Njihova ozbiljna i zabrinuta lica mjesecima su, svakodnevno, punila ekrane. Dok su novinari gotovo religiozno pratili svaku tiskovnu, građani su s iščekivanjem pratili koje će nove mjere donijeti, hoće li nas potpuno “zatvoriti”, kako ćemo dalje živjeti?
Riječ je, dakako, o Nacionalnom stožeru civilne zaštite koji je na neki način preuzeo upravljanje našim životima u vremenima dok je koronavirus harao svijetom, pa tako i našom zemljom.
Pandemija nije još završila, ali Alemka Markotić, Davor Božinović, Vili Beroš, Krunoslav Capak i njihovi povremeni gostujući akteri na svakodnevnim presicama svojom retorikom, načinom donošenja političkih odluka kroz prizmu zaštite građana nisu niti izbliza izblijedjeli iz pamćenja, kao ni posljedice niti kontradiktornosti njihovih odluka kojih se neki od njih ni sami nisu pridržavali. Pa su se u svojoj tragikomičnosti pokazali kao plodno tlo za suvremeni dramski tekst te njegovo kazališno uprizorenje, koje potpisuju Borna Vujčić kao tekstopisac i redateljica Tamara Damjanović.
Referendum
Radnja predstave smještena je u ne tako daleku budućnost, kad se Hrvatska suočava s novim gorućim problemom - silovitim demografskim padom. Posljedica je to političke vlasti koja je dovela do kontinuiranog iseljavanja mlađih generacija. Formira se Nadleštvo za natalitet, u kojem je okupljen tim stručnjaka. Oni moraju riješiti problem jer je broj građana pao na dva i pol milijuna. Priprema se referendum, nameću nove mjere, svi su na nogama, a neka od rješenja su i ubrzavanje procesa posvajanja, pravo da posvajaju i LGBTQ+ parovi, osnivanje banke hrvatskih jajnih stanica te legalizacija hrvatskog surogat-majčinstva. A jedna od definitivno snažnijih mjera je i pokretanje državnog Tindera, odnosno usluge E-upari. Riječ je o najnovijoj e-usluzi E-građana koji e-spaja partnere putem e-kriterija kako bi se što više ljudi e-vjenčalo i pravilo male bebe. A tako spojeni parovi dobit će, naravno, i poticaje...
Glavna glumica Kerempuhove predstave, Mia Anočić Valentić, smije se na spomen aplikacija za brzo upoznavanje.
- Hvala lijepa. I da nisam našla životnog partnera, mislim da se nikad ne bih upustila u takve stvari. Odupirem se ovisnosti zvanoj društvene mreže, općenito više volim upoznavati ljude uživo, družiti se uživo - govori Osječanka koja u komadu “Tko tu koga? Zona pansiona” okuplja tim stručnjaka u borbi za opstanak Hrvata.
- Priča je istodobno i tužna i smiješna, komedija situacije s glavom i repom, vjerujem da smo uspjeli dočarati publici sve što smo htjeli. Politiku generalno ne pratim, no u tijeku sam sa zbivanjima jer me se mnoge stvari tiču. Lik Tare nisam stvarala prema stvarnoj osobi, a primamljivo mi je kod Tare što je ozbiljna, jako izazovna i stroga. Želi pomoći državi i potaknuti natalitet i u tu misiju ulazi sa srcem kao kći pokojnog premijera. Na tom putu Tara mora spoznati što je i kako živi mali čovjek i što je potrebno kako bi se preživjelo u politici. Znamo da mnogi političari koji uđu sa srcem budu brzo utišani ili se povuku i takve rijetke vidimo na vrhu vlasti - zagonetna je Mia.
Aluzija na Stožer
Redateljica Tamara Damjanović kaže kako predstava jest aluzija na Stožer i neuspješnu birokraciju, ali poanta nije u tome, već u stvarnom problemu s kojim se Hrvatska susreće. Silovit pad nataliteta nešto je o čemu se, čini se, govori manje nego o koroni. No, birokracija se, kao i uvijek, sa svakim problemom nosi jednako neuspješno.
- Zato postoji taj sustav ‘E-upari, za E-građane’, koji će se pomoću države spojiti i stvarati bebe. Kao i druge stvari kod nas, zvuči odlično na papiru, ali u praksi je neprovedivo - objašnjava nam redateljica koja s Bornom Vujičićem, autorom teksta koji je nastao u samo godinu dana, ima uspješnu suradnju još s Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu.
- Mnogo pitanja diže na površinu predstava kroz suprotstavljanje dvaju svjetova - onih koji zakone donose i onih koji su ih prisiljeni trpjeti. Je li moguće da politika doista mora iskvariti čovjeka ili u svoje redove prima samo one koji tu klicu već u sebi imaju? Postoji li u suvremenom hrvatskom političkom kontekstu ikakav moralni ili općeljudski kompas ili je politika sfera u kojoj čovjek neminovno mora naučiti igrati prljavo? Odličan glumački ansambl, predvođen Mijom Anočić Valentić, Borkom Perićem, Vilimom Matulom, Ines Bojanić, Mirelom Videk Hranjec, Anom Maras Harmander, Ornelom Višticom, Damirom Poljičakom, Josipom Ledinom i Karlom Mlinarom, pokušat će odgovoriti na neka od tih pitanja u predstavi “Tko tu koga? Zona pansiona” u Satiričkom kazalištu Kerempuh, koja je već na premijeri potvrdila da ima potencijala postati pravi hit. A bit će posebno zanimljivo vidjeti (anti)junake Stožera civilne zaštite u nekim drukčijim, zamišljenim ulogama koje, pak, ne djeluju ni tako nevjerojatno da se obistine.
Junak i antijunak
- U nekom trenutku osobe poput Vilija Beroša bile su nam apsolutni junaci, djeca su im slala pisma podrške, a napravljene su i videoigrice. No, ubrzo se ispostavilo da to nisu ljudi koji mogu rješavati takve probleme, i javnost je malo pomalo gubila povjerenje u njih. Upravo ta igra, u kojoj junak postaje antijunak, ono je što nas je zainteresiralo i čime smo se poigrali u ovoj predstavi - objašnjava nam redateljica.
Kaže kako, iako predstava na neki način jest politički motivirana, zapravo nema namjeru dati taj kontekst, već uistinu upozoriti na problem demografskog pada kao jednog od najvećeg pada u Hrvatskoj.
Ono što nas je najviše zanimalo jest - tko je tko. Iz Kerempuha su po tom pitanju vrlo zagonetni, kažu - pogledajte predstavu pa sami procijenite. No, neslužbeno se da procijeniti.
Slave vlast
- Članovi Nacionalnog nadleštva za natalitet slave preuzimanje apsolutne vlasti dijeleći među sobom nove izmišljene funkcije. Najstariji Hrvat Ignjat Rottman (Vilim Matula) sa svoje 102 godine i počasnim članstvom u HDZ-u postaje ministar hrvatske baštine, a tu su i 72-godišnja ministrica prosperiteta Hedviga Bratulić (Ines Bojanić), ministar humane reprodukcije, 49-godišnji Gabrijel Guzman (Josip Ledina) i ministar pozitivne propagande 45-godišnji Danijel Blažević (Karlo Mlinar).
Tako bi ispalo da je Ignjat Rottman - Božinović, Hedviga - Markotić, Gabrijel Guzman - Vili Beroš... i onda ovome preostalom Danijelu Blaževiću ostaje samo da bude Capak - ako gledamo da su u stvarnom Civilnom stožeru njih četvero bili neki glavni akteri. Predstava je fikcija, naravno da su svi likovi izmišljeni i svaka povezanost sa stvarnim ljudima je slučajna.