Predstava “Djetinjstvo u Agramu” redateljice Senke Bulić opisuje godine kada je Krleža bio dječak od 10-11 godina. U tijeku su pripreme i probe za premijeru u Centru Travno. To je predstava po Krležinim dnevničkim zapisima koje je on objavio 1942. godine, u njima pisavši o svom ranom djetinjstvu, 1902. i 1903. godini.
Krleža se u dnevničkim zapisima prisjećao svojih ministrantskih dana, pisao je o čaroliji crkve, fascinaciji ljudima, ali i o uspomeni na najvažniju osobu u životu, svoju baku po majčinoj strani. Razdoblje u kojem je pisao “Djetinjstvo u Agramu” bio je težak period u njegovu životu koji su obilježili rat, neizvjesnost te briga za egzistenciju i život.
Očito se čovjek zato vraćao djetinjstvu kao nekakvoj utjehi, kaže Ana Kvrgić, glumica i članica Dramskog kazališta Gavelle. Gavellina je pozornica zatvorena nakon zagrebačkog potresa, pa se i ova predstava, kao i primjerice “Posjet stare dame”, odvija u Centru za kulturu Travno.
Stari zagrebački
Ana Kvrgić tumači lik Krležine bake Terezije Goričanec koja je na njega ostavila velik utjecaj.
- Krležina baka se bavila vradžbinom, od biljaka je spravljala jela, a bila je čak i proročica. Na temelju nekakvih znakova prognozirala je kakvo će biti vrijeme. Baka je bila vrlo životna i govorila je starim agramerskim, zagrebačkim jezikom, što je malom Krleži bila prilika za istraživanje jezika. Premda je jako volio baku, i s majkom je bio dosta povezan - tumači Ana Kvrgić.
Krležin jezik iz “Djetinjstva u Agramu” je težak, filozofski i jezično bogat, ali uz pomoć redateljice Senke Bulić, koja je ujedno i glumica te sjajan pedagog, glumci su, kako kaže Ana Kvrgić, nastojali postići jezičnu bravuroznost.
- Rečenice su dosta komplicirane i dugačke, kompleksne i onda je trebalo poloviti tu misao, jer ima puno asocijacija i slika unutar te rečenične strukture, ali to je bilo i vrlo zabavno. Ana Prolić je dramaturginja i poštovao se Krležin jezik, nije bilo preinaka.
Prozne zapise trebala je prilagoditi dramaturški s obzirom na to da je dnevnik scenska izvedba. No, svi se mi pronalazimo u Krleži, proučavamo karaktere koje je napisao i vrlo je zanimljivo to raditi. Senka Bulić je sjajna, uvijek otkriva neke nove svjetove, nova područja, uvijek iznenađuje, tako da je bilo lijepo i ugodno raditi. Ova uloga mi je izuzetno draga - nastavlja.
Najteži je, kaže, početak priprema predstave.
- Dobiješ tekst pa se onda probijaš, ali kad svladaš tu misao, kreće prava igra. Najljepše je kad kreneš na scenu, osjećaš se sigurnim kad si svladao jezik predstave i kad tekst znaš napamet, onda se možeš prepustiti. Pogotovo je interakcija s publikom nešto posebno, ako uspijemo prenijeti u gledalište misao, emociju i sebe kao lika - dodaje.
Majčinstvo
Imala je ulogu i u predstavi “Posjet stare dame” redateljice Dore Ruždjak Podolski čija je predstava nastajala više od godinu dana zbog pandemijskih odgađanja.
- U toj predstavi mi smo građani, a Jelena Miholjević je stara dama. Ona jako dotiče korupciju, mito i suvremenu zbilju. To je jedna gospođa koja se vraća u svoj dom i osvećuje se na jedan način zbog izigrane ljubavi, želi pomoći građanima koji žive u neimaštini svojim kapitalom koji je naslijedila udajom za raznorazne bogatune, ali uvjet je da ubiju njezinu bivšu ljubav. Ja imam malu ulogu, građanke, liječnice. Mi građani atmosferski podupiremo situaciju u izmišljenom gradu koji može biti svaki drugi grad na ovom svijetu - govori Ana Kvrgić.
Gavella je godinu i pol u nezavidnoj situaciji i čeka obnovu kazališta u Frankopanskoj nakon potresa.
- Trebali bi se u Frankopansku vratiti sljedeće godine, vidjet ćemo hoće li se to dogoditi. Rade se koprodukcije s Vinkovcima, a postoji kombinacija i sa Sarajevom. Međutim, to su vanjske koprodukcije gdje pola ansambla daje jedno, pola drugo kazalište.
Grad isto tako nije dao Gavelli novac za nove premijere. Hladni pogon je jedino financiran - govori o nezavidnim prilikama u vodećem gradskom kazalištu. Ana Kvrgić dugo je bila članica HNK Ivan pl. Zajca u Rijeci i tamo se poprilično, kako kaže, iživjela, igrala je dobre uloge s različitim režiserima.
Pitali smo je bi li se upustila u režiranje vlastite predstave.
- Ne bih, ja se zapravo ne usudim, nemam taj potencijal da nekog vodim, ne volim nametati ideje i misli, takav sam karakter. Volim biti sa strane i baviti se sama sobom, a ne drugim ljudima jer me to ponekad opterećuje. Možda bih jedino mogla režirati vlastitu monodramu, ili predstavu s najviše dvoje ljudi. Ipak, bilo bi zanimljivo upustiti se u nešto nepoznato, neizvjesno - kaže.
Kroz uloge se, kaže, naučila interakciji s ljudima i u privatnom životu.
- Što je čovjek stariji, mora biti smireniji, tolerantniji i ne reagirati na puno toga. Majčinstvo me puno naučilo o životu i vjerujem da je to moje najveće životno iskustvo. Raditi uloge, glumiti druge ljude je zanimljivo i otkriva ti također kakav si sam u odnosu prema različitima od tebe - priča. Ana je majka 10-godišnje Kaje.
- Kći je kreativka, crta, montira, gleda YouTube. Ide u dramsku grupu i uvjereno me laže, odlična je muljatorica. Ja ne bih htjela da krene mojim stopama, mislim da treba nešto egzaktno zgrabiti, što ima neki kontinuitet. Neka sama odluči, njezin izbor - kaže mama koja želi da u budućnosti pobijedimo koronu, da se kazalište Gavella ponovno otvori i da život krene teći normalno.