Pričajmo o neuspjesima. Oni su, kao i sve što radimo u životu, češći nego uspjesi, ali bez neuspjeha ne bi bilo ni uspjeha. Na neuspjesima se uči. Što više naučite šansa za uspjeh se povećava.
Zato nije neobično što među iskusnim članovima poslovne zajednice, ne samo one startupaša, prevladava stav kako je put do uspjeha gotovo redovito popločen ranijim neuspjesima.
Ali treba na početku napraviti jednu distinkciju. Postoje neuspjesi i postoje Theranos, FTX i Bouxtie. Dakle, postoje neuspjesi i postoje prevare. Prevare nisu neuspjesi već smišljeno obmanjivanje korisnika, investitora i zaposlenika. Prevare su kriminal.
Da bi se prepoznala razlika između neuspjeha i kriminala treba ekonomsko znanje, a njega, posebno u državi koja zadnja tri desetljeća polako prolazi kroz tranziciju, poprilično nedostaje.
Teret naslijeđa
Hermes Arriaga, poduzetnik, jedan od osnivača prvog social inkubatora u Hrvatskoj, Impact Huba Zagreb, kaže da je odrastao u potpuno drugačijoj poslovnoj klimi. Arriage se u Hrvatsku doselio iz Meksika.
- Ovdje je neuspjeh i dalje tabu tema - kaže.
Navodi da neuspjeh nosi stigmu, iako je u razvijenim gospodarstvima potpuno drugačije.
- Ne uspjeti u nekom poslu nije ništa drugo do dio procesa, usudio bi se reći, osjetiti neuspjeh ključan je dio iskustvenog učenja koje nam kao poduzetnicima otvara vrata ka kasnijem uspjehu - tumači Arriaga.
Ističe da je upravo Hrvatska mjesto gdje poduzetnici ne bi trebali strepiti od neuspjeha, jer imaju u pravilu vrlo jaku zaštitnu mrežu koju su ispleli država i obitelj.
- Preferiram hrvatski sustav u odnosu na onaj u SAD-u, koji je nemilosrdan - naglašava Arriaga, ali i dodaje to ima drugu stranu.
Tumači da se mladi olako uljuljaju u sigurnosti koju tako imaju i ne odvažuju se na poslovne avanture. Malo je, kaže, i poduzetničkih uzora mladima, posebno zbog svega što se dešavalo unazad tri desetljeća s privatizacijom.
- S dolaskom novih generacija stvari su se počele mijenjati, a danas ljudi idu u poduzetništvo najviše kad su prisiljeni i tada ih je najmanje strah neuspjeha i spremni su izaći iz zone komfora - kaže Arriaga.
To s, tumači, vidi po sve većem broju srednjih menadžera koji osnivaju vlastite tvrtke.
Prvi FuckUp Nights
Arriagin je Impact Hub Zagreb prvi u Hrvatskoj organizirao seriju druženja s temom poslovnih neuspjeha, kako bi maknuo stigmu i otvorio dijeljenje nešto drugačije dobre prakse - ona koja ukazuje što se može naučiti iz nečije neuspjeha. Godine 2014. pokrenuo je prvi FuckUp Nights.
Prvi predavač na FuckUp Nightsu bio je softverski poduzetnik Željko Švedić. Danas ima dvije uspješne softverske firme, GemBox Software i TestDome, čiji se proizvodi gotovo u cijelosti prodaju u inozemstvu. No, na putu do uspjeha zabilježio je i pokoji neuspjeh.
- Hrvati i dalje ne vole čitati i pričati o poslovnim neuspjesima, ali mi se čini da su stvari ipak bolje od vremena prvih FuckUp Nightsa, prije devet godina - kaže Švedić.
Navodi da si ljudi kod nas postavljaju nerealnu ljestvicu. Tumači da se često smatra da su poduzetnici neka drugačija sorta ljudi pa ako im se desi neuspjeh, onda takvi ljudi očigledno nisu dorasli tome.
- Ta percepcija je potpuno kriva, jer poduzetnici su obični smrtnici, sa svim svojim manama i vrlinama. Pogledajte Elona Muska. Nitko neće reći da on nije poduzetnik pa ipak je srozao valuaciju Twittera za više od 20 milijardi dolara ili sjetite se kako je čovjek koji nam je dao iPhone, Steve Jobs, godinama prije toga bio izbačen iz Applea od direktora koga je sam zaposlio - kaže Švedić.
Riskirati se mora
Navodi da su poduzetnici ljudi od krvi i mesa, puni ega i, kao i ostali ljudi, često rade nelogične poteze.
- Ali oni se ne boje napraviti odlučne poteze, priznati si greške i naučiti iz njih - ističe Švedić.
Pojašnjava da po teoriji odlučivanja, menadžer koji nikada ne donosi krive odluke nije dobar - prekonzervativan je i premalo riskira. Tumači da nivo prihvatljivog rizika ovisi o profesiji, jer od liječnika ne očekujemo da bude tako poduzetan. U razvoju softvera, smatra, oni koji kalkulirano riskiraju obično zarade više i naprave veće tvrtke.
- Prodao sam tek par licenci za GemBox.PPC, jer je komponenta koju smo razvili plasirana na premalo tržište. Tako smo naučili lekciju kako ono što treba nama, ne treba nužno i drugim ljudima - kaže Švedić.
Dodaje da su mnoge pogreške napravili i na putu prema uspjehu TestDomea.
- Od fokusiranja na krive kupce pa preko pretpostavki da će kupci koristiti automatsko kreiranje testova i dijeljenja gift cardova trial korisnicima do kompliciranog cjenika. No, na svakoj grešci nešto smo naučili - naglašava.
Primjer WTF Jeansa
Slično navodi i Hrvoje Bujas, koji danas vodi uspješan online servis za grupnu kupnju Crno jaje i predsjednik je Udruge Glasa poduzetnika. Navodi da se u gotovo dvadeset godina poduzetničke karijere nagledao poslovnih padova, ali ih i osjetio i na vlastitoj koži. Nedavno se dosta pisalo o odluci da prvi robotski restoran u Hrvatskoj, Bots&Pots, Bujas i partneri prebace na drugu lokaciju, a dosad najpoznatiji mu je neuspjeh s WTF Jeansom.
- Ne poznajem niti jednog čovjeka koji je uspio kao poduzetnik, a da prije toga nije imao niz poslovnih promašaja. Takav se još nije rodio - kaže Bujas te dodaje da je ključ u učenju iz grešaka.
Njegova tvrtka Pravi Klik svojevremeno je bila kupila brend smartphone traperica WTF Jeans i željela im povećati volumen prodaje.
- Pregovarali smo s tri velike domaće tekstilne tvrtka od kojih na kraju nisu dobili ponude - kaže Bujas.
Navodi da je problem što u Hrvatskoj previše ljudi rješenja traži od države.
- Mislim da je problem u socijalističkom naslijeđu. Poduzetnike se u Jugoslaviji demoniziralo. Njihovi su se neuspjesi isticali, a poduzetnike zabijalo na stup srama. Takva praksa nastavlja se i danas - uvjeren je Bujas.
