Iako su iza njega brojne nagrade, te mkazališni, filmski i televizijski projekti, poznati glumac Filip Šovagović uvijek se razveseli kada netko prepozna njegov rad, a posebno publika. Stoga je, kaže nam, iskreno iznenaneđn što je nominiran za nagradu Zlatni Studio kao kazaliušni glumac godine u predstavi ‘Tena‘ Dražena Ferenčine.
- Iskreno, nisam je očekivao. Glumac godine lijepo zvuči. Općenito, najznačajnije nagrade koje možete dobiti za svoj rad su posjetitelji predstava u kojima sudjelujete. Ja volim i izvedbe na kojima je desetak gledatelja, pa I manje. Svaki glumac prije predstave pita na porti jesmo li puni ili prazni. Ili zove u kazalište već ujutro. Ili danima ranije zove, pita može li se nešto učiniti, mogu li se objaviti reklame i slično. Velika je razlika između pune i prazne dvorane. Predstave su drugačije. Utoliko su nagrade koje dodjeluje publika, čini se, značajnije - kaže.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Primjećujemo kako se na internetu najviše može vidjeti podataka o njegovu radu na televiziji i filmu, a najmanje o kazalištu, koje mu je najveća ljubav.
- Uglavnom, volim lutati internetom, ali kada vidim neki članak o sebi, obično preskočim štivo. Volim pročitati neku dobru kritiku, to me zabavlja. Ponekad naletim na tekstove s gomilom netočnih i krivih informacija, dok sam bio mlađi, pitao sam se kako je to moguće, ali na to sam se nekako navikao. Hoću reći, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da mi je bitnije napisati neku pjesmicu nego demantij za novine.
- Recimo, u posljednje tri godine radio sam nekoliko predstava iz različitih pozicija, pisao sam tekstove, dosta svirao, glumio. S ‘Tenom‘ smo i dosta gostovali. Obišli smo skoro cijelu Slavoniju, čini mi se. Teza da je kazalište manje popularno od TV-a je točna, ali nije to neka teška drama. Ne bih se previše zabrinjavao za budućnost kazališta. Predstave su tijekom korone bile gotovo prazne, u nekim fazama razmak između gledatelja trebao je biti 7 metara, publika je morala imati maske, sada se to polako mijenja. Često smo se pitali događa li se upravo smrt kazališta, ali vrijeme je pokazalo da je kazalište žilavije i od nas samih. Točnije je da TV gubi korak s internetom. Kazalište je izvan tog dvoboja. Klinci, naprimjer, uopće ne gledaju televiziju, ali dolaze u kazalište. Neki dan je u Travnom u Zagrebu bilo baš jako puno ljudi na Gavellinoj predstavi - kaže gčlumac.
Kritičari su zapisali da su, gledavši ga u ‘Teni‘ kao "Oca Jerka", vidjeli njegova oca, pokojnog velikana glumišta Fabijana Šovagovića.
- To mi je nekako logično, nije mi to ni teret ni priznanje. Vidite, naprimjer, dvoje ljudi i odmah nekako pretpostavite u kojem su oni odnosu. Na ulici skužite dva tipa i pomislite - ovo su otac i sin. Možete odrediti i koliko točno godina imaju, a da ništa o njima ne znate. Uglavnom, stariji ljudi me i zovu Fabijan. Jedan mi je tip neki dan rekao Fabijane, sad kad si ostario - isti si Filip - smije se glumac.
Izuzetno je zadovoljan suradnjom s redateljom Ferenčinom.
- Fec je odličan. U izgradnji uloge vodili smo se načelom – manje je više. U produkcijskom segmentu predstava je zapravo pothvat. Predstava je ustvari koprodukcija GDK Gavella, GK Joza Ivakić, Ludens Teatar, Centra za cjeloživotno učenje i kulturu Bjelovar i Gradskog kazališta Požega, s time da su s nama Areta Ćurković i Ivica Lucić iz dječjeg kazališta Branko Mihaljević iz Osijeka, tako da nas je zaista velik broj iz različitih sredina. Hoću reći, kad se putuje, stvaramo gužve po autocestama u više smjerova - otkriva.
Nezaobilazno, pitamo ga kako komentira netom završeno SP u nogometu.
- Nogomet je zabavniji kad se igra nokaut sistem, lige su manje napete. Pratim kad stignem. Gledao sam nekoliko utakmica, volim afrički nogomet. Kao klinac išao sam na tekme u Maksimir, bio sam i na nekoliko utakmica na Poljudu. Mi smo obožavali Mlinarića, Deverića i Boru Cvetkovića, mislim da ga je Tomić prozvao Lane s Korane. Uglavnom, kada je sjeverna tribina bila nezadovoljna navijanjem ostalih gledatelja na stadionu sjećam se da su skandirali - kazališna publiko, - kao, probudite se tribine istok, zapad i jug, naši mezimci trebaju podršku. Vidim tu neku čudnu tajnu vezu između nogometa i kazališta. Danas zvuči nadrealno, ali tada nije bilo. Vatreni igraju odlično. Ja sam i ‘98., još i prije početka prvenstva, tvrdio da ćemo biti prvaci, svi su mi se smijali. Bili smo fakat blizu, a u posljednje vrijeme još i bliže. Imamo odlične nogometne škole, u širem smislu riječi, sustav funkcionira. Predviđam da ćemo postati svjetski prvaci u sljedeća tri prvenstva.
