Rekordni, već četvrti Zlatni Studio u nizu u kategoriji TV novinara osvojio je u petak na najvećoj dodjeli medijskih nagrada Andrija Jarak. S prekaljenim novinarom, koji nikad ne blefira i nikad ne folira, razgovarali smo u subotu nakon što je Zlatni Studio već donio doma. Jedini ste čovjek koji u kategoriji za televizijskog novinara ima već četiri osvojena Zlatna Studija.
Koliko vam znači to što vas publika iz godine u godinu nagrađuje?
- Osjećaj je odličan. Kada to ovako kažete - jedina osoba koja je u televizijskim kategorijama osvojila četiri kipića, a znamo da publika nagrađuje, imam osjećaj da bih mogao sad bez pauze do kvalitetnog sugovornika putovati 24 sata i isto toliko snimati ili 'lajvati'. Nevjerojatna je moć publike i njezino povjerenje. Poticajno je već i biti nominiran toliko puta od žirija koji je sastavljen od briljantnih ljudi. Kad te njihove oči zamijete i srce kaže 'da' - tu nema uzmaka. Samo naklon i zahvala. I onda flash - oni su, da bi nominacija bila tu, promatrali neko dulje vrijeme. Nisam toga bio svjestan. Kad osvijestim tu činjenicu, moram biti zadovoljan i sretan. U ovom nestalnom vremenu biti konstanta je velik uspjeh. Zaista jest. A biti u konkurenciji s doajenom medija Goranom Milićem, kraljem reportaža koje gledaš bez daha, i Dankom Derifaj, koja je ljudima simbol nečega što im nedostaje u društvu, velika je stvar. Pobijediti ih, priznajem, još je slađe (smijeh).
Možete li kolegama koji će jednoga dana tek osvojiti nagradu čitatelja Jutarnjeg lista otkriti kakav novinar sve treba biti da bi stekao povjerenje publike i doma otišao s nagradom?
- Koliko god dugo bio u novinarstvu, svaki si dan ponavljam - budi čvrst na nogama, temeljit u skupljanju informacija i pošten u prezentaciji. Taj okvir u kojem se nastojim kretati formula je koja je, kako pokazuje kvartet Studija doma, dobitna. Publiku nikad ne možete prevariti. Daljinski upravljač je okrutan. Uz tri, četiri, pet ekrana, koliko danas imamo doma, da netko odabere gledati ono što ja radim i ne prebaci program je nešto za što se trebate truditi više nego ikad. Samo kvalitetom možete imati publiku. Naša odgovornost je velika. Jezik mora biti vješt, ali ne brži od mozga jer van može proletjeti štošta. Moj mozak radi brzo, nalazi razna rješenja u malo vremena, misli i reakcije uvijek su brze, ali promišljene. Nekad mi sporost zna ići na živce, ali to su višegodišnji treninzi apsorbiranja goleme količine informacija.
Gdje doma držite Zlatne Studije?
- Za razmještaj i smještaj 'nagradnog kutka' zadužena je supruga Ivana. Upravo smo se navikli gledati ih na regalu i sad novi problem. Kako ona odluči tako će biti.
Vratimo se samim vašim počecima. Odrastali ste u Dubrovniku. Koje su vam prve asocijacije na djetinjstvo?
- Dubrovnik je asocijacija sam za sebe. Najljepša moguća. Znam da sam subjektivan, ali to ne mislim samo ja. Sad je bila Festa sv. Vlaha. Gledam to i uživam jer su gospari i gospođe uvijek spremni u toj scenografiji napraviti čudesne prizore koji će obići svijet. Dubrovnik vas nauči ljepoti i čaroliji od malih nogu ili noga, kako bismo mi rekli. Onoj u kojoj uživate na kraju dana. Meni se uspjela urezati u sjećanje svaka sličica i u srcu je stalno. Gdje god da jesam.
Jeste li oduvijek znali da ćete biti novinar ili ste kao klinac maštali o nekom drugom zanimanju?
- Mislim da svaki novinar to zna, samo možda ne osvijesti odmah. O čemu god maštali kao klinac, ako jednom probate ovo - gotovo. Nije popularno danas govoriti da je nešto virus, ali novinarstvom ste inficirani. Sve je novo, svaki dan. Dinamika, ljudi, informacija, telefoni. Svaka kava možebitni je kamenčić u mozaiku priče. I odvede vas na mjesta i upozna s ljudima koje ne biste sreli da ste bilo što drugo. A eter, eter luči hormon sreće i jednog neusporedivog zadovoljstva.
Iza vas je više od 30 godina karijere. Kako su izgledali vaši počeci? Koji je bio vaš prvi novinarski zadatak?
- Jeste li me morali podsjetiti na godine koje su prošle? Šalim se. Bitno je da bih svaku ponovio. A bih. A i sad sam na početku nove faze karijere kojoj se jako veselim. Moji počeci nisu bili ništa drugačiji od početaka bilo kojeg drugog kolege - dopisništvo Slobodne Dalmacije iz Dubrovnika, gradske teme i 'komunalno-sportske' situacije. Tada smo teže dolazili do informacija, ali su u startu bile provjerenije i točnije. Danas je Google velika pomoć koja vrlo lako može prerasti u zamku. Zato - provjeravati informacije šest puta.
Je li istina da ste na počecima karijere jedno vrijeme pratili i sport?
- Jest, pratio sam dubrovački sport, pogotovo onaj individualni, judo, karate. Uvijek smo imali perspektivne sportaše, ali i ono iznad sporta, a to je vaterpolo i Jug. To je najposebnija priča.
Kako sa sportom stojite danas? Prakticirate li neki sport?
- Sjedim. To je sport. Šalim se. Posljednjih nekoliko godina šećem kad stignem jer je zdravo za srce koje me malo opomenulo pa sad pazim koliko mogu. Vražja tehnologija podsjeća na broj koraka, što je O.K. Moramo živjeti što je moguće zdravije.
Za koji nogometni klub navijate i kakav ste navijač? Pratite li zbivanja na terenu mirno i staloženo ili u žaru navijanja dajete upute igračima na TV ekranu i komentirate odluke sudaca?
- Za koga navijam? Dinamo, Dinamo, Dinamo doma, a od 'petice' Liverpool. A što se mene kao navijača tiče, možete li me zamisliti da mirno i staloženo, kako ste rekli, pratim zbivanja? Nikako! Ovisi to, jasno, o značaju tekme, natjecanja, svega. Ali tu su te sugestije, analize i sva sila uzbuđenja, pogotovo kad igra reprezentacija. Još me boli glava od utakmice Dinama i Šahtara, ludih 3-3 u Maksimiru 2019. godine.
Kakav je Andrija privatno? Kakve filmove volite, kakvu glazbu slušate?
- Privatno sam tata, suprug, prijatelj... Volim kada drugi pričaju o tome. Ljudi su mi jako važni. Oni moji koji bi i za koje bih u tri ujutro rješavao problem da treba. Filmovi: 'Quo vadis, Aida?' - vrhunac ljudskosti i umjetnosti, 'Hrabro srce' - klasik i 'Miris žene' - najbolji film ikad. Glazba, svega se nađe - rock, ali i Celine Dion - divan glas, i Dino Merlin koji je virtuoz stiha i nastupa.
Kakvi ste u kuhinji? Znate li nešto skuhati i koji je vaš specijalitet?
- To je sveto mjesto za moju suprugu. Ivana kuha tako dobro da nadaleko nema konkurenciju. Sad ću je zvati da vidimo što je za ručak. U kuhinji se najbolje snalazim s grabilicom u ruci, a od specijaliteta najbolji mi je prijatelj gumb na espresso aparatu koji kliknem kad je vrijeme za kavu.
Vratimo se poslu: po čemu pamtite vrijeme koje ste proveli na HRT-u i poslije na Novoj TV?
- Nemoguće je izdvojiti nešto posebno jer je sve to prožeto kroz život. Kroz faze. Sve je vidljivo pa bi mi sigurno netko mogao prigovoriti da sam nešto preskočio što je on zapamtio. Sretan sam jer je sve u poslu bilo kad je i kako je trebalo biti. Uključujući i promjenu kuće nakon 17 godina.
Koji je bio najzahtjevniji novinarski zadatak što ste ga u životu radili?
- Puno njih bilo je iz područja crne kronike. Najzahtjevniji je bio teren na Kornatima nakon stravičnog požara. Neopisivo teško. Pa poplave, potresi. S druge strane, obljetnice povijesnih datuma za Hrvatsku. Drago mi je što sam to radio. I ovo posljednje - Vukovar, Knin ću i dalje raditi.
Po čemu ćete sve pamtiti 2021. godinu u kojoj ste još jednom nagrađeni Zlatnim Studijem?
- Jedna godina - dvije televizije. To je to. Transfer je bio potez za notes, svi ste javljali o tome, a ja sam bio siguran da je to bio pravi pomak u pravo vrijeme.
Jeste li se na RTL-u, na koji ste prešli krajem 2021., već udomaćili?
- Kolege su me primili srdačno, kolegice još srdačnije, osjećam se kao da sam oduvijek tamo. Vrijeme je za skori početak emisije koju svi dugo čekamo.
Kakva će to biti emisija? Možete li nam otkriti o čemu se radi?
- Uh, sad bih vam sve ispričao, a istodobno bih i zadržao kao iznenađenje. Bit će puno sjajnih gostiju s kojima ćemo pretresati bitne teme bez cenzure, ali i bez bježanja od kontroverznih tema. Ideja je pitati sve što je bitno, neka se praši na sve strane, pa kamo nas odvede. Ljudi koje ne viđate često, a jako su važni za našu zemlju u desetljećima iza nas ili još uvijek. Još ću vam reći da se radi i gradi studio, bit će spektakularan, kako ste i navikli na RTL-u. I još ću vam reći kako je sigurno da niti jedno bitno pitanje neće biti nepostavljeno. Bit će dinamično, s puno rubrika i nesvakidašnjih situacija za goste. Želimo da gledatelji, ali i gosti pamte da su bili kod nas na RTL-u.
Za kraj, nakon toliko nagrada i priznanja, što vam je danas kao televizijskom profesionalcu izazov u novinarstvu?
- Zar treba veći od ovoga o čemu smo sada pričali? Najveći izazov, draga Klara, opravdavati je iz dana u dan četiri kipića. Jedan po jedan. Temeljito.
