Emotivno je bilo u petak u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Obitelj, kolege i prijatelji oprostili su se od iznenada preminulog glazbenika, legendarnog frontmena grupe Parni valjak, Akija Rahimovskog koji nas je u 67. godini u subotu napustio u slovenskom Novom Mestu, gdje je živio s obitelji.
Komemorativni skup održan je bez imalo pompe, dostojanstveno, a govornici su, nerijetko i teško susprežući suze, isticali njegov osebujni karakter, predanost glazbi i neponovljiv scenski izričaj po kojem je bio poznat.
Husein Hasanefendić 'Hus' bio je njegov glazbeni partner punih 47 godina. Kako je rekao, to je više nego nečiji radni vijek. Zabilježili smo kako se u četvrtak, tijekom Akijevog pogreba u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju, posve slomio te nije mogao prestati plakati. Danas je, rekao je, pod "jačom dozom" apaurina.
- Jučer sam 'pukao' na sahrani. Kad sam vidio lijes, kao da sam tek tada shvatio da je to istina. Podcijenio sam snagu emocija i precijenio miligrame koje sam popio, danas sam uzeo duplo pa se nadam da ću uspjeti ostati miran. Ali, Aki bi ovdje volio čuti smijeh, da ga se sjećamo po tom njegovom zaraznom osmijehu - rekao je Hus. Govoreći o Akiju, spomenuo je kako on tijekom života "nije imao kočnice".
- Tko god da ga je stvorio, nije mu dodao taj moment "pripazi malo, čuvaj se". Sjećam se kada smo imali dva koncerta dva dana zaredom, drugi je bio još značajniji. Molio sam ga da se malo poštedi na prvom kako bi na drugom mogao biti u punoj snazi. No, to za njega nije dolazilo u obzir. Izišao je na binu, dao sve od sebe i razbio glasnice, bio je posve promukao. Bio sam bijesan na njega zbog toga, ali znao sam da je to Aki. Drugog dana jedva je pjevao, ali je svojom energijom opet uspio "slomiti" dvoranu. Često je bio kamenčić u mojoj cipeli, pola mojih bora je zbog njega, ali puno veći dio mi je ispunjavao srce i dušu - ispričao je Hus.
Rekao je kako, iako bi on to osobno volio, ne može zamisliti Akija kao starčića koji sjedi na klupi u parku i hrani golubove. Takve zvijezde poput njega, ponovio je rečenicu s pogreba, nestaju "u megaeksplozijama".
Hus je kasnije novinarima rekao kako mu je teško, ali i da je Aki uvijek volio "dramu".
- Vjerujem da bi bio najsretniji da je umro na bini - kazao je Hus.
Mladi pjevač Dino Jelusić bio je također jedan od govornika. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da se sabere prije nego što je pozdravio prijatelja kojeg poznaje od 2004. godine, a slušao ga je od malih nogu.
- Kada sam ga upoznao, trebao sam gostovati na njihovom koncertu. Tresao sam se od treme, ali samo minuta razgovora s njim bila je dovoljna da mi prenese tu energiju i da se potpuno smirim. Stvarno bih volio da sam bio rođen u vrijeme kad je Valjak startao i da sam dulje poznavao Akija. On je širio pozitivu, od njega si mogao učiti ne samo kao izvođač nego kao osoba. Kad Aki izađe na pozornicu, to više nije ista osoba, on postane nadnaravno biće. Danas se nažalost opraštamo od velikog pjevača i velikog čovjeka, ispričao je naše životne priče i nadam se da će se barem u sljedećih 500 godina pojaviti netko od 75 kila koji će znati stvari prenijeti kao on - kazao je.
Prijenos komemoracije pogledajte na Facebooku Jutarnjeg lista.