Već smo pisali o velikom društvenom istraživanju o stavovima i mišljenjima građana o zaštiti okoliša, klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji u Republici Hrvatskoj koje je u sklopu projekta "METAR do bolje klime" proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu u suradnji s Društvom za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), koje je nositelj tog projekta. Sada je na temelju podataka iz istraživačkog izvještaja pod nazivom „Izgubljeno desetljeće“ u izdanju Društva za oblikovanje održivog razvoja objavljen sažetak istraživanja s najznačajnijim rezultatima. Autori teksta su Tomislav Cik i Sandra Vlašić, uz doprinos tekstu Željke Jurline.

Kako je istaknuto, sažetak je objavljen s ciljem jasnijeg i jednostavnijeg prikazivanja eventualnih promjena u stavovima i mišljenjima hrvatske javnosti o pitanjima klimatskih promjena, jer upravo shvaćanje opasnosti situacije u kojoj se nalazimo i različite perspektive potencijalnih rješenja tvori temelj za informirane javne politike i socijalno osjetljive strategije ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.

Navedeno je i kako nalazi ovog istraživanja ukazuju na to da klimatske promjene postaju dio životnog iskustva sve većeg broja ljudi s obzirom na to da je gotovo jedna trećina ispitanika odgovorila kako je unazad godinu dana u vlastitom susjedstvu bila jako pogođena ekstremnim vremenskim pojavama, kao što su oluje, toplinski valovi, suše, poplave, i slično. Ovo istraživanje stoga se, naglašeno je uvodno, može pribrojiti nizu drugih istraživanja koja ukazuju na hitnost poduzimanja sistemskih promjena za ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene.

- U proteklom najtoplijem desetljeću u povijesti mjerenja, globalna je znanstvena zajednica nastavila upozoravati svjetsku javnost na brojne negativne posljedice antropogenih klimatskih promjena koje i dalje uzrokuju ogromnu štetu ekosustavima diljem svijeta te zajednicama koje u njima žive. Tako i najnovije IPCC-evo izvješće o utjecajima, prilagodbi i ranjivosti na klimatske promjene iz 2022. godine još jednom upozorava, između ostalog, na opasnost od rastućeg broja te intenziteta pojavnosti klimatskih promjena, kao što su ekstremne vremenske pojave, suše, poplave, požari, toplinski valovi i sl., ali i na sve veću vjerojatnost istovremenog pojavljivanja dviju ili više ekstremnih pojava (primjerice, toplinskog vala u području koje se već suočava sa sušom ili hladnog vala na području već suočenim s poplavom) – piše u uvodu Tomislav Cik, autor istraživačkog izvještaja.

Skreće pozornost i na činjenicu da ovo izdanje za određena pitanja donosi prikaz rezultata iz 2011. godine kako bi se prikazale eventualne promjene u stavovima i mišljenjima hrvatske javnosti o pitanjima klimatskih promjena, što ujedno, kako Cik ističe, čini ovo istraživanje posebno unikatnim u domaćim okvirima i vrijednim za sve one kojima je praćenje bila javnosti o pitanjima klimatskih promjena, zaštite okoliša i energetske tranzicije u RH važno za njihov profesionalni rad i javno djelovanje.

Što govore građani?

Odgovarajući na pitanje o tome što nam govore građani kroz nalaze ovog istraživanja, suradnica na projektu Sandra Vlašić (Terra Hub) izdvojila je tri najznačajnija uvida.

Prvi je da javnost u RH ne doživljava temu okoliša važnom u odnosu na neke druge teme. Štoviše, čak je u padu na popisu najvažnijih tema u odnosu na 2011. godinu. Ono što je većini važnije je gospodarstvo, siromaštvo i zdravlje.

- Ovo nam govori dvije stvari – da se u Hrvatskoj potvrđuje trend zanemarivanja tema okoliša u javnom prostoru te nedovoljno poznavanje i povezivanje uzročno-posljedičnih veza između prirodnih resursa kao gospodarske osnove i uspješnog društvenoekonomskog razvoja. To nam govori podatak da je samo 2,4% građana prepoznalo okoliš i klimatske promjene kao problem, dok su u stvarnosti pitanja narušenih prirodnih resursa i klime te njihovi negativni učinci i posljedice u podlozi svih drugih društvenih problema koji su više na ljestvici prioriteta građana, a to su gospodarstvo, zdravlje, siromaštvo. Bez zdrave prirode i okoliša koji su nam resursna osnova za sve što radimo, jedemo i „trošimo“ te bez podnošljive klime nema zdravih ljudi, radnih mjesta, naprednog društva i gospodarstva – ističe Sandra Vlašić.

Odgovorno ponašanje

Kao drugi uvid, navodi kako je uočljiv značajan porast udjela ispitanika koji su vrlo zabrinuti pitanjima okoliša u odnosu na istraživanje iz 2011. godine, no istovremeno i pad svjesnog odgovornog ponašanja prema potrošnji resursa – vode i energije.

- Problemi s odlaganjem otpada i klimatskim promjenama prepoznati su kao najvažniji okolišni problem u Hrvatskoj koji će imati loš utjecaj na nas. Ovi podaci nam ukazuju na povećanu svjesnost da imamo problem, ali i nedovoljno znanja o njegovim uzrocima i povezanosti s onime što radimo i kako živimo. I s time imam „mali“ problem. Najznačajnija promjena u svakodnevici ispitanika se u odnosu na 2011. godinu uočava u dvostrukom povećanju broja oni koji odvajaju materijal za recikliranje. Mogu reći „napokon!“, ali to nije nešto čime se treba hvaliti jer to jest i treba biti normalna praksa svima, kao što je to u Europi redovna praksa još od 90-tih godina prošlog stoljeća! A i to je mnogima čisto umirivanje savjesti, ljudi misle „Recikliram, to je dovoljno što činim za prirodu, klimu i okoliš“ što je daleko od istine – pojašnjava Vlašić.

Dodaje kako odvajanje otpada koje mnogi zovu „recikliranje“ to zapravo nije, već je samo prvi korak prema mogućem recikliranju materijala koje u Hrvatskoj često izostaje jer nam tokovi otpada nisu zatvoreni ciklusi.

- S druge strane recikliranje i nije pravo rješenje jer je energetski i procesno zahtjevno, pravo rješenje je izbjegavanje nastajanja otpada, ali to je jedna zasebna i složena tema. Ono što zabrinjava, a reflektira se i u prvom pokazatelju gdje se vidi da građani ne smatraju probleme okoliša prioritetnima u odnosu na druge (gospodarstvo, zdravlje, siromaštvo), jest da su drugi oblici svjesnog odgovornog ponašanja prema potrošnji resursa u padu u odnosu na naše ponašanje prije deset godina! I to – štednja vode u domaćinstvu, štednja energenata, smanjena vožnja automobilom – ističe Sandra Vlašić.

Klimatske promjene

I kako treći najznačajniji rezultat istraživanja, Vlašić izdvaja podatak kako u hrvatskoj javnosti i dalje prevladava mišljenje da su klimatske promjene podjednako uzrokovane i prirodnim procesima unatoč tome što se znanstvenici slažu oko toga da su klimatske promjene kojima svjedočimo posljedica ljudskog utjecaja.

- Znanstvene spoznaje su napredovale, a mi smo ostali „skeptični“ unatoč podatku da je svaka treća osoba u RH bila jako pogođena ekstremnim vremenskim pojavama i njihovim posljedicama u posljednjih godinu dana, dok je istovremeno nas dvije trećine ovim pojavama bila donekle pogođena. Dakle svi smo ih osjetili, a svaki treći od nas jako. Ovo je poraz našeg sustava znanosti, obrazovanja, istraživanja, ali i komunikacije istih i na neki način „pobjeda ravnozemljaša“ te ukazuje na izostanak primjerene razine razumijevanja uzroka i štetnih posljedica klimatskih promjena koji bi bio sukladan znanstvenom razumijevanju. Jedan od očitih uzroka jest izostanak edukativno-informativnih sadržaja i kampanja u hrvatskom javnom prostoru, kako bi se mnoge znanstvene spoznaje u području proučavanja klimatskih promjena učinile razumljivijima široj javnosti. Zato smo ovo istraživanje i nazvali „Izgubljeno desetljeće“ - pojašnjava Sandra Vlašić.

Smatra kako je zabrinutost javnosti za pojave u okolišu i činjenica da smo svi jako ili donekle bili pogođeni negativnim posljedicama promjena, dobra osnova za zajedničko djelovanje, prostor za gradnju dijaloga, kokreaciju politika za čiju provedbu ćemo osjećati odgovornost i dogovor oko pronalaženja rješenja koja ćemo biti spremni provesti. Tim više, kako ističe, što je u odnosu na 2011. godinu, istraživanjem u 2021. godini zabilježen veći broj ljudi koji smatraju da im nije teško napraviti nešto značajno za zaštitu okoliša.

I na kraju - građani smatraju da u zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena u Hrvatskoj najmanje čini Vlada te gospodarski i industrijski subjekti, ali očekuju od Vlade, lokalnih vlasti i gospodarstva da budu predvodnici u energetskoj tranziciji.

- Isti ti građani smatraju da u istom tome najviše čine ekološke udruge, no unatoč prepoznatosti njihova rada istraživanjem je ustanovljena vrlo niska stopa članstva u organizacijama i udruženjima koji se bave zaštitom okoliša, te čak i niža razina sudjelovanja u organiziranim djelovanjima usmjerenih prema zaštiti okoliša u odnosu na 2011. godinu – samo 1% stanovnika Hrvatske su članovi organizacija zaštite okoliša, a njih 3,2% sudjeluje u nekim oblicima organiziranog djelovanja. Koliko je to, oko 120.000 ljudi? Za usporedbu, udruga „Naš Hajduk“ ima više od 78.000 članova. Što se čeka? - zaključuje u uvodu Sandra Vlašić. Trenutak je "sad ili nikad".