Svugdje u svijetu morska obala najatraktivnije je područje za život i turizam, no čuvamo li u Hrvatskoj taj nezamjenljiv resurs? Logika nam kaže da bi trebali, no događaji na našoj obali upućuju na suprotno. Svako proljeće bageri "pripremaju" obalu za sezonu. Ruju se škrape, kamioni istresaju zemlju i kamenja u plićake, miješa se beton i betonizira svaki kamenčić. Svjedoče tome i brojne prijave koje svakodnevno zaprimamo na Zeleni telefon (072 – 123 – 456). Proteklih pet godina zaprimljeno je više od 350 prijava o devastaciji obale, javljaju iz Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce.

Upravo iz tog razloga, napominju, u svibnju 2022. Sunce, Zelena Istra i WWF Adria pokrenuli su online kampanju Stop nasipavanju kojoj je cilj osvijestiti javnost o rješenjima koja zagovaraju organizacije civilnog društva u svrhu zaštite i osiguravanja učinkovitog upravljanja morskim okolišem. Također, kampanjom se želi ojačati pozitivna percepcija javnosti o ulozi okolišnih organizacija civilnog društva u donošenju i kreiranju politika i akata koji se odnose na upravljanje morskim okolišem, vođene načelima zaštite okoliša.

Kako pojašnjavaju, prosječna je duljina obale hrvatskih plaža 370 m, što ih uvrštava među najkraće plaže na svijetu (Carević, 2020). Stoga se priobalne općine i gradovi odlučuju na stvaranje sve većeg broja novih plaža i/ili na proširenje kapaciteta postojećih, kako bi, prema vlastitoj procjeni, zadovoljile potrebe rastućeg broja turista.

U nedostatku financijskih sredstava za izvedbu cjelovitog projekta gradnje plaže, jedinice lokalne samouprave redovito se odlučuju za naizgled jeftiniju praksu ad hoc nasipanjem plaža. Bez elemenata koji bi osigurali stabilnost i otpornost na utjecaj valova, tako formirane plaže "plešu" jedno ljeto. U najboljem slučaju traju jednu ljetnu sezonu, a potom ih zimske oluje naprosto odnesu.

– Kada bi vidjeli kamion koji na škrape i u more ispusti cijelu silinu zemlje i kamenja pretpostavljali smo da je došlo do štete u okolišu, no nismo znali što se točno događa pod morem i zašto je to pogrešno. U okviru projekta Sačuvajmo Ekosustave Jadranskog mora Aktivnim Sudjelovanjem –SEAS upustili smo se u istraživanje utjecaja nasipavanja obale i dohranjivanja plaža na morske pridnene zajednice pod palicom stručnjakinje dr. sc. Silvije Kipson. Pregledni rad dr. sc. Kipson pruža nam prozor u podmorje i navodi primjere kako korištenje neadekvatnog materijala za nasipavanje plaže dovodi do različitih promjena biogeokemije okoliša koji time prestaje biti pogodno stanište za dotadašnje organizme – naglašava Ivana Krstulović Baković, voditeljica projekta SEAS u Suncu.

– Računica je jednostavna, neadekvatno ad hoc nasipavanje može prouzročiti značajnu ekološku i ekonomsku štetu. Neodrživost takvih zahvata i posljedice koje nasuti materijali ostavljaju na okoliš upravo su ono na što ova kampanja upozorava – kaže Irena Burba, predsjednica udruge Zelena Istra.

Imajući na umu stalnu težnju gospodarskog napretka u turizmu, pojašnjavaju nadalje, u ovogodišnjem Policy Statementu pravnog tima Sunca nalazi se primjer nasipavanja plaže Poniente u Španjolskoj, na kojoj su lokalne vlasti, u želji da stvore turističku i lokalnu vrijednost, izgubili istu.

Nadalje navode kako je veliki problem i nedostatak inspekcijskih kapaciteta koji dovodi do nesankcioniranja bespravne gradnje i trajnih devastacija prostora. Izrazito je problematično i to što, nakon već izvršenih bespravnih radnji na morskoj obali, rijetko bude naložena mjera povrata u prijašnje stanje. Štoviše, mnogi se postupci ozakone provođenjem postupaka procjene utjecaja na okoliš nakon što je nasipavanje već provedeno.

Krknjaši kod Drvenika

Udruga Sunce

– Prošle godine dobili smo prijavu zbog nasipavanja obale i mora na Krknjašima kod Drvenika. Iako je komunalno redarstvo provelo određene mjere protiv počinitelja, nasipani materijal ostao je na lokaciji dok ga more nije samo odnijelo. Tako je nasipavanjem obale uništen i morski ekosustav na lokaciji – objasnila je Hajdi Biuk, pravnica Sunca.

– Svjedočimo kako brojni pojedinci, koji nisu ishodili potrebne dozvole, nasipavaju obalu, a uvidom u Obalni plan SDŽ-a, evidentno je da se i oni kojima je povjerena briga o pomorskom dobru priklanjanju jeftinijim i bržim rješenjima koja su dugoročno neodrživa. Stoga se pitamo, do kada će se nastaviti svojevoljno betoniziranje i nasipavanje obale, a bez trajnih posljedica? – dodala je Krstulović Baković.

Udruga Sunce kontinuirano upozorava kako uređenje obale treba biti vođeno načelima zaštite okoliša, uzimajući u obzir prvenstveno načelo predostrožnosti. To znači da se svaka ljudska aktivnost u okolišu prvo treba, u sklopu zakonom predviđenog postupka i uz sudjelovanje stručnih tijela, procijeniti sigurnom za okoliš.

Na pogrešni odnos čovjeka prema jadranskim plažama pravni tim Sunca upozoravao je još 2020. u Policy Statementu u kojem su, između ostalog, navedeni propisi te pravni koraci koje građani mogu poduzeti primijete li devastaciju obale.

Ipak, Sunce svjedoči i nekim dobrim primjerima iz prakse kada su nadležna tijela u inspekcijskom postupku svoje ovlasti koristila u svrhu zaštite okoliša, u Seget Vranjicu i Makarskoj.

– Kampanjom pokušavamo javnost osvijestiti da nasipavanja ili sezonske dohrane zasebno ne izgledaju toliko problematično, sve dok ne sagledamo širu sliku i zbrojimo posljedice koje sva ta regularna "uređenja" obale ostavljaju na okoliš na različitim lokacijama diljem Jadrana. Nasipavanjem se često zatrpavaju i livade morskih cvjetnica, što dovodi do njihova odumiranja, posebice ugroženih livada posidonije. Ovim se uništavaju staništa važna za opstanak niza gospodarski značajnih, ali i rijetkih i ugroženih vrsta – dodala je Pinija Poljaković iz WWF Adria.

– Kampanjom želimo poručiti da nam je potrebno prirodno, zdravo i jedinstveno. Ne kočimo zbog toga razvoj gospodarstva, dapače, našim radom nudimo rješenja koja potiču gospodarski rast i razvoj uz očuvanje okoliša – zaključila je Krstulović Baković.

Nasipavanje plaže

Udruga Sunce

Na kraju navode i koja su moguća rješenja. Tako su neki od mogućih koraka upravljanja obalom, koji nude zadovoljenje potreba lokalne zajednice uz očuvanje okoliša i financijsku isplativost, a koje nudi i dr. sc. Kipson u svom istraživanju za projekt SEAS:

1. izraditi ili izmijeniti/dopuniti zakonsku regulativu koja bi definirala metode i načine dohranjivanja, uključujući nužne standarde o kvaliteti plažnog materijala (Carević, 2020)

2. promovirati "dobru praksu" vezanu uz problematiku erozije plaža (istaknutu npr. u Obalnom planu SDŽ-a)

3. zagovarati adekvatni nadzor pri izvođenju radova (npr. metoda, količine i kvalitete nasipnog materijala)

4. zagovarati alternativna, održivija rješenja, npr.:

a. koncept povećanja kapaciteta plaža koji predviđa mjere kojima se minimalno utječe na prirodnu ravnotežu te uključuje proširenje plaže u zaleđe ili postavljanje "sezonskih" sunčališta (potencijalno i od umjetnih materijala) koja se nakon ljetne sezone mogu ukloniti (Carević, 2020);

b. prirodna rješenja (engl. nature-based solutions, vidi Morris i sur., 2021), npr. održavati dobar status očuvanja morskih cvjetnica koje svojim korijenjem stabiliziraju sediment dok listovima umanjuju energiju valova čime sprječavaju, ili barem umanjuju, eroziju obale te djeluju kao "prirodne čuvarice plaže".

"Mi bismo mijenjali udobnost ručnika na betonskom platou za prirodnu plažu i iskustvo zarona u more puno života. A ti?", poručuju iz Udruge Sunce.

Kampanja Stop nasipavanju nastala je u sklopu projekta Sačuvajmo Ekosustave Jadranskog mora Aktivnim Sudjelovanjem – SEAS. Projekt SEAS provodi se uz financijsku podršku Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova, a projektni partneri su još WWF Adria, Udruga Zelena Istra, Urbanex d.o.o. i University of South-Eastern Norway (USN).

Podsjetimo kako je Europski parlament podržao prošle godine prijedlog revizije Aarhuške uredbe iz 2006. i pozvao na veće sudjelovanje građana u odlučivanju i sudskim procesima vezanim za ekološka pitanja.

Kako je pojašnjeno na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (tzv. Aarhuška konvencija) usvojena je na 4. Ministarskoj konferenciji "Okoliš za Europu" 25. lipnja 1998. u Danskom gradu Aarhusu. Konvencija je stupila na snagu 30. listopada 2001. nakon što ju je ratificiralo 16 država te predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša. Hrvatska je postala stranka Aarhuške konvencije u lipnju 2007. godine.

Europski parlament je upozorio da se Aarhuška uredba u svim državama članicama ne provodi kako je propisano, te da zainteresirana javnost i civilno društvo u mnogim slučajevima nisu u mogućnosti sudjelovati u okolišnim pitanjima niti su im dostupne informacije u pravosudnim postupcima vezanim za zaštitu okoliša.