Ostalo je još malo do kraja, tako da pratite i do 27. svibnja ćete sve saznati, kaže Elizabeta Brodić, koju ćemo još kratko gledati u ulozi Lole u seriji Nove TV “Drugo ime ljubavi”, u kojoj glumi u najvažnijim ulogama zajedno s Momčilom Otaševićem i Slavkom Sobinom.
Odgovor kolegi
Upravo ju je Sobin nedavno u Studiju predstavio kao svoju veliku prijateljicu, kojoj je kuhao u doba karantene (i ona je njemu), s kojom je išao na putovanje u Jordan, predstavio je Elizabetu Brodić uglavnom kao savršenstvo bez mane.
- Njegovom bih iskazu prije nešto oduzela nego dodala. Situacija je došla do točke da ću se malo uvrijediti ako on ne bude dio naslova, haha. Ne mogu govoriti u njegovo ime, o njegovim razlozima, ali i sama o njemu govorim u superlativima i spominjem ga možda već iritantno često zato što je teško objasniti kako je lijepo imati takvog glumačkog partnera i prijatelja.
Jako sam puno naučila i učim od njega. I profesionalno, ali bitnije je ovo privatno. Ne znam, toliko me nahvalio da ga je teško nadmašiti. Jako ga volim. Točka - govori Elizabeta Brodić.
Majstor formata
Osim Slavka izdvaja Momčila Otaševića, naravno. S njim je snimila najviše scena. Uživala je i učila od njega.
- Ako je netko majstor ovog formata, on je. Publika ga vrlo dobro zna iz popularnih serija, ali iskreno se nadam da će ga moći vidjeti i drugdje. Iznimno talentiran i inteligentan i glumac i čovjek. Jedva čekam da ga hrvatska publika dobije priliku vidjeti u kazalištu, na filmu. Ne mogu navesti niti jedno loše iskustvo s rada na seriji...
Sigurno ću nekoga zaboraviti, ali Vlado, Marko, Linda, Olga, Vlasta, Martina, Ecija, Barbara… od svakoga sam nešto naučila, sa svakim od njih bih ponovno radila i nadam se da hoću. Ako je njima na setu bilo barem upola ugodno sa mnom kao meni s njima, sretna sam - nastavlja glumica.
Brzi uspon
Nerijetko zna reći da se sve u njezinoj karijeri dosad dogodilo nenadano i brzo. Po završetku Akademije igrala je u “Luđaku i opatici” varaždinskog HNK i postala vanjska suradnica tog teatra. Za ulogu opatice dobila je Zlatni Studio Jutarnjeg lista za Novo lice u teatru. Nakon toga Nova TV angažirala ju je za glavnu ulogu u seriji.
- Ništa od navedenog nisam planirala, pa tako ni seriju Nove TV. Sve dosad mi se događalo nekim suludo točnim tokom. Išlo je jedno za drugim, praktički od diplomskog nisam imala slobodan dan. Ne želim se zacoprati, ali kad bi se tako nastavilo, nitko sretniji od mene. U trenutku kad sam dobila ulogu u seriji nisam imala pojma je li to ono što želim. A onda sam stavila na papir pluseve i minuse i shvatila da nemam što razmišljati.
Vrlo brzo se ispostavilo da sam donijela jednu od boljih odluka u životu. Uspjela sam u dvije godine proći kroz sve formate. Ovaj je za mene najzahtjevniji. Puno sam naučila iz ovog projekta. Jako puno snimljenih scena, disciplina, rad u svakakvim uvjetima, ljudi…
Ima ta jedna stvar koju volim ponavljati: ljudi vide produkt, glumci su oni koji poberu šlag, ali i iza kamere su oni zbog kojih gledate to što gledate. Cijela snimajuća ekipa je zaslužna, ne samo mi. Redatelji, snimatelji, rasvjeta, ton, skript, montaža. Svi smo mi autori. Iako ne piše tako na papiru - reći će.
Serija je završila, stalnog angažmana u teatru nema…
- U trenutku kada se bude moglo, što je izgleda uskoro, počinjemo s probama u Varaždinu. Predstave se, izgleda, do daljnjeg neće igrati, ali nekako smo svi u istom problemu pa ne osjećam potrebu za izdvajanjem sebe. Da, nemam angažman, dakle nemam stalna primanja, ali nisam od kukanja. Jako je puno glumaca svih generacija u istoj situaciji.
Zasad se ne brinem. Prije ovog kaosa imala sam dogovorene predstave, ali sada mi je kao i ostalima raspored neizvjestan. Želim vjerovati da će i dalje sve ići svojim tokom, barem sličnim kao dosad - optimist je. Objavila je na društvenim mrežama u međuvremenu kako je kancelarija njezine majke stradala u potresu. Zagrebačka su stvarnost ruinirani uredi, domovi, ulice, kazališta i svatko ima na to svoju unutarnju reakciju.
- Prvih par dana sam bila u šoku, onda je krenula tuga, sad je već bijes. Kao i svi Zagrepčani koji žive u centru, razočarana sam i ljuta. Grad nakon skoro dva mjeseca izgleda užasno. Ljudi se ne mogu vratiti u domove, prestali smo gledati ispred sebe, gledamo iznad sebe i čekamo da nam nešto padne na glavu. Kazališta su također razrušena, zatvorena, nikome nije jasno što ćemo i kako ćemo raditi. Ali sigurno hoćemo. Zagreb će, kao i kultura, preživjeti i vratiti sjaj - vjeruje.
Kao mlada glumica s friškom diplomom u predstavi “Luđak i opatica” stala je na scenu s glumačkom “zvijeri”. S Marinkom Prgom...
- On jest zvijer u svakom smislu. Najboljem. To je čovjek od kojega sam do sada profesionalno najviše naučila. Nevjerojatno je brz, inspirativan, uživanje je biti s njim na sceni. Znala sam se uloviti za vrijeme predstave da me iznenađuje koliko može svaki put oživjeti taj lik i dati mu nešto novo i drugačije. Uskoro ćemo, nadam se, opet na scenu - imponira joj kolega.
Nesuđena novinarka
Vesna Čipčić, beogradska glumica, jednom je rekla kako je za glumca koji želi kazališnu karijeru najpametnije ostvariti dvije vidljive, popularne uloge u seriji ili filmu, i onda se mirno posvetiti teatru.
- Definitivno nije u krivu. Ja sam krenula obrnuto, ali mislim da će ispasti da je Vesna u pravu. Ali ne bih se odrekla uloga na filmu ili u seriji. Moj idealan scenarij bi bio malo jedno malo drugo. Jedno mi je odmor od drugog. Trenutno me užasno veseli vratiti se u kazalište, ali znam da ću vrlo brzo reći obrnuto - priča glumica.
Kao dijete učila je ples i glumu u ZeKaeM-u, išla na sinkronizirano plivanje, debatni klub.
- Bila sam dijete koje želi probati sve. I zaista jesam probala svašta, ali u 3. razredu srednje sam odlučila da ću se pripremati za Akademiju. Prvo je bila opcija novinarstvo, onda psihologija ili sociologija. A onda sam upala na Akademiju i evo me tu gdje jesam. Ne mogu se zamisliti više ni u čemu osim u glumi - karijeru je odlučila.
Majka joj je profesorica matematike, a tata je pravnik. Oboje su privatnici.
- Brodići su iz Slavonije po prezimenu. Nema nas puno, al’ nas ima svugdje. I roditelji i ja smo rođeni i odrasli u Zagrebu. Odgajana sam liberalno. Učili su me da uvijek treba imati svoj stav, treba ga moći argumentirati, učili su me da volim ljude i život, da živim punim plućima, ne bojim se izazova, da poštujem i da uvijek radim na sebi.
Odrasla sam uz puno ljubavi. Negdje sam već rekla da sam uz mamu zavoljela kazalište i knjige, a uz tatu glazbu i film. Tata obožava reći, kad napravi neko posebno fino jelo, da je njegov poseban začin ljubav. E pa tako je sa svime u životu. Uvijek je glavni sastojak ljubav - razmišlja.
Igrala je u crnogorskoj seriji “Besa”, u filmu “Za dobra stara vremena”.
- Na snimanje ‘Bese’ sam došla u zadnji tren. Dobila sam ulogu i trebala tamo biti za tri dana, a u tom trenu imala sam predstavu tri večeri zaredom. Izašla sam odmah nakon svoje scene, jurila na avion i bila u Ulcinju u 5 ujutro, a vozač je dolazio po mene za snimanje u 6. Sve se dogodilo u zadnji tren i ispalo je genijalno. Nisam imala vremena misliti. A onda sam ostala tamo, učila sam surfati sa zmajem i naučila scenu na albanskom jeziku, pisala sam diplomski i uživala.
Upoznala sam genijalne glumce iz cijele regije. Slušala ih, gledala, upijala. Albanija, Srbija, Crna Gora, Slovenija... Nevjerojatno iskustvo. Nadam se skoro nekom novom projektu kod nekih od susjeda. A ‘Za ona dobra stara vremena’ zauvijek će biti moj prvi film. Film u kojem igram s najboljim prijateljem, film u kojemu sam naučila prve stvari o glumi pred kamerom. Također divno iskustvo. Eduard Galić koji riskira i za glavne glumce uzima debitante - pohvalila je na kraju legendarnog TV redatelja.