Appleov iPhone možda ne dominira tržištem telefona, ali njegova platforma je čisti monopol

Statistika je odraz stvarnosti, precizan, ali statičan. Verificira postojeće stanje, ukazuje na uzlazni ili silazni trend i upućenima tako daje mogućnost predviđanja budućih trendova. Onima koji nisu upoznati s prikazanom teorijom, statistika znači malo i može ih navesti na pogrešne procjene. Je li, primjerice, Margarethe Vestager, povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje, bila dovoljno upućena u materiju kad je prošli tjedan zaključila kako, doduše nakon vrlo preliminarnih istraživanja u nespecificirane dijelove Appleova poslovanja, kompanija iz Cupertina nije dominantna na tržištu mobilnih komunikacija.

Statistički promatrano, Vestager je donijela ispravan zaključak. Udio Iphonea na tržištu sve je manji, danas sa svim modelima drži oko petine tržišta, a iPhone u prihodu Applea sudjeluje sa šezdeset posto. Čak i vrijednost kompanije u posljednja dva mjeseca značajno se smanjila i spustila se ispod bilijunskog dolarskog iznosa.

Mobilne ”pametne” telekomunikacije su međutim daleko više od telefona i lagane plovidbe internetom. Telekomunikacije su skup servisa koji danas zadire u svaku poru življenja, čak i u zemljama koje su ispod praga prosječne razvijenosti. I upravo tu je Appleov utjecaj daleko veći nego što je na prvi pogled vidljivo. App Store, središnja točka na tržištu aplikacija za mobilne uređaje, unatoč značajno manjoj zastupljenosti Appleovih uređaja, drži dvije trećine ukupnog tržišta aplikacija koje je samo u posljednjem tromjesečju bilo teško 20 milijardi dolara.

Appleova je računica jednostavna: umjesto da prodaje što više iPhonea, koji su skupi, pa zato i dostupni manjem krugu kupaca, strategija kompanije je maksimizirati prihod od svih sudionika telekomunikacijskih usluga, neovisno o uređaju koji posjeduju i operativnom sustavu kojim se koriste. Zato je, uostalom, i njihova korporativna statistika, ona namijenjena javnosti, promijenjena. Više neće objavljivati broj prodanih iPhonea, nego samo ukupan udio na tržištu.

Problem ipak postoji. Kako bi se suprotstavili Appleu, konkurenti su pribjegli staroj Appleovoj (Jobsovoj) taktici i značajnom broju aplikacija kreiranih za Apple uskratili funkcionalnost na uređajima s drugim sustavom (Android je najzastupljeniji). Kompanije koje su godinama bile vezane uz Apple, što zbog marketinškog talenta Stevea Jobsa, što zbog doista vodeće kvalitete proizvoda, sada sve češće ostaju bez kanala za distribuciju.

Analiza jednog od većih Appleovih konkurenata koju citira londonski Financial Times sugerira da bi se, gledano s pravnog aspekta, već sama Appleova kompjuterska platforma mogla smatrati monopolom. Argument neimenovanog naručitelja analize (izvjesno, korisnika Googleove platforme Android) temelji se na svojedobnim napadima na Android, koji je optužen za monopol na tržištu operativnih sustava.

Još jedan znak Appleova monopola jest povlašteno tretiranje korisnika aplikacija na vlastitim uređajima. Appleov sustav plaćanja jedini ima komunikaciju s naplatnim uređajima, što vlasnike iPhonea stavlja u poziciju povlaštenih korisnika. Samo se oni mogu koristiti jednostavnom uslugom “takni i plati” . Na tržištu, naravno, postoje i druge usluge, ali regulatori su upozoreni.

Treća zamjerka koja Apple stavlja na stup srama u krugovima boraca protiv monopola jest naplata usluga korisnicima koji stižu iz konkurentskih sustava (to uglavnom znači – korisnicima uređaja s Androidom). Apple u prosjeku sebi odreže 30 posto prihoda, što je daleko više od troška prilagodbe aplikacije Appleovu sustavu. Teško je međutim ustvrditi kako Apple ne bi smio uzeti dio novca od usluge koja se prodaje putem njegova sustava kada znamo da i svaki najobičniji klasični dućan naplaćuje pristup robe svojim policama. Tu je, prije svega, riječ o umijeću pregovaranja, a tek onda o eventualnoj Appleovoj preskupoj usluzi, na koju nitko na kraju nije prisiljen.

Nova tema koja stiže pred Margarethe Vestager zato nije Appleova prijetnja konkurentima (jer nadmetanje uslugama, na kraju, i jest bit tržišnog natjecanja), nego jesu li regulatori tržišta i tržišnog natjecanja dorasli novoj stvarnosti tržišta koja je stigla s digitalnim platformama.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Naslovnica Globusa