Pojmovi održivost, otpornost, dekarbonizacija, zelene tehnologije, energetska učinkovitost, održiva mobilnost te svi ostali slični izrazi i epiteti često su sintagme koje se koriste u nacrtima strateških i planskih razvojnih dokumenata na svim razinama odlučivanja, a u funkciji beskompromisne borbe protiv klimatskih promjena, kaže doc. dr. sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u Splitu, uvodeći nas u promišljanje o tome koliko vodik može pridonijeti energetskoj tranziciji prometnog sustava, njegovoj konkurentnosti i brendiranju te novim komparativnim prednostima Republike Hrvatske.

- Općeprihvaćeno stajalište donositelja odluka podupire tezu da je ekspanzija nepovoljnog utjecaja klimatskih promjena na Zemljinu atmosferu povezana sa stakleničkim plinovima iz antropogenih izvora, točnije kao posljedica djelovanja ljudske aktivnosti, uzrokujući brzi porast temperature koja koincidira s promjenama klime. Shodno tome, politika Europske unije propagira nužnost preobrazbe energetskog sustava koji je odgovoran za više od 75% emisija stakleničkih plinova u EU s ciljem dekarbonizacije i stvaranja integriranog energetskog sustava baziranom prije svega na obnovljivim izvorima energije - kaže dr. Vukić.

Donošenjem Europskog zelenog plana EU se, nastavlja, obvezala na ostvarivanje zacrtanih ciljeva dostizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, a koja je zahvaljujući uredbi Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o Europskom zakonu o klimi postala pravna obveza. U okviru poticanja energetske tranzicije, stvaranja dekarboniziranog gospodarstva i podupiranja obnovljivih izvora energije, vodik je, pojašnjava, označen kao nositelj energije budućnosti, posebice u sektorima industrije i prometa kao energetski intenzivnim djelatnostima sa značajnom količinom emisija štetnih tvari.

- Promet pridonosi četvrtini europskih emisija stakleničkih plinova i glavni je uzrok onečišćenja zraka s potrošnjom većom od trećine ukupne konačne energije u EU. Zahvaljujući recentnim propisima, napretku u proizvodnji i donošenjem ekoloških inicijativa, industrijsko onečišćenje, kao primjer točkastog izvora emisija, u Europi se značajno smanjuje usprkos činjenici da je industrija odgovorna za gotovo polovinu ukupnih emisija glavnih polutanata zraka i stakleničkih plinova te ostalih negativnih učinaka na okoliš - objašnjava dr. Luka Vukić.

Dodaje da je središnja uloga politike EU koja zagovara reduciranje štetnih učinaka ovih dvaju sektora usmjerena na elektrifikaciju i upotrebu obnovljivih izvora energije, a upravo je vodik jedno od rješenja za dekarbonizaciju industrijskih procesa i gospodarskih aktivnosti. Shodno ulozi i važnosti vodika u energetskoj tranziciji, a u cilju dostizanja klimatske neutralnosti, Europska komisija je sredinom 2020. godine donijela strategiju za vodik, dok je korištenje navedenog energenta označeno kao investicijski prioritet Europskom planu oporavka. Naglašavajući važnost otpornog i klimatski neutralnog energetskog sustava utemeljenog na načelima energetske učinkovitosti, isplativosti, cjenovne pristupačnosti i sigurnosti opskrbe, strategiju za vodik pozdravio je i Europski parlament u rezoluciji od 19. svibnja 2021. godine.

- Velik potencijal vodika očituje se u sferama skladištenja obnovljive energije, korištenju kao supstituta fosilnim gorivima u industrijskim aktivnostima, u prometnom sustavu gdje može pridonijeti smanjenju emisija, a osobito je povoljan u integriranom sustavu u kombinaciji s elektrifikacijom iz obnovljivih izvora. Posebice se ističe uloga vodika iz obnovljivih izvora (tzv. zeleni vodik), koji se proizvodi elektrolizom vode uz korištenje električne energije iz obnovljivih izvora (solarna energija, energija vjetra), čime se gotovo u potpunosti suzbijaju emisije stakleničkih plinova i stvara usluga s nultom stopom onečišćenja - pojašnjava dr. Vukić.

Navodi i kako je sukladno dugoročnim razvojnim planovima ulaganja u "vodikovu eru" na razini EU, Republika Hrvatska u ožujku 2022. godine transponirala pravnu stečevinu meritorne razine usvojivši, pokraj brojnih inicijativa usmjerenih prema održivom razvoju, Hrvatsku strategiju za vodik od 2021. do 2050. godine. Strategija, kaže, prije svega navodi razvojni potencijal, mogućnosti primjene i strateške ciljeve implementacije vodika, stvarajući platformu za dugoročni razvoj u okviru determiniranih ciljeva iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana do 2030. godine.

- Usvajanjem strategije za vodik, a naslanjajući se na energetsku strategiju i strategiju prometnog razvoja, stvoren je zakonodavni i planski mehanizam za provedbu inicijativa usmjerenih prema iskorištavanju vodika kao alternativnog goriva u prometu u cilju dekarbonizacije prometnog sektora koji je jedan od najodgovornijih za ukupne emisije štetnih plinova. Upotreba vodika u prometnom sektoru kao alternativa za zamjenu fosilnih goriva prilika je Hrvatskoj za stvaranje komparativne prednosti, ali i za repozicioniranje na tržištu pružanja prometnih usluga usvajanjem zelene tehnologije koja promiče održivost sustava zasnovanog na obnovljivim izvorima energije - ističe dr. Vukić.

Doc. dr. sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u u Splitu

Paun Paunovic/Cropix

Dodaje kako je posebice ključno istaknuti da je vodik kompatibilan s električnom energijom, a osobiti potencijal upotrebe vodika je razvidan u slučajevima kada se procjenjuje da bi potencijalna elektrifikacija, osobito u prometnom sektoru, mogla prouzročiti signifikantne troškove. To se, kaže, može primijeniti na lučki i željeznički sektor prometa, a posebice na dionicama ili komponentama prometnog sustava gdje postoji potreba za implementacijom elektrifikacije (željeznička pruga i priključak za brodove na visokonaponsku električnu mrežu), kada se procjenjuje da bi omjer uloženog i ostvarenog kapitala bio neisplativ.

- Ovdje je potrebno istaknuti tzv. Ličku prugu (željeznička pruga Oštarije - Knin - Split) kao eklatantni primjer potrebe za modernizacijom željezničke povezanosti temeljene na rješenjima električne mobilnosti, odnosno upotrebe vodika iz obnovljivih izvora energije u slučaju potrebe takvih financijskih sredstava elektrifikacije koji nadilaze prag isplativosti. Također, revitalizacija Unske pruge koja ovisi o sanaciji i elektrifikaciji nekoliko desetina kilometara željezničke pruge može se alternativno, sa značajno manjim izdacima, promptno staviti u upotrebu korištenjem željeznice (odnosno lokomotive) na vodik - naglašava dr. Vukić.

Također ističe da je analogno primjena "cold ironing" tehnologije u cilju smanjenja onečišćenja zraka radom generatora tijekom boravka brodova na vezovima putničkih luka (osobito kruzing destinacija), ali i korištenja vodika kao pogonskog goriva brodova u obalnom linijskom prometu i teretnom prijevozu, prilika za diferencijaciju pružanja prometne usluge i brendiranje hrvatskog lučkog sustava.

- To se posebice odnosi na luke s ograničenim lučkim zaleđem u robnom prometu, odnosno s ograničenom potražnjom, kao što su Zadar, Šibenik i Split čije bi strategije dugoročnog razvoja trebale stremiti korištenju zelenih tehnologija i visokoj razini ekološke osviještenosti kao pokretačkih snaga, ali i u svrhu pružanja dodatne vrijednosti krajnjim korisnicima. Upravo je vodik kao primjer električnog sustava bez investicija u elektrifikaciju pruge, prilika za razvoj, afirmaciju i povećanje konkurentnosti željezničkog prometnog pravca prema Splitu i srednjodalmatinskim lukama. Proizvodnja vodika dobivenog iz obnovljivih izvora energije komparativna je prednost hrvatskih, a posebice dalmatinskih luka, čija podneblja obiluju brojem sunčanih dana, čime se stvara kvalitetna resursna osnova za dobivanje vodika elektrolizom vode uz korištenje solarne energije - smatra dr. Luka Vukić.

Pojašnjava da morske luke, a posebice teretni terminali posjeduju značajne natkrivene skladišne kapacitete na čijim se krovnim površinama jednostavno može implementirati sustav solarnih panela te posljedično skladišnih kapaciteta na operativnim obalama za pohranu vodika u specijaliziranim spremnicima, sukladno tehničko-tehnološkim, fizičkim i kemijskim standardima.

- Pozivajući se na nepovoljnu percepciju javnosti i nadležnih institucija prema lučkim i željezničkim čvorištima dalmatinskih regija koji su u pravilu locirani u središtima velikih gradova te ograničeni promet s neizvjesnom perspektivom daljnjeg razvoja, potrebno je iskoristiti potencijal korištenja zelenih tehnologija, a osobito vodika kao goriva s ciljem dekarbonizacije i stvaranja konkurentske prednosti u odnosu na druge prometne pravce u širem regionalnom okruženju. Stvaranjem identiteta zelenih prometnih sustava mijenja se i javno mnijenje te jača konkurentnost destinacija uključenih u pružanje visokokvalitetnih prometnih usluga. Također, potrebno je da prioritetni ciljevi razvojnih planova jedinica lokalne i regionalne samouprave podupiru energetsku tranziciju i korištenje vodika u prometnom sektoru, determinirajući budući smjer djelovanja prema obnovljivim izvorima energije - zaključuje doc. dr. sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u Splitu.