Mikroplastično zagađenje otkriveno je u ljudskoj krvi po prvi put, a znanstvenici su pronašli sitne čestice kod gotovo 80% testiranih ljudi.

Otkriće pokazuje da čestice mogu putovati po tijelu i doprijeti u organe. Koliki to ima utjecaja na ljudsko zdravlje još nije poznato. No istraživači su zabrinuti jer mikroplastika uzrokuje oštećenje ljudskih stanica u laboratorijskim pokusima, a već je poznato da čestice onečišćenja zraka ulaze u tijelo i uzrokuju godišnje milijune preranih smrti

Ogromne količine plastičnog otpada bacaju se u okoliš, a mikroplastika sada kontaminira cijeli planet, od vrha Mount Everesta do najdubljih oceana. Ljudi su već znali da konzumiraju sitne čestice hranom i vodom, kao i da ih udišu, a pronađene su u izmetu beba i odraslih.

Znanstvenici su sada analizirali uzorke krvi 22 anonimna darivatelja, zdravih odraslih osoba, te su kod njih 17 pronašli plastične čestice. Polovica uzoraka sadržavala je PET plastiku, koja se obično koristi u bocama za piće, dok je trećina sadržavala polistiren koji se koristi za pakiranje hrane i drugih proizvoda. Četvrtina uzoraka krvi sadržavala je polietilen od kojeg su napravljene plastične vrećice.

“Naša studija je prvi pokazatelj da imamo čestice polimera u krvi – to je revolucionarni rezultat. Ali moramo proširiti istraživanje i povećati veličinu uzoraka, broj procijenjenih polimera...Daljnja istraživanja brojnih skupina već su u tijeku.Svakako je razumno biti zabrinut. Čestice su tu i prenose se po cijelom tijelu - rekao je profesor Dick Vethaak, ekotoksikolog na Universiteit Amsterdam u Nizozemskoj

Vethaak je dodao i kako je prethodni rad pokazao da je mikroplastika 10 puta veća u izmetu beba u usporedbi s odraslima i da bebe hranjene plastičnim bočicama gutaju milijune mikroplastičnih čestica dnevno.

Neki od uzoraka krvi sadržavali su dvije ili tri vrste plastike, a Vethaak je priznao da se količina i vrsta plastike znatno razlikuju između uzoraka krvi.

"Veliko je pitanje što se događa u našem tijelu? Zadržavaju li se čestice u tijelu? Prevoze li se do određenih organa, poput prolaska krvno-moždane barijere? I jesu li te razine dovoljno visoke da izazovu bolest? Hitno moramo financirati daljnja istraživanja kako bismo mogli saznati- objašnjava Vethaak.

Novo istraživanje financirala je nizozemska nacionalna organizacija za istraživanje i razvoj zdravlja i Common Seas, socijalno poduzeće koje radi na smanjenju onečišćenja plastikom.

Nedavna studija pokazala je da se mikroplastika može pričvrstiti za vanjske membrane crvenih krvnih stanica i ograničiti njihovu sposobnost transporta kisika. Čestice su pronađene i u posteljici trudnica, a kod trudnih štakora brzo prolaze kroz pluća u srca, mozak i druge organe fetusa.

Novi pregledni rad objavljen u utorak, čiji je koautor Vethaak, procjenjuje rizik od raka i zaključuje: „Hitno je potrebno detaljnije istraživanje o tome kako mikro- i nanoplastika utječe na strukture i procese ljudskog tijela, te mogu li i kako transformirati stanice i inducirati karcinogenezu.”

U Europi svake godine nastane 25 milijuna tona plastičnog otpada, od čega se manje od 30 posto prikuplja radi recikliranja, a dio se izvozi u strane zemlje. Ostatak završi u odlagalištima, spalionicama ili kao otpad u okolišu čime se zagađuju šume, plaže, rijeke i mora. Plastika čini 85 posto otpada na plažama u svijetu.

Europski parlament traži da plastična ambalaža bude prikladna za recikliranje na tržištu EU-a do 2030., reciklažu minimalnih količina određenih plastičnih proizvoda te uspostavljanje standarda reciklaže.