'Što da se netko ozlijedi pri radu od kuće, a nema ugovor kojim se to određuje? Što onda?'

Oko toga treba li ili ne ujesen mijenjati Zakon o radu zbog boljeg i fleksibilnijeg organiziranja rada od kuće odnosno rada na daljinu, što će vjerojatno biti na dnevnom redu Gospodarsko-socijalnog vijeća za koji tjedan, zagrebački stručnjak za radno pravo uopće nema dilema - treba, i to bez obzira na epidemiološke uvjete koji nas čekaju.

Zakon općenito treba modernizirati tako da odgovara promjenama na tržištu, slaže se sa stavom poslodavaca, u čemu Hrvatska već jako kasni, ali pritom dodaje i nekoliko sasvim konkretnih argumenata. Ne samo da sada to zakonski nije adekvatno riješeno i ima puno prepreka, kaže profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Viktor Gotovac, nego je i pitanje koliko je tvrtki zbog epidemioloških mjera uopće poštivalo odredbu da za rad na izdvojenom mjestu mora potpisati posebne ugovore o radu koji sadrže razne elemente, od radnog vremena do uvjeta rada, sigurnosti i naknade troškova.

- Ako se odredbe nekog zakona krše onda to treba ili sankcionirati ili drukčije urediti - navodi kao svoj prvi argument. U suprotnom, napominje, svi pristajemo na nezakonitost. (Dražen Oreščanin iz Udruge glas poduzetnika i kaže stoga da bi trebalo “legalizirati rad od kuće, koji je u mnogim poduzećima na snazi već od početka krize”).

Nadoknada troškova

Uistinu, praksa pokazuje da su poslodavci tijekom Covida-19 zbog preporuke Stožera civilne zaštite organizirali rad od kuće gdje je to bilo moguće, ali dobar ih dio pritom nije sklapao posebne ugovore o radu na izdvojenom mjestu, ili anekse, ili nadoknađivalo radnicima dodatne troškove koje su zbog toga imali. Bilo je to, moglo bi se reći, na neki način prešutno ugovoreno (pravni termin je izmjena ugovora o radu konkludentnim radnjama). Država je, zbog pandemije, to “puštala”, odnosno nije striktno provjeravala, kako nam kažu, a sada Ministarstvo rada najavljuje raspravu sa socijalnim partnerima o modelu kojim bi mogli osuvremeniti ZOR. Kad se rad na daljinu primjenjuje u duljem razdoblju, što tehnologija danas mnogima omogućuje, postavlja se zaista pitanje pokrivanja troškova takvih radnika (za režije, telefon, internet, ali i za korištenje vlastite opreme, recimo), pa i samih uvjeta u kojima obavljaju posao. Neki su poslodavci, kako su nam rekli, sada jednostavno dozvolili radnicima da sa sobom ponesu i radne stolce i monitore, ostavili im naknadu za topli obrok, a svi su dobili na svoje mobilne tarife neki dodatni broj gigabajta koje mogu trošiti, ali to nisu formalno riješili ugovorom o radu. Naravno, neki su sve te “dodatke” preskočili, a ukinuli naknadu za prijevoz.

Država bi bila sklona tome, saznajemo neslužbeno, da se plaćanje dodatnog troška radnicima tretira kao neoporeziva naknada za poslodavce, ali tako da se primjenjuje unutar određenih limita, kako ne bi nastao prostor za poreznu evaziju. Jasno je, naime, da u slučaju organiziranja rada na daljinu (što je institut koji bi Hrvatska udruga poslodavaca da se propiše za rad uz pomoć suvremenih tehnologija s bilo koje lokacije, jer nisu zadovoljni odredbama o radu na izdvojenom mjestu) kompanije mogu smanjiti svoje postojeće uredske troškove, od najma do energije.

Tu se krije i drugi argument koji Gotovac navodi u prilog promjene ZOR-a, jer se u uvjetima pandemije trošak rada od kuće uvelike prevalio na radnike. To nije riješeno sistemski nego nizom improvizacija (“mi smo majstori improvizacije”, njegova je opaska), te bi trebalo prije novog vala epidemije ili neke druge krize to područje temeljito urediti. On je pritom protiv toga da poslodavci za naknadu troška radnicima budu oslobođeni poreza.

“Previše je već neoporezivih davanja i raznih olakšica, od regresa za godišnji do gableca i drugog. Potpuno smo time narušili sustav radnih odnosa, dio poslodavaca to iskorištava kao nadoknadu za plaću”, kaže. Treći njegov argument za izmjenu odredbe ZOR-a tiče se problema zaštite na radu. “Što da se netko ozlijedi pri radu od kuće, a nema poseban ugovor kojim se to određuje? Što onda? Kako će to radnik dokazati, što će reći inspekcija?”, pita.

Nacionalni ugovor

Iz sindikata (Krešimir Sever, Nezavisni hrvatski sindikat) poručuju kako bi sve to što je zakonski nedorečeno trebalo precizirati u nacionalnom kolektivnom ugovoru koji bi bio automatski primjenjiv za sve. U Vladi se oko toga još ne izjašnjavaju, a Gotovac to smatra besmislicom. “Nacionalni kolektivni ugovor zakonski kod nas nije definiran te dosad nismo imali niti jedan takav kolektivni ugovor. Zakon je sredstvo kojim se to pitanje uređuje”, decidiran je.

Kao stručnjak za radno pravo smatra da nije samo ugovor o radu na izdvojenom mjestu ili na daljinu razlog zašto bi trebalo sada mijenjati ZOR. Iako je kod nas uvijek izmjena radnog zakonodavstva “izvor stresova” jer utječe na društvene sentimente i politiku, ističe da ni odredbe o definiranju radnog vremena nisu praktične, pogotovo u situaciji krize, te bi trebalo omogućiti poslodavcima “fleksibilnije raspodjeljivanje” radnog vremena. Dodaje, međutim, oprezno kako je radno vrijeme, uz plaću, jedno od ključnih pitanja radnog prava. Također smatra kako bi se Vlada i socijalni partneri trebali uhvatiti i toga da pojednostave otkazivanje kolektivnih ugovora, što je danas “izuzetno teško”.