Tri bizona okupila su se oko leša četvrte životinje iz stada. Jimmy Doyle, koji upravlja Rančom Wolakota Buffalo u zabačenom kutu jugozapadne Južne Dakote, jednom od najsiromašnijih okruga u SAD-u, zabrinuto ih promatra.
-Stvarno se nadam da nije u pitanju neka boleština- priča Doyle. Preživjeli bizoni polako odmiču dok Doyle pregledava lešinu, od koje je nakon kojota ostala tek koža i kosti.
-Ako ih ne pronađete odmah nakon što su umrli, prilično je teško saznati što se zapravo dogodilo- objašnjava rančer u priči koju je donio Guardian.
Stado Wolakota uspješno je izbjeglo izbijanje zaraze, te je sada na putu da postane najveće krdo američkih bizona koje je u vlasništvu jedne američke autohtone zajednice. U dvije godine, otkako je pleme Rosebud Siouxa počelo skupljati životinje na području površine 28.000 hektara u brdima Južne Dakote, stado je naraslo na 750 bizona. Pleme planira postići svoj cilj od 1200 bizona unutar jedne godine.
-Svjesni problema s nestašicom hrane i novca, kao i važnosti obnavljanje ekosustava, deseci autohtonih plemena uzgajaju stada bizona. Plemena upravljaju s najmanje 55 stada u 19 država. Pandemija, koja je posebno teško pogodila plemena, dodala je hitnost procesu obnavljanju populacije bizona, Od mesa prve životinje uzgojena u stadu Wolakota prehranjeni su beskućnici u rezervatu Rosebud Sioux. Kada su kamioni prestali dolaziti zbog pandemije, najteže su bile pogođene ruralne zajednice i zajednice u rezervatima. Naši ljudi nemaju mogućnost putovati na velike udaljenosti kako bi pronašli nove izvore hrane - rekao je Troy Heinert, izvršni direktor InterTribal Buffalo Councila.
Iako se riječi koriste naizmjenično, bizon i bivol su različite životinje. Bizoni – koji su 2016. godine proglašeni američkim nacionalnim sisavcem – nalaze se u Sjevernoj Americi i Europi, dok su bivoli porijeklom iz Azije i Afrike.
Milijuni bizona nekoć su lutali SAD-om, ali su zbog lova dovedeni gotovo do izumiranja u 19. stoljeću. U mnogim područjima, bizone je zamijenila stoka, koja je radi prekomjerne ispaše uništila autohtonu vegetaciju na zapadu SAD-a.
Američki domorodački čelnici nadaju se da će Kongres pomoći plemenima da vrate bizone. Zakon o upravljanju indijskim bivolom, konstruiran po uzoru na zakon kojim se osigurava savezna pomoć ribarskim plemenima, usvojen je u prosincu i čeka odobrenje Senata.
Iako se sigurnost oko prehrane najčešće navodi kao razlog nedavnog interesa za bizone, plemena se također nadaju da će povratak bizona na kopno vratiti ekološku ravnotežu. U Wolakoti, na primjer, bizoni su jeli biljke juke, trgajući ih zajedno s korijenom i tako omogućili travama da ponovno rastu. Regeneracija trave povećava hvatanje ugljika.
Bizon je također usko povezan s kulturom plemena Velikih ravnica, poput plemena Sioux. Životinje su autohtonim Amerikancima bile izvor hrane i alata, a neka ih plemena smatraju dijelom obitelji.
-Snažan je osjećaj vratiti našu rodbinu kući.Ako je naša nacija bivola zdrava, zdravi smo i mi- rekao je TJ Heinert, Troyin 27-godišnji sin koji pomaže u upravljanju stada Wolakota.
Potrebno je puno rada da bi nacija bivola ostala zdrava. Doyle i TJ su veći dio protekle dvije godine potrošili na postavljanje više od 60 kilometara ograde kako bi susjedni stočari bili zadovoljni. Ove godine će se zamijeniti ili dodati još 60 kilometara ograde. Zimi zaposleni moraju sjekirama sjeckati smrznute pojilice kako bi životinje ostale hidrirane. Otprilike jednom godišnje bizone je potrebno cijepiti protiv niza bolesti, a ženke provjeriti na trudnoću.
Kao i kod stoke koja se hrani travom, bizone se tjera s jednog pašnjaka na drugi kako bi se spriječila prekomjerna ispaša. Nedavno su gotovo sve životinje bile zatvorene na pašnjaku od 2000 jutara, osim nekoliko neprilagođenih jedinki za koje je Doyle rekao da nisu bili voljni kretati se s ostatkom stada.
-Pokušavamo uspostaviti ravnotežu tako da dopuštamo bizonima da izraze svoje prirodno ponašanje, osiguravajući da imaju dovoljno prostora za lutanje- objašnjava Doyle dok se vozi prema skupini od oko dva tuceta bizona.
Uz milijune dolara doniranih projektu u posljednje dvije godine, stado Wolakota brzo je raslo. Taj je rast potpomognut doniranim životinjama iz najmanje devet izvora, ponajviše iz saveznih utočišta za divlje životinje i nacionalnih parkova. Doyle očekuje da će u narednim danima dovesti još 60 bizona iz Montane.
-Mislim da je brzi rast ovog projekta znak koliku zajednice imaju podršku. Stvarno mislim da u američkom narodu postoji volja i želja da se bizoni vrate autohtonim zajednicama- zaključio je Dennis Jorgensen, koji koordinira inicijativu za bizone Svjetske federacije za divlje životinje.
Odbor za poljoprivredu Europskog parlamenta smatra da bi države članice trebale isto tako trebali bolje zaštititi svoje autohtone vrste životinja u EU, strože kontrolirati upotrebu tvari koje štete oprašivačima te se ozbiljnije obračunavati s ilegalnim krčenjem šuma. Poljoprivrednike bi se isto tako trebalo ohrabrivati da najmanje 10 posto svoje zemlje "prenamijene" u područje koje pozitivno utječe na bioraznolikost (primjerice, područje koje nije kemijski tretirano, živice, privremeno neobrađena zemlja).
Priredio: Luka Fišić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....