“Naša je zajednička odgovornost riješiti jedan od najvećih izazova našeg vremena: klimatske promjene. Longship je dio rješenja,” izjavio je Roy Vardheim, izvršni direktor norveške Gassnove.

Longship je naziv najambicioznijeg klimatskog projekta norveške industrije, njegovo ime asocira na istoimene vikinške brodove koji su sa svojim dugim trupovima mogli brzo prijeći velike udaljenosti i u plitkim i u dubokim vodama. Stručnost u brodogradnji pomogla je norveškoj dominaciji oceanima nekoliko stotina godina i učinila Norvešku jednom od vodećih svjetskih pomorskih država.

Danas Norvežani pokreću Longship u borbi s klimatskim promjenama.

“Longship je jedan od prvih industrijskih projekata hvatanja i skladištenja ugljika u razvoju infrastrukture otvorenog pristupa s kapacitetom za skladištenje značajnih količina CO2 s cijelog europskog kontinenta. Longship je tehnologija koja bi se mogla pokazati odlučujućom u postizanju naših klimatskih ciljeva”, kazao je Vardheim.

Hvatanje ugljika prvi je korak, nakon toga CO2 se kondenzira u tekući oblik i potom otprema s mjesta hvatanja do prihvatnog terminala i dalje kroz cjevovod transportira do spremnika na moru. Konačno, tekući CO2 se skladišti i zatvara dva do tri kilometra ispod morskog dna.

Projektom Longship Norvežani povezuju svoju pomorsku tradiciju i razvoj novih tehnologija koje mogu pomoći u rješavanju najvećeg izazova današnjice, spremni su, kako je istaknuto, dijeliti svoje znanje sa svijetom kako bi doprinijeli rješavanju izazova klimatskih promjena.

Inače, Norveška je među prvim zemljama u hvatanju i skladištenju ugljika (CCS). Gassnova je poduzeće u državnom vlasništvu koje su norveške vlasti osnovale 2005. kako bi razvijali tehnologije i znanja o hvatanju i skladištenju ugljika. Glavni cilj Gassnove je doprinijeti razvoju tehnologije i smanjenju troškova te pomoći u uvođenju CCS-a kroz razmjenu znanja i prijenos iskustva sa svojim partnerima.

Tako je i ovaj projekt proizašao iz jedinstvene dugoročne suradnje između norveške vlade, vladinih agencija, institucija za istraživanje i razvoj, akademske zajednice i industrijskih partnera. Longship CCS spreman je za industrijsku primjenu.

Prva bušotina već je u Sjevernom moru i koristit će se za prijenos CO2 u skladišni kompleks ispod morskog dna. To je i jedan od dijelova projekta Northern Lights, na kojem surađuju tri energetske kompanije Equinor, Shell i Total kako bi zajedno razvile rješenje za klimatske izazove. Northern Lights će tankerom transportirati CO2 s mjesta hvatanja u Europi do prihvatnog terminala u blizini Bergena na zapadnoj obali Norveške.

“Interes za hvatanje ugljika i potražnja za skladišnim kapacitetom brzo raste kako tvrtke i zemlje počinju provoditi strategije nulte emisije. Northern Lights se pozicionira za prihvat CO2 iz nekoliko različitih sektora koji traže kapacitet skladištenja u Norveškoj. Potencijal je ogroman, jer je gotovo nemoguće postići svjetske klimatske ciljeve bez ove tehnologije” kaže Børre Jacobsen, izvršni direktor Northern Lights.

To će biti prva prekogranična infrastrukturna mreža za transport i skladištenje ugljika s otvorenim pristupom. Nudit će mogućnost trajnog skladištenja CO2 pod zemljom.

Kako je navedeno u komunikaciji Europske komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o budućnosti hvatanja i skladištenja ugljika u Europi od 27. ožujka 2013., CO2 se može skladištiti na različitim mjestima, osobito naftnim poljima, plinskim poljima ili dubokim slanim vodonosnicima i neiskoristivim nalazištima ugljena. Ne smije dospjeti u atmosferu. Zakonodavstvo koje je na snazi od 2009. vezano uz geološko skladištenje CO2, poznato kao Direktiva o CCS-u, navodi način na koji se lokacije za skladištenje biraju, odobravaju, rade i zatvaraju. Ne smiju pokazivati nikakav značajan rizik od curenja ili štete zdravlju ljudi ili okolišu.

Izvješće iz 2005. Međuvladina panela o klimatskim promjenama zaključilo je da će geološki spremnici, ako se pravilno odaberu i rade, „vrlo vjerojatno” zadržati više od 99 posto uskladištenog CO2 više od 100 godina, a „vjerojatno” zadržati 99 posto duže od 1000 godina.

Hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) tehnologija je budućnosti koja bi mogla predstavljati jedini način da se postigne značajno smanjenje CO2 iz industrijskih izvora i ima potencijal za znatno smanjivanje emisija CO2 iz elektrana na fosilna goriva, ali su za poticanje inovacija, osiguravanja smanjenja troškova i potvrđivanja da je sigurna za okoliš potrebna ulaganja i dokazivanje da ju je moguće koristiti na industrijskoj razini, navedeno je u rezoluciji Europskog parlamenta d 14. siječnja 2014. o izvješću o provedbi razvoja i primjene tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u Europi (2013/2079(INI)).

Između ostaloga, Parlament primjećuje da bi geologija Europe mogla ponuditi mnogo mogućih lokacija za trajnu sekvestraciju velikih količina CO2 , pa i ispod Sjevernog mora daleko od čovjekova prebivališta. Također podupire mjere i financiranje EU-a za stvaranje zajedničke definicije prirode skladišnog geoprostora, određivanje odgovarajućih skladišnih lokacija diljem Europe, razvoj pilot-projekata i pripremu geoprostora za skladištenje na industrijskoj razini na teritoriju država članica koje su s tim suglasne.

U prosincu 2019. Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan, uz pomoć kojeg Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi.

Europski parlament je 24. lipnja usvojio novi propis o klimi, koji povećava cilj smanjenja emisija do 2030. na 55 posto, a zahvaljujući njemu cilj klimatske neutralnosti do 2050. postaje pravno obvezujući.