SLUČAJ JEŽIĆ

NEVJEROJATAN SLUČAJ UGLEDNOG PROFESORA Na istoj sjednici dobio je najveće priznanje, a nešto kasnije hladno mu je rečeno: 'Ovdje više nisi potreban!'

 Darko Tomaš / CROPIX

Iduća godina trebala je biti 40. otkako je zaposlen na Filozofskom fakultetu. U tekućoj a kademskoj puni 65. čime stječe uvjete za mirovinu. Zakonskim privilegijem redovnom profesoru moguće je produljiti rad još pet godina, uz ključni uvjet: da fakultet za njim iskaže i potvrdi potrebu.

Odsjek za indologiju i dalekoistočne studije na kojem je zaposlen kao redoviti profesor predložio je produljenje rada. U izvještaju je obrazložena iznimna potreba za iznimnim profesorom. Prijedlog je pao na višoj stepenici: odlukom većine članova Fakultetskog vijeća, akademiku Mislavu Ježiću nije produljen daljnji rad. Zanimljivo je da je na istoj sjednici prihvaćena odluka o dodjeli Povelje Filozofskog fakulteta Mislavu Ježiću. Riječ je o najvišem javnom priznanju koje se dodjeljuje za posebne uspjehe na unapređenju znanstvenoga i nastavnoga rada, za izvanredan doprinos u humanističkim i društvenim znanostima i širenje ugleda Fakulteta te promicanje humanističke misli.

Dodjeljuje se, stoji u službenom obrazloženju, istaknutim znanstvenicima i nastavnicima Fakulteta kao nagrada za sveukupan rad (životno djelo).

Odluka o prestanku daljnjeg rada Mislavu Ježiću mogući je novi element podjele na Filozofskom. Zašto je slučaj Ježić bitan i, za početak, čime je on to konkretno pridonosio fakultetu, pokušava razjasniti akademkinja Milena Žic Fuchs:

Glavni negativac

- Kad se govori o opusu Mislava Ježića, ponajčešće se spominje opseg njegova rada, 14 knjiga (od toga pet autorskih) te više od stotinu članaka. Nerijetko se izostavlja, a po mome mišljenju je mnogo važnije, utjecaj i znanstvena prepoznatljivost koju je svojim radovima ostvario ne samo u indološkim znanstvenim krugovima nego i onim širim filološkim i to ne samo u Hrvatskoj, Europi i Indiji već i u SAD-u i Japanu. Valja reći da se najugledniji stručnjaci u svijetu referiraju na njegove spoznaje i otkrića, tako da kad je Mislav Ježić u pitanju, možemo govoriti o istinskom međunarodnom odjeku njegovih radova i to ne samo u filološkim nego i širim humanističkim krugovima. Za Mislava Ježića može se zasigurno reći da je hrvatski brand name - opisuje akademkinja.

Zbog specifičnog područja kojime se godinama bavi, akademik Mislav Ježić očito zna stvari koje nitko u Hrvatskoj ne zna. Znanstveno je neupitan, ali s druge strane, zamjerio se svojim stavovima većinskom dijelu sadašnjega Vijeća. Uz rektora Damira Borasa i prorektora Antu Čovića, jedan je od glavnih negativaca na listi Inicijative za Filozofski koja je preuzela premoć u glavnom fakultetskom tijelu.

Kao singerica

- Vijeće je ocijenilo da njegovo djelovanje nije korisno za Filozofski fakultet. Svrstao se s rektorom Damirom Borasom i prorektorom Antom Čovićem na drugu stranu koja je protiv većine u Vijeću - potvrđuje profesor Nenad Ivić, član Vijeća i Inicijative za Filozofski.

Vijeće je, ukratko, većinski reklo: stručnjak Ježić je jedna priča, a osoba Ježić druga. Ne želimo ga jer je suodgovoran za višemjesečnu upravljačku krizu na instituciji. Nema spora, jest da je godinama radio kao singerica, ali je pao zbog većinskog stava: ti si prvo nas, sad ćemo mi tebe. I sve zato što se na Filozofskom igra teška, duga, utakmica. Nema više Vlatka Previšića, nema Damira Borasa, nema Mislava Ježića, igra ide dalje, sada je zadnja trećina - jedan je od opisa prilično uskovitlale situacije na Filozofskom.

- Nitko nije doveo u pitanje kompetencije Mislava Ježića, na kraju, on je akademik i može se nastaviti baviti znanstvenim radom. Ne bih rekao da je riječ o osveti. Odluka je donesena legitimno kroz mišljenje kvalificirane većine Vijeća. Morate voditi računa da je to osjetljivo pitanje u kojoj veliku ulogu igra i generacijska solidarnost... - komentira Nenad Ivić.

S druge strane, za redovitog profesora Odsjeka za lingvistiku, akademika Ranka Matasovića, slučaj Ježić čisti je primjer “iracionalne spremnosti na osvetu”.

Ocjene studenata

- Ako postoji jasna situacija da je nastavnik na Fakultetu potreban, onda je to u slučaju Ježić. On drži golemi dio nastave, stručnjak je, a cijela prethodna generacija poput Zdravke Matušić i Milke Jauk Pinhak, je otišla, ostao je samo Ježić. Ne bih se osobno složio s puno toga što je Ježić zastupao, ali što se tiče potrebe za nastavom, ne znam čišću situaciju od njegove - ocjenjuje Matasović, koji je odluku Vijeća doživio kao jasnu osvetu zbog Ježićeva angažmana koji se većini članova Vijeća nije svidio.

Gledano tehnički, dio članova Vijeća koji su odbili Ježićevo produljenje upire prst u dva detalja: zašto Mislav Ježić za sobom na fakultetu nije ostavio pomladak koji će ga naslijediti i zbog čega je u izvještaju njegova Odsjeka navedeno da Ježić ima izvrsne ocjene studenata, ako to nije točno? Rezultati anketnog upitnika među studentima, koji ocjenjuju svakoga profesora, su tajni, no dobivaju ih dekan, pročelnik i onaj kojega se ocjenjuje. Na tu je temu prigovor imao član Vijeća, profesor s odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti, Vlado Mateljan:

- Dao sam primjedbu da u izvještaju piše da je profesor Ježić bio uvijek izvrsno ocijenjen od studenata, a to nije tako. Njegove su ocjene daleko od izvrsnosti. Na sjednici Vijeća sam upozorio na to što se događa, da neke stvari ne odgovaraju stvarnosti.

Mateljan napominje i da bi se svaki profesor morao brinuti za svoje nasljednike, a njemu se čini da ih Ježić nije osigurao i zato Odsjek nakon Ježićeva odlaska dobiva problem izvođenja nastave. Ako netko nije osigurao nasljednika, ako samo o njemu ovisi cijeli odsjek, pitanje je što je taj profesor radio za svoj odsjek - upozorava.

Pročelnik Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije, docent Ivan Andrijanić, potvrđuje da Odsjek nema zadovoljavajuće uvjete što se nastave tiče, zbog čega su i tražili produljenje za Ježića. Riječ je, navodi, o problemu na četiri studijska programa, no najveći je problem upravo na indologiji gdje Ježić drži ključne predmete koji su dio obveznog studijskog programa.

- Profesor Ježić u ovome je trenutku nenadoknadiv, samo on može kvalitetno držati nastavu na tim studijima. Riječ je o maloj struci, vrlo zahtjevnoj i puno vremena i brige je potrebno da bi se obrazovao stručnjak - objašnjava Andrijanić na čija leđa po Ježićevu odlasku pada sve: ima 41 godinu, ali nema dovoljnog iskustva, ni znanstveni background.

- Vjerojatno ću preuzeti dva kolegija, no profesor Ježić bi to puno bolje vodio. Bio bih mnogo sretniji da se u idućih pet godina uz njega postupno pripremam, a ne ovako preko noći - kaže docent s novim teretom, ali spreman na demanti: tvrdi, naime, da u izvještaju koji je potpisao tražeći Ježiću produljenje, nigdje ne stoji da Ježić ima izvrsne ocjene studenata. To, tvrdi, nije napisao, već nešto drugo, da ukupan nastavni rad u Ježićevoj karijeri zaslužuje najviše ocjene.

Ukratko, zaključuje da će se na Odsjeku najvjerojatnije morati krenuti u izmjene studijskog programa, a i ne zna što će biti sa studijima koje je Ježić imao u pripremi, a za koje postoji interes Kine i Japana, točnije njihovih veleposlanstava u Hrvatskoj s kojima je njegov profesor bio u stalnom kontaktu.

- Njegovim odlaskom, to više ne vidim mogućim održavati. To nas najviše tišti, kao i problem s romanistikom. Riječ je o jedinstvenom studiju u jugoistočnoj Europi, namijenjenom obrazovanju nastavnika romskog jezika, a za koji postoji interes ne samo u Hrvatskoj, već u Makedoniji, Crnoj Gori, Mađarskoj, Švedskoj... - nabraja Andrijanić.

Milena Žic Fuchs pojašnjava da je Ježić radio na razvoju studija sinologije, japanologije, judaistike i u zadnje vrijeme na uvođenju romanistike. Gotovo je nepotrebno ukazivati na važnost uvođenja studija jezika zemalja poput Kine, Indije i Japana, čiji je gospodarski i politički utjecaj sve prisutniji - kaže akademkinja.

Prvi red obrane

U prvom redu obrane Ježića od, kako kaže, čiste osvete, stoji Marko Alerić, predstojnik Katedre za metodiku nastave hrvatskog jezika i književnosti. Senat je Alerića izabrao za v.d. prodekana, no od Vijeća na zadnjoj sjednici nije dobio potvrdu.

- Kriza upravljanja na Filozofskom nastala je zbog svjetonazorskih razloga, jedni ljudi imaju jedan pogled na svijet, drugi drugi. To nije zabranjeno u društvu, ali uz toleranciju drukčijeg. Filozofski nije klub, niti stranka, u koje biste birali ljude po tome da kakvu iskaznicu imaju ili kako o čemu misle. Mi se ne slažemo u nekim stvarima, no ono po čemu smo isti su stručne, znanstvene i nastavne kvalifikacije. Ono što me zastrašuje jest da se profesoru Ježiću uskraćuje pravo da o nekim temama misli drukčije no što misli trenutačna većina u plenumu ili Inicijativi. Kažnjava ga se i to uz najavljenu kaznu jer svi smo na fakultetu znali da će se to dogoditi jer je bilo isplanirano – kaže Alerić i dodaje: - Zamislite apsurdnu situaciju: na istoj sjednici Vijeće vam izglasa najveće priznanje, povelju fakulteta, a onda malo poslije vam kaže da više ovdje nećete raditi. Poruka je jasna, veli Alerić, vi ste stručnjak, znamo da ste najbolji, ali mi vas ne želimo jer ste se usudili suprotstaviti nama koji smo sada većina. Eto što se sprema ljudima koji drukčije misle - uzbuđen je Alerić pa povlači paralelu: - Đikić je otišao jer se uvrijedio, možda opravdano, u to ne ulazim; ali ovdje se čovjek protjeruje. Po Aleriću, situacija na Filozofskom izmakla je kontroli i boji se sličnih scenarija u idućim mjesecima jer je na djelu borba za vlast i bit će još osveta...

Još jedan član Vijeća, Davor Dukić s Katedre za stariju hrvatsku književnost, smatra da odluka – u kontekstu toga čemu služi institut produljenja rada nakon 65. - nije poštena u Ježićevu slučaju. Jasno je, kaže, da je Ježić penaliziran zbog svog djelovanja u Senatu, koje se tiče upravljanja Filozofskim, a ne zbog svog znanstvenog i nastavnog rada.

Glavni krivac

- On je po mišljenju većine jedan od glavnih krivaca za krizu na fakultetu i zato ga je trebalo penalizirati. S druge strane, Ježić nema nasljednika pa ispada nezamjenjiv jer nikoga nije osposobio. Po meni, Ježića je Vijeće trebalo zamijeniti kao predstavnika Filozofskog u Senatu, a ne u ovome slučaju kao nastavnika - kaže Dukić, kojemu se uopće ne sviđa model institucije produljenja rada nakon 65. godine.

- To bi trebalo ukinuti i zamijeniti vanjskom suradnjom. Ovako, to je privilegij posve suvišna u situaciji gdje imamo puno sveučilišnih profesora na studijima za koje ne postoji interes - upozorava.

Unatoč tomu što često ne dijeli stavove s Ježićem, i Gvozden Flego, bivši profesor Filozofskog, misli da ga je trebalo zadržati:

- Budući da se do zvanja redovitog sveučilišnog profesora dolazi znanstvenom izvrsnošću, ona je trebala biti temelj za odluku Vijeća o ostanku profesora Ježića na Filozofskom fakultetu. Budući da je prof. Ježić izvrsnik u svojoj struci, kako u domaćoj tako i u svjetskoj indologiji, bilo bi i potrebno i korisno da ostane raditi na FF-u. Usprkos tome što prof. Ježić i ja vjerojatno zastupamo suprotne vrijednosne i političke stavove, smatram razložitim da Fakultetsko vijeće uzme u obzir znanstvenu izvrsnost prof. Ježića te da poništi svoju negativnu i donese pozitivnu odluku o njemu. Ne promijeni li je, mogli bismo steći tragičan dojam da su većini članova Vijeća ove znanstveno-visokoškolske ustanove odmazda i eliminacija drugačijeg mišljenja iznad struke, komentira.

A spornu ocjenu studenata, neostavljanje nasljednika, kao i imidž “persona non grata” - komentira i akademik Ježić.

Osim što tvrdi da u posljednje tri godine njegov znanstveni rad nije bio ništa slabiji nego ranije - objavio je dvije knjige, šest znanstvenih i 11 stručnih članaka, dok fakultetski kriteriji traže jednu knjigu ili dva znanstvena članka, još bitnijim ističe svoj znanstveni doprinos.

Ježićev komentar koji nam je ispisao mailom prenosimo u cijelosti, pri čemu se u početku nastavlja na objave zadnje dvije knjige:

“U jednoj sam knjizi iz grčkih i indijskih tekstova rekonstruirao dio indoeuropskoga filozofskoga nazivlja, o čemu se ništa nije znalo. U drugoj obrazložio teoriju o genezi Ramayane koja usklađuje osjetno više mjerila za strukturu teksta, i znatno se bolje uklapa u cjelovitu povijest indijske književnosti. Ugled hrvatske indologije u svijetu pridonosi i ugledu Fakulteta, a neki međunarodni projekti koji se meni nude, neće se nuditi Fakultetu bez mene.

Bez obrazloženja

U nastavnom radu predajem niz predmeta od preddiplomskog do doktorskog studija. Za što sam god mogao, nastojao sam otvoriti putove mlađim kolegama. No indologija je obuhvatna i zahtjevna, a mi smo mnogo teže dobivali asistente nego neki veći odsjeci. Neki od doktoranada koje vodim upravo bi se u tome trebali osposobiti. Organizacijski sam se jako angažirao i u razvoju još barem četiri studija na Fakultetu. Osjetilo bi se da to sada stane. Zato sam prihvatio prijedlog Odsjeka za produljenje radnoga odnosa. Uvijek sam uživao u znanstvenome radu i u radu sa studentima. Tko želi znati što studenti o meni misle, neka ne sudi samo birokratski, neka njih pita! Na Fakultetu se razlikujemo u procjenama što je interes Fakulteta, trenutno većina u Vijeću slijedi drugačije nazore, no ja sam uvijek po savjesti radio u korist Fakulteta i Sveučilišta, i otvoreno iznosio argumente na Fakultetu, na Senatu i u javnosti. Ako to treba platiti, bolje to nego izgubiti obraz. Je li to dobro za Fakultet, prosudite sami.”

A na institut produljenja rada nakon 65. “u rukavicama” gleda i profesorica Nadežda Čačinović, čiji je slučaj zapravo dijametralno suprotan od Ježićeva. Ona je prije pet godina od Vijeća dobila produljenje rada nakon 65. godine. S obzirom na to da joj nije omogućeno da dobije nasljednika niz godina, iduće će akademske godine, u svojoj 71. životnoj, predavati kao vanjska suradnica.

- Volim svoj poziv, pa sam prošla tu proceduru s produljenjem nakon 65., ali bilo je dosta neugodno i kompleksno - kaže, prisjećajući se primjera bivšeg profesora Filozofskog Žarka Puhovskog. On je pred kraj rada na fakultetu “osuđen” zbog blaćenja fakulteta jer je rekao da se na Filozofskom prelako postaje profesor.

Da je postojeću proceduru izglasavanja povjerenja ili nepovjerenja profesorima nakon 65. potrebno mijenjati, smatra i akademik Matasović. Po njemu, Ježićev primjer pokazuje da je riječ o disfunkcionalnom načinu odlučivanja. Vijeće glasa tajno, a nikome nije dužno obrazložiti svoju odluku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 05:54