Glas Daniela Bilića kroz godine je postao sinonim za Yammat. Svakodnevno ga slušamo u jutarnjem programu na 102,5, a četvrtkom i kao polovicu Gammadi, "dvojice radijskih nevježa upitne dovitljivosti i krajnje diskutabilnog glazbenog ukusa". Njegov je potpis šarmantni cinizam, a od njega iz etera nikad nećete čuti česte radijske floskule u stilu "sunčeko, kavica na stolu, dobre vibre u eteru". Ovaj Zadranin sa zagrebačkom adresom kaže da su upravo autentičnost i iskrenost stvar koju najviše cijeni kod svoje radijske postaje.
- Kod nas nema lažnih osmjeha ili prpošnih glasića kojima je najveći problem ‘jer je danas ponedjeljak‘. Teme koje obrađujemo su one koje nas zanimaju, a ne ono što smo vidjeli kod drugih. Pokušavamo biti svoji - govori Bilić.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Jutarnje radijske šihte zahtijevaju i određen životni stil. Osim što treba pomno gledati svijet oko sebe, birati zanimljive i relevantne teme za eter, kao i vrhunsku glazbu, vjerojatno najbanalnija, ali brojnima i nezamisliva stvar je ustajanje ranom zorom. Bilić je, srećom, pronašao protuotrov za to.
- Bez čega ne mogu zamisliti šihtu? Da ti barem mogu dati neki moderan odgovor kao što je: ‘Ne mogu raditi bez da si osvijestim koliko sam blagoslovljen što radim ono što volim‘ ili ‘bez pogleda na divan centar grada gdje se nalazi moj radio‘, ali ne... Ne mogu bez kave. Za vrijeme emisije popijem pet do šest kava. Priznajem da sam ovisnik. Upoznao sam neke ljude koji žive bez te crne tekućine života i bojim ih se. To nije normalno - kaže u svojem stilu.
Radio je živopisan i direktan medij, treba svakodnevno biti u interakciji sa slušateljima. Biliću je jedna slušateljica posebno ostala u srcu.
- Ne mogu je staviti samo u kategoriju ‘slušatelja‘, ali najfriškije zanimljivo javljanje slušatelja koje mi se dogodilo je kad me jedne večeri nazvala Josipa Lisac. Moram priznati da mi je bilo čudno čuti: ‘Dobra večer, Daniele. Josipa pri telefonu... Kako ste? Imate koju minutu za mene?‘. I dalje mi se čini nestvarnim ta situacija. A u tih sat vremena nisam stigao ni nažicati kartu za koncert u Domu sportova?! - čudi se sam sebi.
Voditelja smo odlučili i staviti u jednu nezavidnu i izazovnu situaciju. Pitamo ga tko je od kolega s Yammata njegov najdraži radijski voditelj.
- Zaista? Tko je TEBI najdraži kolega? I onda čekaj poglede svih ostalih kad se pojaviš u redakciji. No ako moram birati, bio bi to Matko Antonović s kojim vodim emisiju četvrkom prijepodne (‘Gammad‘). Nepredvidljivi kauboj s kojim nikad nije dosadno. Ako to ne vrijedi (jer radimo zajedno), onda Ozren Kanceljak koji uređuje i vodi emisiju ‘Breakout‘. Kod njega se čuje nova glazba iz svakog kutka ove planete koju bi svakome preporučio - govori, a kasnije saznajemo da je ipak preživio poglede kolega.
Svaki od tih ljudi koje čujete na Yammatu, kaže, bira svoju glazbu za eter.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
- Dakle, ne bira ju neki algoritam i ne čujete prije posložene playliste. Puštamo ono što pokazuje kako se osjećamo. Zbog toga smo drugačiji od ostalih radija. Isto tako, cijeli dan, pa i cijeli život smo u potrazi za nečim novim i zanimljivim što možemo ponuditi slušateljima. To je stvar koja mi kod ovog posla najteže pada, a ujedno je i najbolje od njega - kaže Bilić.
On je, sigurno velikim dijelom na račun svoje osebujnosti, već nekoliko puta nominiran za Zlatni Studio, a i ove se godine našao u finalu kategorije radijskog glasa godine.
- Nominacija mi je uvijek draga jer znam da ću na dodjeli vidjeti puno dragih lica (i čuti puno dragih glasova), ali kako nisam nikad dobacio dalje od nominacije, ne nadam se previše i objašnjavam svima da su nagrade glupe i ne trebaju mi (iako imam već rezervirano mjesto na polici za nju)! - govori Bilić.
Na koncu ga pitamo da nam preporuči jednu pjesmu koja je trenutno sountrack njegovog života.
- Znam da je ovo savršeni trenutak da predstavim neku super stvar i ispadnem frajer, ali lagao bih. Soundtrack mog života je -Kad je tata tu, sve je juhuhu-. Moja kći Lu ima dvije godine i zna što voli, pa onda to automatski i tata voli - zaključuje Bilić.
