Lockdown je ostavio teške posljedice i važno je da se ne ponovi

Prerađivačka je industrija u 2019. godini ostvarila ukupni prihod od 185,5 milijardi kuna i udio u BDP-u od 14,8 posto. Posljednjih godina prerađivačka se industrija suočava s promjenama zbog digitalizacije, automatizacije i zaštite klime. Mijenjaju se poslovni modeli, nastaju novi proizvodi i usluge. Za digitalnu transformaciju nužno je kao korisnike obuhvatiti i velika poduzeća jer ona vuku rast i razvoj manjih poduzetnika. Fondovi EU značajno pomažu u opremanju proizvodnih kapaciteta metaloprerađivačke industrije u pogledu automatizacije, robotizacije i digitalizacije proizvodnih pogona.

Tijekom ove krize organizacija proizvodnje bila je teška jer su zaposlenici bili spriječeni dolaziti na posao zbog nedostupnosti javnog prijevoza, škole na daljinu, zato što su morali biti s djecom kod kuće, a rad im nije mogao biti organiziran “od doma” jer je riječ o radu strojevima i samoj doradi tiskanog materijala. Uz to, otkazale su se narudžbe vezane za razne sajmove. Tvrtke su i dalje u neizvjesnosti zbog manjka potražnje za robom i uslugama, ali i daljnjeg razvoja situacije.

Prema podacima kojima raspolaže Hrvatska gospodarska komora, primarna proizvodnja metala te proizvodnja strojeva i uređaja u prvih šest mjeseci ove godine, u odnosu na lani, zbog utjecaja koronakrize pala je za 16 posto, dok je proizvodnja metala i proizvoda od metala i metalnih konstrukcija ostala u istom opsegu. Proizvodnja motornih vozila doživjela je veliki pad od 33 posto zbog zaustavljanja proizvodnje motornih vozila u EU tijekom lockdowna. Ovu djelatnost tek sada očekuje oporavak. Koronakriza je utjecala i na grafičko-prerađivačku industriju, pri čemu je utjecaj kod proizvodnje ambalaže bio manji. Potražnja za ambalažom je postojala, a u tiskarskoj djelatnosti znatno se osjetio utjecaj krize i vrijeme lockdowna. Komercijalni tisak vezan je uz marketing, kulturu, turizam i zabavu, stoga se i dalje prati razvoj situacije.

Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda bilježi porast zahvaljujući proizvodnji dezinfekcijskih sredstava. Zbog lockdowna i zabrane izvoza dezinficijensa i alkohola iz pojedinih država došlo je do nedostatka dezinficijensa na tržištu te su domaće tvrtke vrlo brzo organizirale njihovu proizvodnju, što je rezultiralo i porastom proizvodnje. Prema pokazateljima proizvodnje, farmaceutska industrija bilježi porast proizvodnje u segmentu farmaceutskih pripravaka. Industrija plastike i gume ukupno bilježi manji pad proizvodnje prouzročen pandemijom.

Odjevna, tekstilna i kožarsko-prerađivačka industrija kao industrijske grane pretežno je izvozno orijentirana te je zbog poslovanja u uvjetima pandemije Covida-19 imala velike poremećaje u poslovanju. Odjevna industrija teško je pogođena jer je riječ o grani koja se u najvećem dijelu bavi lohn poslovima za strane naručitelje. Bilježi pad proizvodnje u gotovo svim segmentima, osim kad je riječ o tvrtkama koje su se okrenule izradi vlastitog proizvoda trenutačno potrebnog na tržištu, poput izrade medicinske opreme i dodataka te radne i zaštitne odjeće. Jedino u tom dijelu odjevna industrija bilježi lagani rast proizvodnje i broja zaposlenih, ali ipak u izuzetno otežanim uvjetima i stanju velike neizvjesnosti i smanjenih potreba na tržištu.

Tekstilna industrija je manje pogođena od odjevne jer od tvrtki koje su ostale na tržištu a bave se izradom tekstila, konkurentsko tržište zahtijevalo je ulaganje u inovativne proizvode u duljem razdoblju prije krize. U vrijeme pandemije bilježila je zastoj i otežano poslovanje zbog izvoznog karaktera, ali budući da je riječ o industriji koja ulaže u razvoj vlastitog inovativnog proizvoda, što joj omogućava prijavljivanje i korištenje sredstava iz fondova EU, bilježi brži oporavak od odjevne i kožarsko-prerađivačke industrije. Kožarsko-prerađivačka industrija je najteže pogođena od ove tri industrije jer se u najvećoj mjeri radi o industriji koja se, kao i odjevna, bavi lohn poslovima za strane naručitelje i slična je situacija kao i u odjevnoj. Nekoliko tvrtki razvija svoj proizvod visoke dodane vrijednosti, ali zbog smanjenog opsega narudžbi također bilježe pad proizvodnje i broja zaposlenih.

Davor Sabolić, predsjednik Udruženja tekstilne i odjevne industrije HGK, kaže da je u tekstilnoj i odjevnoj industriji pandemija Covida-19 na površinu izbacila sve probleme te ubrzala određene negativne procese koji se događaju već dugi niz godina. “U sektoru i dalje postoje entuzijasti koji su spremni i voljni boriti se sa svim problemima. Problem je strukturne naravi jer u nas godinama troškovi proizvodnje rastu - plaće, energija, a kako su to i praktički jedini troškovi kod uslužne proizvodnje, tvrtke su ušle u negativne škare jer nisu mogle povećati produktivnost proizvodnje, trošak po jedinici raste, a prihod je ili isti ili nešto malo veći ako uspiju ispregovarati veće cijene. Ako se i uspije povećati cijena, tada vrlo brzo pada volumen narudžbi jer kupac traži alternativu proizvodnji s nižim troškovima. Drugi segment je također dosta velika ovisnost manjih proizvođača odjeće i tekstila za sektor turizma, koji opremaju hotele i ugostiteljske objekte. Oni su, nažalost, kolateralna žrtva lockdowna te smanjenog obujma poslovanja i njima je budućnost neizvjesna jer direktno ovisi o propulzivnosti turizma i turističkog sektora. Na kraju imamo i dio proizvođača koji su vezani uz autoindustriju koja je također pretrpjela velike gubitke i tu se u prvom polugodištu osjetio velik pad. Vrlo veliki problem tekstila je nefleksibilnost i nevoljnost za promjene. Tvrtke i dalje misle da će cijeli život proizvoditi iste proizvode, koje će ljudi konstantno kupovati, bez imalo inovacija i želje za promjenom. To je krivi put i takvi poslovni modeli, nažalost, neće opstati”, pojašnjava Sabolić.

Početkom ožujka među članstvom HUP-Udruge elektroindustrije i HUP- Udruge metalne industrije provedena je anketa o utjecaju koronavirusa na poslovanje te je zatražena procjena stanja za sljedeća dva do tri mjeseca. Stanje i procjene bili su puno gori od onih koji su se poslije pokazali.

Čak 82,3 posto poduzetnika navelo je da im kasne isporuke sirovina i dijelova za proizvodnju, a 70,59 posto ispitanih imalo je probleme u logistici i organizaciji prijevoza. Rast cijene sirovina i dijelova te troškova prijevoza imalo je 29,5, odnosno 23,53 posto ispitanika. Kod 41 posto poslodavaca kupci su tada odgodili isporuku, a jednak je postotak bilježio pad potražnje od strane kupaca. Trećina poduzetnika kasnila je u realizaciji projekata, njih 35,29 posto bilo je odmah suočeno s produljenjem naplate potraživanja, a 23,5 posto s problemom likvidnosti.

Više od 41 posto poduzetnika imalo je povećane troškove za sirovine i dijelove za proizvodnju, a rast cijena kretao se od pet do čak 50 posto. Rasla je i cijena prijevoza roba od pet do 40 posto, a najveći rast troškova za prijevoz do čak 70 posto imali su oni poduzetnici koji su bili primorani prebaciti se na zračni prijevoz.

Svi anketirani poduzetnici očekivali su daljnje probleme s kašnjenjem isporuka sirovina i dijelova za proizvodnju, a većina je predviđala nestašicu, nastavak rasta cijena prijevoza i sirovina, pad narudžbi kupaca i probleme u likvidnosti.