Veliki pregled polica dopunskog osiguranja: na što morate paziti prilikom ugovaranja

“Prošle sam godine promijenio dopunsko osiguranje. Nazvali su me iz jednog privatnog osiguranja. Ponudili policu s B listom lijekova. Mislim si, isplati se, ipak sam kroničar. Htio bih i lijekove s B liste, a kažu - i to nudi naša polica. Umjesto u HZZO-u policu sam platio drugom osiguravatelju uvjeren da sam dobro prošao. Pet kuna manje mjesečno plus B lista lijekova. No, već za koji mjesec slijedilo je otrežnjenje. U ljekarni su mi pri podizanju lijeka s B liste rekli- gospodine, potrošili ste limit! Kakav limit imam dopunsko. No, pokazalo se da nisam čitao 'sitna slova' u kojima piše sve ono što nisam pitao i nisu mi rekli kad sam se odlučio za tu policu dopunskog osiguranja. Limit je bio dva pakiranja lijeka s B liste tijekom jedne godine”.

Nerijetka je to priča onih koji bez puno pitanja, na brzinu, odlučuju o tome čiju će policu dopunskog osiguranja koristiti od osam postojećih na hrvatskom tržištu. Svi u početku vjeruju da su 'dobro prošli' a onda shvate da postoji i druga strana priče, odnosno ograničenja na koja nisu računali.

Jedino za HZZO poznata sva pravila

Naime, jedino za ono koje nudi državni osiguravatelj HZZO znaju se sva pravila (pokriva sve participacije bez obzira na iznos, ali ne i B listu lijekova), a i s cijenom nema problema jer je za sve ista i iznosi 70 kuna mjesečno bez obzira na dob, broj pretraga i recepata tijekom godine. Polica je moguća čak i ako kojom srećom pređemo stotu i košta 70 kuna mjesečno. Na tzv. A listi i tako su isti lijekovi kao i na B osim što nisu 'originali' već uglavnom generici.

Za razliku od HZZO-a većina ostalih osiguravatelja osigurava samo do maksimalno 65. godine s tim da su police nakon 60. u pravilu dvostruko skuplje od onih državnog osiguravatelja. Sve to govori da je prije odluke o polici dopunskog nužno vrlo pažljivo ispitati sve moguće uvjete kako ne bi bilo iznenađenja onda kad ga najmanje trebamo.

Istina, privatna dopunska osiguranja svih sedam osiguravatelja daleko su još uvijek od broja polica i ukupnih premija koje ostvaruje HZZO u čijem su portfelju osim građana koji sami plaćaju osiguranje i oni za koje police plaća državni proračun. Naime, dopunsko HZZO je lani imalo ukupno 1,1734.845 polica koje plaćaju građani, odnosno ukupno 2,551.905 milijuna s policama koje plaća proračun, dok je svih sedam privatnih osiguravatelja imalo oko 226.000 osiguranika.

Ukupni iznos premija u HZZO-u iznosio je gotovo milijardu i pol kuna, a doda li se obveza proračuna i više od 2,2 milijarde kuna te privatnih 300 milijuna. Podaci privatnih osiguravatelja govore da im je lani u odnosu na godinu ranije broj polica povećan za 33 posto, ali im premije nisu rasle tom brzinom jer su očito ugovarali više jeftinijih polica pa je taj nesrazmjer oko 4 posto.

Iznenađenja

Najveći problem za one koji se namjeravaju osigurati kod nekog od sedam privatnih osiguravatelja je doći do temeljite informacije pa zato iznenađenja kad zaživi polica nisu rijetkost. Upravo zbog te činjenice HZZO kao za sad najtransparentnije osiguranje moglo bi rasti i više. Ipak, njihovo 'marketinško djelovanje' za sad je vrlo ograničenog dometa, a enigma je kako na natječajima dopunskog osiguranja primjerice MORH-ovih zaposlenika posao dobiva privatni osiguravatelj, a ne državni koji bi zbog svoje veličine objektivno trebao biti konkurentniji.

Naime, kod 'privatnika' cijena police u najvećoj mjeri ovisi o godinama života onog tko se želi dopunski osigurati, odnosno o tome je li veliki ili manji 'potrošač'. No, nedvojbeno je da su ponude šarolike među privatnim osiguranicima, a cijena se nerijetko drastično diže poglavito nakon 60. godine. Primjerice, u Croatia osiguranju polica u dobi od 18 do 50 godina je 70 kuna kao i u HZZO-u. Ista dobna skupna može dobiti i B listu lijekova za policu čija je cijena 99 kuna, ali godišnji limit (B lista) su dva pakiranja svakog lijeka po generičkom imenu. Taj osiguravatelj ima cijenu police 70 kuna i za one u dobi od 51. do 60 godina, ali je za njih polica koja uključuje B listu 129 kuna uz već spomenuta ograničenja pakiranja. Za one u dobi od 60 do 70 godina cijena police je 299 kuna, a nakon te dobi u Croatia osiguranju polica se ne može uplatiti.

Onima koji se namjeravaju osigurati kod Uniqa osiguranja cijena police je do 60. godine 65 kuna, a nakon te dobi do 65 godina 190 kuna. Obje police pokrivaju B listu, s tim da osiguranik podmiruje trošak pa onda traži refundaciju. I kod Generali osiguranja moguće je dopunsko samo do 65. godine. Polica od 18 do 40 godina košta 53 kune, od 41. do 60. cijena je 70 kuna a od 61. do 65. plaća se 90 kuna mjesečno. Mogućnost korištenja B liste lijekova je ograničeno.

Različite cijene i 'paketi' polica

Osiguranje Allianz za svaku od tri osnovne police dopunskog ima i dodatnu koja osigurava lijekove s B liste. Mlađi osiguranici u dobi od 18 do 40 platit će 'običnu' policu 45 kuna a s B listom 65 kuna. Oni u dobi od 41 do 60 godina plaćaju 65 kuna, a s B listom 95, dok će stariji od 60 osnovnu policu platiti 170 kuna, a s B listom 250. Dakako, i kod ovog osiguravatelja dostupnost lijekova s B liste tijekom jedne godine je ograničena. Merkur osiguranje ima dvije cijene polica i to 65 kuna do 60. godine i 200 kuna za starije od te dobi.

Osiguranje Triglav do 60 godina bez B liste naplaćuje policu 60 kuna, a s B listom 65 kuna. Nakon 60. godine polica je 120 kuna mjesečno, ali bez B liste. Merkur osiguranje ima samo dvije vrste polica dopunskog i to ovisne o dobi. Do 65. godine polica košta 65 kuna, a nakon toga 200 kuna s tim da ni u jednu nije uključena B lista lijekova.

Oni koji se osiguravaju u Wiener osiguranju imaju mogućnost izbora classic police i one B listom. Cijena za osiguranike u dobi od 18 do 39 godina je u osnovnom paketu 45, a s B listom 60 kuna. Za dob od 40 do 59 classic je 63, a s B listom 93 kune. Dopunsko će kod tog osiguravatelja stariji od 60 platiti 130 kuna, a s B listom 220 kuna. Zanimljivost ovog osiguravatelja je da su lijekovi s B liste pokriveni do 1000 kuna godišnje i to po sistemu refundacije što znači da osiguranik plaća sam, a onda traži povrat. Želi li osiguranik imati iskaznicu kojom se ostvaruje pravo 'na licu mjesta' u ljekarni, policu će doplatiti 5, odnosno 10 kuna mjesečno ovisno o dobi.

Svi ti podaci govore da se prosječnom građaninu teško 'probiti' kroz tu količinu različitih informacija i specifičnih izraza za koje nerijetko i ne znaju što znače. Preporuka bi mogla biti da prije bilo kakvog potpisivanja police dopunskog zatraže 'predpolicu' i naravno konzultiraju one koji 'znaju čitati sitna slova'. Onima pak koji 'igraju na sigurno', barem za sad, ostaje HZZO.