Nakon što je prošloga tjedna otvoreno progovorio o nepristojnim komentarima na račun svojega izgleda kojima, srećom, nije bio osobno izložen, već ih je čuo njegov menadžer, "Gospodin Glas", Jacques Houdek, primio je od fanova brojne poruke podrške i pozitivne reakcije.
Slobodnoj Dalmaciji otkrio je kako mu je nositi se s prekomjernom težinom, posebno s obzirom da ga njegova profesija čini i dijelom estrade, čijim se članovima ponekad osvrti na račun izgleda čine kao da su u opisu posla.
Prije nego što je krenuo u glazbenu karijeru i postao slavan, čak i kao dijete, sa zlim jezicima nosio se na isti način, kaže Jacques.
- Nisam se nimalo promijenio i za mene nema prije i poslije slave. Kao klinac nisam dao na sebe ni na druge, kad bih vidio da netko maltretira nekoga evidentno slabijeg, pa tako ne dam ni danas, na pragu četrdesete.
Jedna od stvari koje je zadržao cijeloga života definitivno je dobar humor. Njegovi fanovi ljute se kad se previše šali na svoj račun, što od njih cijeni, ali kad se šali, on se osjeća ugodno. Ne misli da je humor samo obrambeni mehanizam, već ga je razvijao usporedno s ostatkom svoje ličnosti, ali zna i da u svemu treba imati mjeru.
- Postoji doista puno viceva o Jacquesu, doista ih je i jako smiješnih, ali postoji i onaj dio koji uopće nije duhovit. Postoji vrijeme, postoji mjesto, postoji način i postoji sredstvo, ne smeta mi ni kad se drugi šale na moj račun, ali budite pristojni pa dozvolite da ja otvorim taj bal i za Boga miloga, svatko ima svoj rezon i ima nekakav 'autocorrect', mislim da bismo trebali znati koje su granice - kaže pjevač.
Jacques se pita koliko je puta nekoj ženi zapela knedla u grlu kad je netko pitao kad će na dijetu, ali isto tako i kad će imati dijete, pitajući se što ako ih netko ne može dobiti. Tako osobna pitanja smatra nepristojnima.
- Kaže jedna predivna pjesma, genijalnog autora Miroslava Rusa, 'što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote'. Ja mislim da je jedino pristojno, ljudski i brižno kad sretneš čovjeka kojeg znaš pitati ga kako si. Na sva ostala pitanja i komentare kao što su 'kako si se zdebljao', 'kako si mršav', 'kad će brak', 'kad će'… odgovor bi trebao biti 'pa što te briga'.
A je li ga na početku karijere bilo strah estradne površnosti, je li mislio da će njegov netipičan izgled utjecati na njegove pjevačke uspjehe?
- Razmišljajući došao sam do zaključka da je moja gola potreba za preživjeti baviti se pjevanjem i pisanjem pjesama i podijeliti radost glazbe sa svijetom. Strah od izlaganja javnosti postao je beznačajan, pao je ne u drugi, već sedmi plan. Stao sam neopterećen na pozornicu i nisam si mislio što će drugi reći. Mislim da se ljudima to svidjelo i da su brzo povezali stas i glas i prihvatili me zato što nisam odašiljao nesigurnost, baš naprotiv, veselje i zadovoljstvo - kaže.
Misli da ga je nekonvencionalnost u pojavi izdvojila iz mase. Konkurencija je nemilosrdna i premda je njegov glas u najvećoj mjeri zaslužan za njegove uspjehe, stas je pomogao da ga publika prepozna i bio mu čak neka vrsta prednosti.
Ljudi se danas previše trude ukalupiti, a primjećujemo da u društvu postoji i nezdrava opsesija vitkošću i ljepotom.
- Mi smo toliko otišli daleko u borbi s prirodom da je to s jedne strane fascinantno, a s druge strane zabrinjavajuće. Svaka zloupotreba znanja, tehnike, medicine zapravo pokazuje koliko to može biti za pojedince kobno. Za svaku pohvalu je ako netko brine za zdravlje pa to prelazi na vanjštinu, ako ste svom izgledu pomogli nekim zahvatom, ja sam apsolutno za, ako je u granicama nekog dobrog ukusa, ali ponekad to završi da svaka osoba sliči jedna drugoj. Hvala Bogu da su Hrvatice svojeglave pa to kod nas nije toliko uzelo maha - rekao je Houdek.
Sa zdravljem nikad nije imao problema, a redovito je pratio što se s njegovim tijelom zbiva.
- Tijekom cijelog odraslog života, nakon bilo kakvih opširnih pretraga moji rezultati bili su savršeni, nikad ništa nije upućivalo na nešto krivo, od toga da mi je šećer oduvijek idealan (5,3) i da nikad nisam imao povišene kolesterole, masnoće... Mislim, zvuči smiješno, je l' da, ono pucam od zdravlja! - šali se.
Iako ne može reći da je debljina utjecala na njegovo zdravlje niti da je zbog nje išta u životu propustio, naprosto je nepraktična. U nekim stvarima ga je ograničavala počevši od banalnosti, npr. da se ne možeš svugdje presvući i slično, pa se više puta uhvatio u koštac s njom.
- Milijun puta sam pokušao smršaviti i milijun puta ću pokušati dok ne uspijem, sigurno neću odustati. Nije da imam viziju sebe kao manekena, to mi nije važno, ali imam viziju sebe zdravog. Kroz 20 godina sam jako fluktuirao i bio u raznim veličinama i dimenzijama. Bilo je perioda kad bih se stvarno doveo u neku lijepu disciplinu i kontrolu nad sobom i to se vidjelo, međutim nije se zadržalo, a sad znam i zašto, zbog inzulinske rezistencije koja nije nikad bila tretirana niti liječena na način na koji je trebala - govori Jacques.
Zbog dobrih krvnih nalaza liječnici nisu sami sumnjali da ima nekih zdravstvenih tegoba koje bi mu otežavale proces mršavljenja i sabotirale ga iznutra, ali velikom upornošću samostalno je došao do saznanja koja će mu sad zasigurno pomoći.
- Sam sam sebi postavio dijagnozu, koju su liječnici i nutricionisti samo potvrdili kroz nalaze. Poistovjetio sam svoje tegobe i simptome s onima koji odgovaraju inzulinskoj rezistenciji, na nju liječnici nisu isprva sumnjali jer se očekuje uzročno-posljedična veza sa šećerom, koji je kod mene bio dobar.
Svima koji imaju slične probleme savjetuje da ne odustaju jer sigurno postoji neko rješenje, samo ga još nisu pronašli.
- Ljudima koji se bore s prekomjernom težinom preporučio bih da jako puno čitaju i informiraju se o tome kako bi mogli prepoznati osobne probleme i da pokušaju sami doći do zaključka zašto se to događa i što je okidač. Budite uporni, kopajte dublje da nađete uzroke koji mogu rasvijetliti vaše tegobe i olakšati vam traženje terapije. Stupite u kontakt sa stručnjacima i ne odustajte, držite debljinu pod kontrolom jer je to ključna stvar - poručuje pjevač.
Kada netko iz javnog života s ovakvom iskrenošću govori o osobnim bitkama i kad se hrabro bori protiv lošeg tretmana svih ljudi koji se mogu poistovjetiti s njim to zasigurno mora biti inspirativno, a Jacques čitateljima daje i savjet za kraj.
- Ako trenutačno osoba ima neki problem, to ne mora obilježiti njezin cijeli život, neka nam ljudi koji su uspjeli budu primjer da i sami idemo ka boljoj verziji sebe, a na tom putu nemojte dopustiti da vas itko zlostavlja, na to nitko nema pravo.