“U našoj školi mobiteli i tableti nisu zabranjeni, nego su poželjni”

Stela Zajc, Sara Srdarev i Lucija Herman, učenice 2. razreda ekonomskog smjera ogulinske Gimnazije Bernardina Frankopana, sretne su zbog najmanje tri razloga: s projektom e-Škole susrele su se još u osnovnoj školi, nastavile su ga u srednjoj, a tamo im engleski predaje profesorica Marijana Smolčec. Djevojke kažu da im je zanimljivije s tabletima na klupama nego s bilježnicama, a mobiteli ne samo da na satu nisu zabranjeni, već su i poželjni, dakle, ostvarile su nedosanjani san većine hrvatskih učenika.

Robert Fajt / CROPIX

Iz profesorice Smolčec pršti pozitivna energija, zato se bez problema prebacuje s engleskog na hrvatski jezik i obrnuto, a sve to u nekoliko smjerova koje poučava na školi s 350 učenika, od gimnazijskog i ekonomskog, do turističkog, a u sve to nekako su upali i budući prodavači. Uz sve to, jedna je od najaktivnijih profesora u provođenju projekta e-Škole. No, ne samo da joj nije teško sve to uskladiti, već joj je zanimljivo gledati kako učenici koji se školuju za razna zanimanja različito reagiraju na upotrebu tehnologije u nastavi. U cijelu priču ona je upala sama još prije osam godina, pokušavajući tehnologijom olakšati učeničko shvaćanje prije nego što su te prednosti uočili ljudi na vrhu vertikale.

- Imala sam sreću što smo imali LAN mrežu, isprva sam na raspolaganju imala vlastiti laptop i projektor, ali i to je bilo dovoljno za početak. Naprosto sam tražila način da motiviram učenike za rad kroz nešto što je njima bilo vrlo blisko, bio je to zapravo neiskorišteni potencijal. Uskoro su se pokazali prvi dobri rezultati - kaže prof. Marijana.

Sve što im je projekt e-Škole donio u tehničkom smislu - pametni TV s kamerom i tablete, kao i snažna Wi-Fi mreža - u punom je pogonu.

- Učenici se na internet ili tzv. eduroam mrežu prijavljuju pomoću elektroničkog identiteta (AAI@EduHr), a tamo ih onda čekaju brojne aplikacije, za formativno ispitivanje znanja, ponavljanje, mogu raditi svoje vlastite sadržaje, stripove. S učenicima također komuniciramo pomoću određenih grupnih aliasa e-mail adresa, koristimo “edmodo” ili “yammer” za grupu s učenicima, preko njih su dostupniji radovi i komunikacija je lakša - kaže profesorica.

Učenici su odlično prihvatili program “kahoot” na kojem mogu napraviti vlastiti kviz te tako ispitivati znanje kolega. Odličan je to alat i za ispitivanje znanja na relaciji profesor - učenik. Profesorica Smolčec sa svojom je kolegicom, prof. psihologije Helenom Štrucelj, provela istraživanje iz kojega su zaključile da bi više od 90 posto učenika željelo ovakav digitalni način vrednovanja znanja.

- Neka djeca su povučenija, zatvorenija, pa ne dižu ruke, ali na ovaj način budu aktivni u nastavi. Imamo dvije učenice s posebnim potrebama - cerebralnom paralizom, koje imaju problem držanja olovke. Na ovaj način taj problem naprosto više nemaju - napominje.

Djeca najviše vole raditi digitalne sadržaje, profesorica im e-mailom pošalje upute, oni domaće zadaće ili prezentacije podijele preko društvenih grupa.

Ona je na raspolaganju svojim učenicima i izvan radnog vremena, a otvorena je za komunikaciju i preko društvenih mreža.

- Nismo direktno prijatelji, ali nađemo se u istim grupama. Mislim da i u tom smislu treba iskoristiti prednosti koje se tamo nude. Uostalom, zašto bi bježali od društvenih mreža, kada su djeca rođena u vremenu naprednih tehnologija. Primjerice, tako sam ostvarila kontakte s brojnim kolegama iz cijelog svijeta; djeca imaju priliku razgovarati engleskim jezikom s izvornim govornicima - napominje prof. Smolčec.