Lijek je pjesma - rekao je na 17. godišnjicu smrti velikog skladatelja Zdenka Runjića, Goran Karan. On je u počecima svoje glazbene karijere puno surađivao sa splitskim meštrom od nota koji je za života (rođen je u slavonskom Garčinu 26. listopada 1942. godine, a ubrzo nakon njegova rođenja obitelj mu se vratila u Split), napisao više od 800 skladbi, a one se dan danas pjevaju i slušaju.
Upravo je Zdenku Runjiću ove godine bio posvećen dobar dio druge večeri Splitskog festivala, nazvane "Kolone našeg vremena", tijekom koje su se izvodile pjesme četiri Splićanina - Runjića, Ljube Stipišića, Jakova Gotovca i Ive Tijardovića - koji više nisu s nama, ali njihova baština živi.
- Svi oni obilježili su i obilježavaju i dalje živote naših matera, očeva i dalmatinskog čovika - kaže skladatelj Tomislav Mrduljaš, današnji direktor Splitskog festivala, na čijem je čelu godinama bio Zdenko Runjić, glazbeni velikan čije su pjesme pjevali Mišo Kovač, Doris Dragović, Josipa Lisac, Tereza Kesovija, Meri Cetinić, Jasna Zlokić, Ibrica Jusić... Posebna priča njegova je dugogodišnja plodonosna suradnja s pokojnim Oliverom Dragojevićem koja je počela još 1967. godine, kad je Oliver kao mladić s grupom Batali svirao u Dioklecijanovim podrumima, a nastavila se pjesmama "Skalinada", "Dišperadun", "Stine", "Malinkonija", "Ča je život vengo fantazija", "Galeb i ja", "Magdalena"... - Zdenka Runjića među nama nema već 17 godina, 'partija' je i Oliver, no zahvaljujući njihovim pjesmama svima nam se čini da su oni i dalje tu, među nama - ističe Goran Karan koji je otpjevao Runjićeve "Prozor kraj đardina", "Ostani", "Vagabundo", "Lipa s lipa"...
- Dan kada sam doznao da je Zdenko otišao, pamtim po teškom zvuku praznine. Ali, kao što sam rekao, tu je pjesma, a pjesma je lijek koji ne da ljudima ni umrijeti ni ostariti. Da, Godinj. Zdenko za mene nije umro, ja ga samo više ne mogu vidjeti, ali mogu ga svakodnevno i osjetiti i čuti - kaže Karan.