Glumim, pjevam, putujem, kuham. Jako sam vezan uz Petru

Za Luku Nižetića prije od svega, može se reći da je svestran, ali i uspješan u svemu u čemu se okuša. A iznimka nije ni njegova najnovija predstava, monodrama “Kako je Potjeh tražio istinu”, u režiji Senke Bulić, s kojom je i ranije uspješno surađivao na predstavi “Aladin i čarobna svjetiljka”. Prije nekoliko dana predstava je imala premijeru, a Lukinu su glumu, ali i ples i pjevanje nahvalili i brojni pripadnici struke, od redatelja do glumaca. Usporedno s predstavom, Luka je dovršavao i najnoviji album koji namjerava objaviti početkom iduće godine. Uz Potjeha i dalje se u kazalištu Komedija izvodi i mjuzikl “Mamma Mia” u kojem ima jednu od glavnih uloga, a nije zapostavio ni kuhanje.

Veliko povjerenje

“Kako je Potjeh tražio istinu” definitivno je najzahtjevniji projekt u kojem se dosad okušao, posebno jer cijelu predstavu izvodi sam.

- Još u travnju me Senka pozvala na kavu i rekla kako već dugo razmišlja o projektu ‘Kako je Potjeh tražio istinu’, i to je čvrsto odlučila napraviti s ljudima koji imaju dobru volju, entuzijazam i koji to stvarno žele. Odmah sam prihvatio, no kad sam čuo da se radi o monodrami, malo sam ustuknuo. No kako u nju imam veliko povjerenje, osobno i umjetničko, još od ‘Aladina’, a usto, volim sebe staviti u neke neočekivane životne situacije, na kraju mi je ta priča postala izazov. Super je što nije bio dogovoren konkretan datum za izlazak predstave nego se prilagodila meni i mojim obavezama što mi je bila olakotna okolnost.

Imao sam vremena da mi sve sjedne na svoje mjesto, naučim tekst, polako smo razrađivali scene i bavili se njenom problematikom. Početkom ljeta napravili smo pauzu, a čim sam se vratio u Zagreb, uhvatili smo se tehničkih probi i već smo toliko prošli sati opetovanja i drilanja da sam jedva čekao premijeru. Kako je Senka perfekcionistica, u jednom sam trenutku pomislio da se nikad nećemo pomaknuti dalje od proba. No, dogodio se taj dan i presretni smo što je sve dobro prošlo - prepričao je Luka.

U predstavi u kojoj je jedini glumac, Luka je objedinio sve svoje talente, a zasluge za uspjeh pripisuje upravo Senki Bulić.

- Senka iz osobe izvlači ono što je već u njemu. Pokret koji sam iznio je onaj koji meni prirodno leži i nismo imali koreografa koji će mi sastaviti lepezu pokreta. U predstavi nisu tipični songovi, nego su upleteni u radnju i to je više glumačko pjevanje i provlači se kroz scenu. Jako sam zadovoljan jer mislim da sam dao svoj maksimum, jer stvarno je bilo dramski zahtjevno. Sam si i to je ogromna odgovornost, ne može ti nitko pomoći, ne možeš se zakačiti na ničiju repliku. Sve je na tebi i koncentracija mora biti jaka. Ako sekundicu ispadneš iz nje ruši se cijela predstava. Upravo zbog toga mi je ovo predstavljalo veliki izazov i mislim da dosad u životu nisam ništa zahtjevnije i kompleksnije radio - priznaje Luka.

Glazba prije svega

Glazba je i dalje, tvrdi, njegova najveća ljubav, iako bi s oduševljenjem prihvatio i neku filmsku ulogu, a kako je veliki ljubitelj Davida Lyncha, kroz smijeh napominje kako bi mu dobro legla rola u “Twin Peaksu”, posebno ona detektiva Coopera.

- Spadam u okorjele filmofiličare mada sam ljubitelj i kazališta, i kad god uhvatim vremena pogledam neku predstavu. Razmišljati o nekoj filmskoj epizodi, zašto ne? Ništa ne uzimam pod svaku cijenu, ne bi prihvatio bilo kakvu ulogu, samo glume radi. Zanima me o čemu se radi, kakva je uloga, tko radi. Volim se zbližiti s ulogom, osjetiti je, da je ona dio mene, Aladina sam osjećao, Potjeha sam osjećao. Moram se poistovjetiti s likom kojeg glumim, bar na nekom nivou, da se uopće mogu upustiti u tako nešto.

Lijepe su to životne epizode i dobiti uopće takvu priliku je privilegij, no na kraju se uvije vraćam svojoj glazbi koja je oduvijek bila moja najveća ljubav, i sve do čega sam u životu došao, bilo je preko nje. Nije to samo pjevanje, to je scenski nastup, publika, emocija. Postoje i druge stvari koje me interesiraju, stavljam ih u kategoriju svojih hobija, i kad se u životu sve poklopi, i bez nekog plana, stvari ti počnu same dolaziti i uzimaš od toga što ti paše - napominje Luka.

Istovremeno s probama, objavio je i nekoliko singlova, i snimao spotove, a novi album trebao bi izaći oko blagdana.

- Ovaj album je nastajao pet godina i u njega će biti uključeni singlovi od 2012. Izdavali smo singl po singl jer smo mislili da je to najbolje. Nismo smislili neki koncept i po njemu napravili glazbenu priču. To je zapravo nekakav ‘the best of’ od 2012. do 2017. godine. Na njemu će biti svi moji već publici poznati naslovi ‘Vječno’, ‘Amsterdam’, ‘Ljubav je mukte’, ‘Mate Mišo’, uključujući i ove nove singlove koje radim s Branimirom Mihaljevićem, a to su ‘Lagano’, ‘Ne ne ne, da da da’, te najnoviji ‘Voli me kao kiša’ s kojim smo i zatvorili priču o albumu. Moram spomenuti da smo već u procesu stvaranja novih pjesama i već na proljeće otvara se priča novog albuma.

Podložan sam raznim stilovima pa ću tako i dalje usmjeravati svoj glazbeni rukopis, bez kalupa i definicija, gdje je u prvom planu emocija pjesme. Glazba me jednostavno zanima, intrigira, sama po sebi. Radio sam s dosta producenata i autora i pokušavam od svakoga zadržati neku viziju, promišljanje, dobru ideju, originalnost. Otkriju ti nešto novo, potaknu te na nove stvari, skrenu te s neke comfort zone. U odnosu autora i izvođača važno je i povjerenje koje sam našao upravo s Branimirom, dobro se nadopunjavamo i pogađa moje želje - priča Luka.

Iako mijenja suradnike, s istom kolegicom i prijateljicom Martinom Ivanković snimio je čak tri spota zaredom, od kojih posljednji u nizu ima dosta provokativnih ljubavnih scena.

Snimanje spotova

- Martina mi je prijateljica i baš smo kliknuli kroz mjuzikl ‘Mamma Mia’ i postali prijatelji. Zvao sam je u prvi spot, pa u drugi. U treći mi nije bila namjera, ali trebala mi je cura koja je samouvjerena, hrabra, koja se ne libi ničega i nisam se mogao sjetiti nikog drugog osim Martine. Sandra Mihaljević i Igor Ivanović, koji su mi radili zadnja tri videa, uključujući ‘Voli me kao kiša’, također su imali istu ideju. U zadnjem spotu Martina ima tu jednu lijepu izražajnost u sebi, a i pravi je kameleon. Može se transformirati i u različitim situacijama ponašati potpuno drugačije. Čak su u spotu ‘Lagano’ gdje je mijenjala outfite, mislili da se radi o tri žene, a zapravo je jedna. Užitak mi je raditi s nekim tko te razumije i tko te ne opterećuje, pogotovo kod nekih zahtjevnijih scena, a s Martinom je sve išlo lagano - objašnjava Luka.

I sam se uspješno okušao u režiranju i snimanju spotova za nekoliko kolega glazbenika. Ipak, priznaje, lakše je biti ispred kamere i prepustiti se.

- Prije sam puno više bio involviran u svoje spotove i to mi je uzimalo dosta energije. Na kraju bih bio toliko iscrpljen da to više nije imalo smisla. Zato sam iznimno sretan što sam se u idejama i pristupu radu super našao sa Sandrom Mihaljević i Igorom Ivanovićem. Baš se razumijemo i nadovezujemo, i priznajem da mi je do sada svaka njihova ideja odmah sjela na prvu. Nisam našao niti jedan kadar koji bih mijenjao, mogao sam uživati u snimanju i u tome što radim. Sandra i Igor su veliki profesionalci, ne rade ništa rutinski, stalno izbacuju neke zamisli, a k tomu još imaju dobru tehničku logistiku, a na kraju, lagani su za suradnju. Za njih potpisujem da su osobe koje idu do kraja, a takav sam i ja. Dok ne napravimo što smo zamislili, ne idemo doma. Sviđa mi se žar s kojim rade, Sandrin perfekcionizam gdje sve mora ispasti kako su zamislili - kaže Luka.

Kuhanje je također njegova velika ljubav u kojoj je itekako uspješan. Iza njega su pobjeda u showu “Masterchef”, vlastita kulinarska emisija “Pun p’jat”, ali i uspješan restoran Fabrika u Komiži na Visu.

Kalifornija

- Kuhanje mi predstavlja čistu relaksaciju. Doma ne bježim od kuhače, svaki dan si nešto skuham, ako mi to dopuštaju obaveze. Samo krenem uzimati namirnice, dasku i nož i to je to. Moram priznati da mi nikad nije teško spraviti nešto pa bilo to i u pola noći. Valjda je i ta ljubav razlog što i nakon pet godina moj restoran na Komiži Fabrika i dalje ide. Sezona nam počne 1. svibnja i traje do 1. listopada. Ova sezona je bila fantastična, možda najbolja dosad. U principu, napredujemo iz godine u godinu.

Svake godine malo mijenjam meni, ubacujemo neke novitete i dižemo sami sebi ljestvicu, što nas je pretvorilo u prave, ozbiljne ugostitelje. Ljudi su jako zadovoljni, moram se pohvaliti da smo ovo ljeto po TripAdvisoru bili prvi restoran u Komiži, ljudi nam se vraćaju, lijepo je čuti pohvale tako da baš guštam. Što se tiče televizije, za sada nemam nikakvih planova, nema se ni vremena, za sad radim neke videoformate na internetu za Coca-Colu - ispričao je.

Dosta projekata radio je sa sestrom Petrom i uvijek su funkcionirali kao savršen tandem, bilo da se radilo o njezinom blogu ili Lukinim angažmanima. A iako je, zbog ljubavi, Petra odselila u San Francisco, svakodnevno se čuju.

- Jako smo vezani. Prvenstveno smo prijatelji, živjeli smo zajedno u Zagrebu i super se slažemo. Teško mi je pala njena selidba, ali hvala Bogu na tehnologiji danas, pa se svaki dan čujemo. I dalje joj obrađujem i radim neke fotke za njen blog ModaKomoda. Nikako joj nije sjelo što nije mogla biti na premijeri predstave, ali vjerojatno ću ja uskoro otići do nje. Treba uhvatiti malo vremena. Kad sam već tamo da malo prozujim okolo.

Putovanja su mu posebno zadovoljstvo, pa je tako prije nekoliko mjeseci bio u Vijetnamu, Kambodži i Tajlandu, a s prijateljicom, glumicom Natašom Janjić, nedavno je obišao Toskanu.

- Volim putovati. Sad mi je u planu otići u Kaliforniju kod sestre, iako imam puno posla, ali putovanja su mi jedini pravi odmor. Nađem ja i tu vremena za sebe, no putovanja ti nekako daju drugu percepciju života, upoznaješ neke nove ljude, isprobavaš neku novu hranu, kupaš se u nekim drugim morima. Jako volim posjećivati nove restorane, ići po food festivalima, dobrim izložbama, kazališnim predstavama. Volim otkrivati nove boje, okuse i mirise svijeta. Istraživač sam, takve sam prirode, a putovanja su upravo to. Prijatelji su mi najbolje društvo za putovanja. S njima mogu na kraj svijeta. S Natašom, u Toscani mi je bilo nezaboravno. To su ljudi s kojima se ne moraš ništa dogovarati. Imate potpuno isti film, a to mi je na putu najvažnije.

Osim putovanja, kuhanja, glazbe i glume, Lukina velika strast su tetovaže.

- Nemam pojma koliko ih je, prestao sam brojati nakon jedanaeste. Volim umjetnost slikanja tijela. Pokretna umjetnost. Ima ljudi kojima se to ne sviđa, nije njihova estetika, a među njima je i moja majka. Nakon svake nove me pita: ‘Hoćeš sljedeću na mozak?’. Ali, ja ne mogu protiv toga - tvrdi Luka.

Ljubav je ono o čemu najčešće pjeva, no trenutno, kaže, nije zaljubljen.