Vela Luka, u kojoj je proveo svoje najljepše dane i gdje je njegovo posljednje počivalište, priprema se za dvije glazbene večeri u čast svom velikanu Oliveru Dragojeviću.
Španjolski virtuoz usne harmonike Antonio Serrano nastupio je u Veloj Luci na prvoj godišnjici Oliverove smrti, a i ove godine će biti tamo da na velikom koncertu pod nazivom "Trag u beskraju" oda počast našem velikom umjetniku na treću godišnjicu njegova preranog odlaska.
Serrano, koji je nagrađen latinoameričkim Grammyjem, a Berklee Institute of International Music svrstao ga je u majstore mediteranske glazbe u jazz-flamencu, volio je Olivera i uvijek je zbog njega rado dolazio u Hrvatsku.
Jedan od njihovih najupečatljivijih nastupa bio je u Las Vegasu 2015. u Pearl Theateru kad su uz Serrana i Olivera svirali i Grammyjem nagrađivan trubač Arturo Sandoval, Ante Gelo i Alan Bjelinski. Serrano je svirao u cijelom svijetu, uključujući klasične orkestre, te s cijenjenim glazbenicima, poput Paca de Lucíje, Chaka Khana, Larryja Adlera. S njime smo razgovarali uoči velolučkog koncerta 29. srpnja koji počinje u 22 sata na pijaci ispred crkve Sv. Josipa. Uz Serrana nastupit će Gibonni, Tedi Spalato, Marko Tolja, grupa Dupini i klapa Ošjak. Glazbeni producent programa koji će gledatelji imati prilike vidjeti 29. srpnja na HTV-u je Ante Gelo, a orkestrom će ravnati Alan Bjelinski.
Kako ste se upoznali vi i Oliver?
- Potražio me preko svog prijatelja Elvisa Stanića i pozvao me da sviram s njim u Veloj Luci. Obojicu sam upoznao u Splitu i u početku nisam prepoznao Olivera jer je bio tako skroman. Bio je vrlo ljubazan pitajući me trebam li kavu ili nešto slično, a ja nisam mogao zamisliti da je to sjajni Oliver Dragojević. Bilo mi je toliko neugodno kad sam doznao da je to baš on i strašno sam se puno ispričavao, a on se nije mogao prestati smijati.
Koliko ste puta nastupili skupa?
- Ne pamtim baš najbolje stvari iz prošlosti, ali jesmo desetak puta.
Čega se posebno sjećate u vezi s Oliverom?
- Njegove ljubaznosti, skromnosti, velikodušnosti i velike ovisnosti o cigaretama.
Kakav je bio osjećaj raditi s njime?
- Osjećao sam se sigurno. Kao kad sam svirao s Pacom de Lucíjom. Kad sam bio s njim na pozornici, znao sam da ništa ne može poći po zlu.
S Paco de Lucíjom uveli ste usnu harmoniku u svijet flamenca. To mora da je bilo posebno iskustvo.
- Bio je to najprije veliki izazov, uvesti usnu harmoniku u svijet flamenca. Morao sam puno raditi da bih shvatio kako to funkcionira i kako proizvesti kompleksne ritmove flamenca. Kad sam postao zadovoljan ritmikom, pokušavao sam popuniti prostor između gitare i vokala. To je mjesto gdje ja mislim da usna harmonika mora stajati u jednom flamenco bendu.
Jeste li se privatno družili s Oliverom?
- Da, mnogo, jer on je jednostavno bio opuštena osoba. Sjećam se kako me jednom odveo u restoran svojih prijatelja u Veloj Luci i pjevala mi je klapa. Osjećao sam se kao u raju.
Kako vam se sviđaju Vela Luka i Hrvatska?
- Kod vas se osjećam kao kod kuće. Moje drugo prezime je Dalmas pa je Oliver znao reći da sam napola Dalmatinac.
Kako se osjećate uoči nastupa uoči godišnjice Oliverove smrti?
- Osjećam se tužno jer njega nema, ali njegovi prijatelji i obitelj su sjajni ljudi pa sam sretan što ću ih ponovno sve susresti.
Kako ste započeli svoju sjajnu karijeru?
- Usnom harmonikom počeo sam se baviti kad mi je bilo sedam godina. Imam 47 godina i još sviram usnu harmoniku.
Otac je bio taj koji vam je pokazao taj instrument...
- Moj je otac bio čovjek od znanosti i volio je usnu harmoniku i glazbu. Smatram se uspješnim rezultatom pedagoškog eksperimenta moga oca.
Što je tako posebno u harmonici?
- Usna harmonika je instrument najbliži ljudskom glasu. To ga čini posebnim i vrlo izražajnim.
Larry Adler je imao veliku ulogu u vašem muzičkom izričaju. Kakav je bio vaš odnos?
- Upoznao sam ga 1987. na prvom SP-u u sviranju usne harmonike u Jerseyju. Čuo me je kako sviram i pozvao da sviram s njim na koncertu u Parizu uz Lorin Maazel, Placida Dominga, Barbaru Hendricks i mnoge druge zvijezde tog vremena. Činjenica je da mi je Larry ulio samopouzdanje da posvetim život tom instrumentu. Imao sam sreću biti na pravom mjestu u pravo vrijeme kada sam imao samo 13 godina.
Koje su posebne izvedbe kojih se sjećate?
- Za mene je svaki put kad izađem na pozornicu poseban. Zahvaljujem svaki put kad se dogodi moj nastup.
Stvarali ste glazbu za filmove slavnog Pedra Almodóvara. Kako je bilo raditi s njime?
- Nažalost, nisam se imao priliku upoznati osobno s Pedrom dok smo snimali. Upoznao sam skladatelja Alberta Iglesiasa koji je napisao predivnu melodiju za usnu harmoniku. Nekako sam nakon tog iskustva shvatio da je mnogo lakše raditi s velikim umjetnicima nego s ostalima.
Što ste najviše naučili iz svojih brojnih putovanja po svijetu?
- Da je najbolje biti kod kuće.
Koji su vam daljnji planovi?
- Nastaviti svirati i na tom putu upoznavati izvrsne glazbenike. Također, želim podučavati i mlade svirače da napreduju u ovom divnom, ali kompliciranom svijetu glazbe.