari stalno svijet kroz šalu, onako kako bi zaneseni matematičari cijeli kozmos promatrali kroz funkcije i algoritme?
- Stalno razmišljam kroz šale, tako mi radi mozak. Ako vidim dobru premisu fore, zapišem natuknicu. Ako se dogodi nešto loše, mogu i tu naći premisu za foru, pa zapišem.
Postoji li velika bilježnica Štamparovih pošalica, gdje čuvaš ideje za šale?
- Fore zapisujem po blokićima i u mobitel pa ih grupiram kronološki u jedan dokument. Zatim, recimo, sve fore koje su vezane uz životinje, a imam ih u tim bilješkama, opet grupiram u jedan posebni dokument sa životinjskim forama. Iz nekih bilješki odmah nastane fora, nekakav one-liner, i to je zauvijek takva fora, a neke bilješke čekaju da postanu dijelovi nekih budućih fora. Volim fore isprobavati i kroz razgovore s ljudima. Oni obično ne znaju da ja upravo testiram materijal za neki od svojih budućih showova.
Kloniš se politike u svojem komičarskom radu. Bojiš li se političara, u čemu je stvar?
- Ne želim na nastupima imati fore na političku situaciju. Svi znamo da je užas i koji su problemi. No, na nastupu ne želim opterećivati publiku tim stvarima, to nema smisla. Moj je posao da dva sata natjeram ljude na ne razmišljaju o problemima. Zato im ne nudim politiku.
Živimo u eri iznimne političke korektnosti. Je li to pogubno za šalu, kako se nosiš s tim?
- Uvijek se netko nađe uvrijeđen. Imam u nastupima šale koje se mogu ocijeniti homofobnima, rasističkima i šovinističkima. Međutim, to su šale. Ali, danas je postalo nekako trendi uvrijediti se na sve živo. Čini mi se da su nekad ljudi više bili easy-going. Kužili su da je riječ o fori i da nema potrebe za uzbuđivanjem.
Misliš li da ipak postoje teme oko kojih se nikada ne treba šaliti, korigiraš li set-listu šala ovisno o mjestu na kojem nastupaš?
- Ne baš. Ali, treba ponekad pažljivo pristupiti, znati procijeniti publiku, vidjeti koliko se daleko može ići. Ne korigiram toliko set-listu šala prema lokaciji na kojoj nastupam. Ipak, korigiram je ponekad usred nastupa, no više prema publici i njihovim reakcijama na licu mjesta.
Preferiraš li nastupati u grupi ili solo?
- Treba raditi i jedno i drugo da bi se moglo napredovati. S kolegama je super nastupati. Svatko ima 20 minuta, što je za publiku interesantno jer ima priliku vidjeti više stilova i odlučiti koji im paše, koga žele gledati na samostalnom nastupu. S ekipom je uvijek super druženje, i put na gaže zna biti jako zabavan. S druge strane, solo nastupi su super jer imaš sat i pol za sebe. Puno više mogu s publikom napraviti u tih sat i pol. Imam vrijeme da se opustim, treba mi 15 minuta da budem skroz O.K. Također, imam puno mjesta na improvizacije u solo nastupu. Čak i ako nešto krivo krene, imam sat vremena za ispravak.
Koliko si dugo pripremao show “Bolja polovica”?
- Otprilike godinu i pol trebalo mi je da kompletiram materijal za sat i pol tog showa. Show je sada na dvadesetoj izvedbi i promijenio se za 30-ak posto. Neke su fore otišle van, jer se više nisu uklapale, a došle su neke nove. U stand-up nastupu sve su šale povezane u jednu priču. Posljednji nastup je, recimo, bio kulminacija, ali priča se i dalje može mijenjati.