Tko ne pita...

Provjerili smo hoće li hoteli radije biti zatvoreni nego spustiti cijene

Što južnije to veći popust, najškrtiji su hotelijeri u Istri i na Kvarneru gdje neki i dalje inzistiraju da koroni usprkos ne odobravaju ni kune popusta
Ilustracija
 Tonci Plazibat / CROPIX

“Slušajte, ja bih tako rado ljetovala kod vas, ali ova cijena na Bookingu me štrecnula. Pa sam vas htjela pitati, može li se to kod vas direktno rezervirati malo jeftinije?” umilnim glasićem zapričavam recepcionera jednog boutique hotela s pet zvjezdica u Dubrovniku.

Usred koronaljeta čini mi se nekako pretjerano za deset noći u kolovozu, od 6. do 16., za smještaj s doručkom platiti 2512 eura dok je grad prazan, a nije otvorilo niti 50 posto ugostitelja.

Bingo.

“Pa evo, kad već pitate, možemo vam odobriti 15 posto na tu cijenu po istim uvjetima pa bi vas smještaj izravno kod nas stajao 2100 eura”, odmah mi odgovara, a ja odlučim ipak provjeriti nije li moj sugovornik možda spreman popustiti i malo više. “A što mislite, isplati li mi se još malo čekati, možda do kraja srpnja, hoće li cijene još padati?” sad sam već i malo obijesna, ali ispostavit će se da mi to prolazi.

Spustio 27 posto

“Ma slušajte, ‘ajde ovako, s obzirom na to je riječ o deset noći, ponudit ću vam nešto što nećete moći odbiti. Za cijeli taj period 1830 eura s doručkom. Takvu ponudu nećete naći nigdje u Dubrovniku”, konačno izgovara, a ja na brzinu izračunam kako mi je u tri minute razgovora početnu ponudu s Bookinga spustio za 27 posto.

Ipak, prevario se u procjeni: samo pet minuta kasnije, u jednom od najboljih dubrovačkih hotela, također s pet zvjezdica, pozivom na recepciju smještaj koji me na pretraživačima koštao 2334 eura za deset noći u kolovozu žena mi spušta na 1850 eura što je, tvrdi mi, daleko ispod standardne cijene tog hotela.

Riječ je u smještaju u centru grada, s bazenom, spa i wellness centrom, dvoranom s pianom i svime ostalim što mi treba za zaista luksuzan odmor.

Obavit ću svejedno i treći poziv u jedan boutique hotel s 4 zvjezdice u dubrovačkom Lapadu u kojem će mi ponuda na internetu za isti period iznositi 13.227 kuna s doručkom.

Na moj mail za nekoliko sati iz hotela će odgovoriti kako mi na svaku cijenu s popularnih platformi nude 15 posto popusta, što bi u ovom slučaju iznosilo 11.242 kune.

Fino - razlika je taman tolika da pokrijem trošak prijevoza do krajnjeg juga, ali i dokaz kako nije istina da se ove godine cijene u domaćim hotelima baš nipošto neće spuštati te da će većina hotelijera radije birati biti zatvorena nego nuditi popuste.

Betonirane cijene

Istina, na internetskim platformama te su cijene i dalje betonirane dosta visoko, no u tjedan dana koliko smo nazivali hotele širom Jadrana, uvjerili smo se kako je praktično svugdje direktno u smještaju moguće dogovoriti izdašan popust. Ako i neće bitno sniziti cijenu, većina će barem pristati u ponudu s Bookinga uključiti neki dodatni sadržaj - primjerice doručak unaprijediti u polupansion ili čak puni.

Pravilo koje nam se putem razbistrilo jest da popusti rastu što je smještaj južnije, dok su najškrtiji hotelijeri u Istri i na Kvarneru gdje neki i dalje inzistiraju da koroni usprkos ove godine ne odobravaju ni kune popusta.

“Ma kakvi, imali smo popuste do kraja svibnja, ali za srpanj i kolovoz ništa. Možete čekati pa zvati kasnije, ali ne mogu vam garantirati”, kaže mi recepcionerka u jednom hotelu na Cresu, posve imuna na moje primjedbe kako svijetom hara korona i da se svi kunu u domaće goste - pa bi onda valjda bilo pristojno da im ponude i kakav sconto.

Slično će me “otkantati” i u jednom hotelu u Lovranu, a gospođa u Opatiji na cijenu od 12.788 kuna dat će mi “čak” 300 kuna popusta ako rezerviram direktno.

“Ali to je samo 300 kuna... Pa radije ću onda čekati srpanj i kolovoz da te cijene padnu”, uvrijeđeno joj kažem, ali ona s ponosom najavljuje kako popusta usred ljeta - neće biti.

Odlučujem stoga da ću ove godine ignorirati sjever pa se opet spuštam nešto južnije.

Odabirem Hvar, otok s kojeg posljednjih dana stižu vapaji kako je pust i prazan, nema ni gostiju niti pasa.

E, tu mi, razmišljam, sigurno moraju dati neki dobar popust i dočekati me s koktelom, a na jednoj rezervacijskoj web platformi pronalazim ponudu za deset noći u kolovozu za 13.463 kuna.

Hotel je obiteljski, ima samo 18 soba, 4 zvjezdice, s balkona toćaš noge u divnom, plavom moru.

Recepcionerka mi garantira da će mi svakako spustiti cijenu s interneta, ali neka joj odmah pošaljem ponudu koju sam dobila pa će mi na nju tijekom dana vratiti neki odgovor.

“Bit ćete zadovoljni...”, obećaje mi, a iako sam sumnjičava, gospođa će održati riječ.

“Nudim vam u istom terminu dvokrevetnu sobu s pogledom na vrt za 11.085 kuna s doručkom, dakle istu jedincu koju ste našli na internetu, ali vjerujem da je ovo svakako bolja ponuda”, piše mi iz hotela.

Na tu mi sobu, dakle, nudi 18 posto popusta, a ako želim sobu s pogledom na more, i to mi može ponuditi jeftinije od cijene na pretraživaču, za 12.193 kune, što je popust od 20 posto (cijena na Bookingu je iznosila 15.208 kuna).

Ohrabrena pregovaračkim uspjehom, idem dalje u probijanje cijena pa nazivam pristojan hotel s tri zvjezdice u Primoštenu i tamo tražim ponudu, ovaj put za srpanj.

No Bookingu me noćenje s doručkom za 10 dana između 6. i 16. srpnja za dvije osobe stoji 1546 eura, ali može li direktno bolje?

“Gledajte, dat ću vam odličnu ponudu. Dat ću vam popust od 11 posto i još vam doručak unaprijediti u polupansion.

Dakle, u istom terminu imate 10 noći s doručkom i večerom za 1378 eura u identičnoj sobi. To vam je stvarno odlična ponuda, ne vjerujem da vam se isplati čekati jer se ipak nadamo da će nam rasti rezervacije prema sezoni rasti...”, kaže mi gospođa te odmah šalje ponudu mailom.

“Razmislite, to vam je stvarno dobro, vrijedi vam tjedan dana i nije vezano na vaše ime pa je može upotrijebiti i neki član vaše familije”, zbilja je zainteresirana prodati.

Iz topa ću popust od 10 posto u odnosu na ponudu s interneta ishoditi i u hotelu s četiri zvjezdice na otoku Murteru.

“Evo, deset noći u srpnju s doručkom za dvije osobe tisuću eura. A čujte, što da vam kažem, moguće da će to još i padati prema kolovozu kako stvari stoje...”, kaže mi neka djevojka na recepciji koja mi priznaje da se ove godine neće usrećiti s bookingom.

Shvaćam, doduše, da je popuste puno lakše ugovoriti u hotelima koji ne pripadaju nikakvim renomiranim hotelskim lancima - iako će se na primjeru Dubrovnika i to pravilo pokazati manjkavim - a začudit ću se i kako dobar dio uglednih hotelijera, kod kojih je rezervacije moguće napraviti isključivo kroz njihov rezervacijski sustav - uopće ne rade subotom.

Dupkom puni

Zamišljam da valjda moraju već sada biti dupkom puni čim su tako ležerni, iako im u prilog ne idu obeshrabrujuće brojke i najave bookinga koji, prema nekim neslužbenim izvorima, baš i ne ide najbolje.

Da je doista tako shvaćam i iz razgovora s jednim recepcionerom hotela u Poreču, rijetkim istarskim koji automatski dodjeljuje popuste na sve rezervacije dulje od pet dana.

“U srpnju na takve rezervacije imamo 20 posto popusta, a imat ćemo sigurno popuste i za kolovoz, ali točne cijene znat ću vam reći sljedeći tjedan. Nazovite, bit će skonto, nije nam baš najbolje...”, povjerava mi se čovjek.

Katastrofa koju je prouzročila korona tako bi ipak mogla biti prilika za ponekog domaćeg gosta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. travanj 2024 10:55