DJECO, EVO ŠTO JE NAJVAŽNIJE ZA USPJEH 'Vjerujte u sebe, imajte stav i hrabro pokažite svijetu što sve možete'

Poseban je osjećaj za profesora kada njegov učenik odabere nastavničko zvanje. Zna to i Vjera Odak, profesorica klasične harmonike na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Ona je profesorica već više od 40 godina i ona je prvi predavač klasične harmonike u gradu Zagrebu.

Dugo je godina bila usamljena u svom fahu i jedina je radila s djecom koja su htjela svoje glazbeno umijeće iskazati kroz taj instrument. Ipak, ti njeni nekadašnji učenici su danas su joj suradnici.

- Uvijek sam se trudila svojim učenicima prenijeti ljubav prema instrumentu. Dvadeset godina nakon mog prvog sata usna harmonika je postala pedagoški predmet, a ne bih to uspjela da nije bilo mojih učenika koji su danas moji kolege - rekla je Odak.

Matematika i život

Nije lako inspirirati nekoga. Težak je to posao, a svaki profesor to čini na drugačiji način. Goranka Adamović, profesorica matematike i informatike, iz OŠ Matka Laginje spaja matematiku sa životom. Primjerice, kada u 5. razredu uvodi u nastavu razlomke, učenike s njima upoznaje kroz dijeljenje čokolade, a kada u 8. razredu radi centralnu simetriju, učenici izrezuju pahuljice, kako bi prikazali os simetrije. U njenom razredu ne postoji pitanje: “Što će mi ovo jednog dana trebati?”.

- Naša djeca izvrsno zaključuju, no mora se raditi na primjeni matematike u svakodnevnom životu, da znaju izračunati valute, sniženja u trgovinama ili pak koliko im pločica treba za neku prostoriju – kaže Adamović.

Njenu filozofiju dijeli i Domagoj Brlečić, profesor glazbene kulture, iz OŠ Sesvetska Sopnica. On svoje gradivo provlači kroz interesantne priče povijesnih ličnosti. Priča o Bachu i o tome kako je njega zapravo spasio jedan mesar koji je u njegove note zamatao meso, uvijek zainteresira mlade slušatelje.

Moderno učenje

- Kada tako prenosim gradivo, učenicima su oči širom raširene i vidim da lakše upijaju znanje - veli Brlečić.

Učenje je davno prestalo biti samo prazno pamćenje činjenica. Naime, kako vrijeme prolazi, tako se pomiču i granice tradicionalnog školskog sata. To znaju i u IX. gimnaziji. Darija Smolčić, profesorica njemačkog jezika, objašnjava nam kako je došlo vrijeme modernog učenja kroz projekte koji su učenicima bliski u svakodnevnom životu.

Program eTwinning- Kroz program eTwinning povezani smo s profesorima iz cijele Europske unije i zajedno radimo na unaprjeđenju naših tehnika podučavanja. Pripremamo projekte gdje učenike dovodimo u doticaj s njihovim kolegama iz drugih zemalja, a uvijek je riječ o učenju korisnih informacija koje će im jednoga dana moći primijeniti u svom životu – kazala je Smolčić.

Iako se mijenjaju načini podučavanja, neke stvari se kod profesora nikad neće promijeniti. Osim što podučavaju, oni isto tako odgajaju djecu koja im dođu u razred. Slušaju njihove probleme, pomažu im i daju savjete kako da ih prebrode. Milan Daniel Jurić, vjeroučitelju iz OŠ Tin Ujević, svaki njihov problem tretira kao ispovjednu tajnu.

- Razgovaramo o svemu, dajem im savjet, ali ih uvijek potičem da naprave ono što oni misle da je pravilno. Važno je da djeca razmišljaju svojom glavom, a na nama je da im pomognemo da postanu bolji ljudi koji će jednoga dana dati savjet nekome drugom - rekao je Jurić.

Ipak, nije lako doprijeti do učenika, pogotovo ako su u srednjoj školi. Djeca tada već postaju mladi ljudi, koji ponekad sa sobom nose probleme odraslih osoba. U takvim situacijama je teško zainteresirati učenika za njegove školske obaveze, ali to je još jedan dio njihova posla. Iva Sieber, profesorica hrvatskog jezika u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb, koristi jednostavnu politiku u takvim slučajevima - beskrajnu toleranciju.

Kristina Gajski, Darija Smolčić, Vjera Odak, Natalija Stanić i Predrag Brođanac

Autoritet

- Moramo imati veliko razumijevanje za njihove godine i probleme te poticati međusobnu komunikaciju. Recimo, na početku svake školske godine učenici kažu što su čitali. To ne mora biti knjiga, nego bilo što od časopisa do članka na internetu. Važno je samo da se opuste i da znaju da se nikoga ne osuđuje - rekla je Sieber.

Kroz svoj rad profesori učenicima moraju usaditi i osjećaj autoriteta. Ali onog pozitivnog. Predrag Brođanac, profesor informatike u V. gimnaziji, kaže kako je zadatak profesora postati osoba u koju se učenici mogu ugledati.

Teški rastanci

- Na maturi mi je jedan učenik ispričao da je on prvog dana u školi, kada su se svi razrednici došli predstaviti, molio Boga samo da mu ja ne budem razrednik. Na kraju je rekao da je presretan što je dobio mene te da mu je sada lakše otići dalje na fakultet – kaže Brođanac.

Jedan od uvjeta u njihovom poslu jest i rastanak s djecom s kojom su proveli četiri godine. Kristina Gajski, profesorica biologije iz OŠ Gračani, kaže da oplakuje svaku generaciju, a neke učenike nikad ne zaboravi.

- Jedna moja učenica me imala potrebu nazvati kada je upisala medicinu. Rekla je da to ne bi uspjela bez mene, a ja sam se tada osjećala kao najponosnija osoba na svijetu – rekla je Gajski.

Da, poseban je osjećaj inspirirati nekoga. I još je teži osjećaj rastati se od tih ljudi. Natalija Stanić, učiteljica razredne nastave u OŠ Grigor Vitez, radi s djecom kojoj je to prvi doticaj sa školom. Upravo zato je svaki rastanak težak, kada je svaki od tih učenika na nju gledao kao na svog drugog roditelja.

- Na rastanku svakom učeniku za uspomenu izradim čestitku s porukom neka iz našeg razreda ponesu puno lijepih uspomena, mudrosti i znanja s kojima će lakše zaploviti u avanturu odrastanja - kaže Stanić.