U zadnjih deset godina investicije su potonule, a tom su trendu kumovale nesposobne vlade

Neke nove članice EU, kao što su Češka, Slovenija i Slovačka, dosegle su BDP po glavi iznad 80 posto EU prosjeka (podaci za 2016. godinu). Nasuprot tome, neke druge nove članice EU-a još su daleko ispod EU prosjeka. To je posebno slučaj s Bugarskom (s najnižim BDP-om po glavi među tim zemljama, blizu 50 posto), Rumunjskom i Hrvatskom (obje oko 60 posto).”

Preciznije, Hrvatska je na 59,3 posto, ili 21.547 dolara realnog BDP-a po glavi, mjereno po paritetu kupovne moći.

Stoji to u nedavno objavljenoj analizi na stranicama Europske središnje banke (“Real convergence in central, eastern and south-eastern Europe”) koja se bavi procesom približavanja novih članica EU razvijenijim članicama, u razdoblju od 2000. godine do početka 2017. Pod pretpostavkom nastavka trenda rasta BDP-a kakav je bio zadnjih godina, dodaje se, mnoge nove EU članice će relativno brzo postići konvergenciju (neke već u idućoj dekadi) s prosjekom EU 28. Istodobno, ne čini se da bi to mogle postići druge nove članice EU ako značajno ne ubrzaju rast BDP-a…

Nije izričito navedeno, ali jasno je da je Hrvatska u drugoj skupini, s gospodarskim rastom koji se trenutačno kreće jedva oko tri posto.

Kako ozbiljno ubrzanje hrvatskog tempa nije na vidiku, očito još dugo nećemo dostići ni europski prosjek. Pa dok kaskamo, imamo vremena viriti u dvorište onih boljih od nas, a analitičari ECB-a su nam olakšali posao i izdvojili nekoliko zajedničkih karakteristika koje su uočili kod najuspješnijih novih članica. Prvo, značajno su popravile kvalitetu svojih institucija. Drugo, ojačale su vanjsku konkurentnost kroz trgovinsku otvorenost i inovacije. Treće, uglavnom su iskusile relativno povoljan demografski razvoj ili pak značajno povećale stopu participacije na tržištu rada. Četvrto, one najbrže su pokazale značajna poboljšanja u razini ljudskog kapitala ili su uspon i počele s višom razinom od ostalih u regiji. Peto, i stopa investicija je kod njih bila viša nego kod ostalih.

Zadržat ćemo se na broju pet budući da se - uz neke vrlo zanimljive zaključke - prošloga tjedna na zagrebačkom znanstvenom skupu vezanom uz uvođenje eura, govorilo upravo o utjecaju investicija na gospodarski rast (a investicije ionako dijelom ovise i o prve četiri karakteristike kojima se diče uspješne nove članice EU).

Za početak, evo najnovijih podataka Eurostata o investicijama u prošloj godini u Europskoj uniji: iznose čak četvrtinu BDP-a u Češkoj (25,2 posto) i Švedskoj (24,9 posto), a slijede Estonija (23,7 posto), Austrija (23,5 posto), Irska (23,4 posto), Belgija (23,3 posto), Rumunjska i Finska (22,6 posto) te Francuska (22,4 posto). Sve ostale članice su ispod 20 posto, s Hrvatskom koja je nadomak te razine (19,9 posto) i Grčkom koja je na dnu (12,6 posto). Statistika također pokazuje da u odnosu na pretkriznu 2007. godinu, samo četiri članice lani nisu imale manji udjel investicija, tj. da su Švedska, Austrija i Njemačka čak malo povećale njihov udjel u BDP-u, dok je u Belgiji on ostao stabilan.

Za razvijenu ekonomiju 20-ak posto investicijske potrošnje je odlično, ali za onu u razvoju, koja hvata zalet, to bi minimalno trebalo biti 25 posto, idealno iznad 30 posto, poručio je na skupu ekonomist Ljubo Jurčić. Prije krize je Hrvatska bila na 26,8 posto, ali sada je prilično daleko od toga. No pad investicija zabilježen je i kod većine tranzicijskih zemalja, pa i onih koje su po konvergenciji daleko uspješnije i nadomak su EU prosjeka, pa se postavlja pitanje što to one rade drukčije, odnosno što Hrvatska radi tako loše. Amina Ahec Šonje, prodekanica učilišta Effectus, pozabavila se jednim važnim aspektom - efikasnošću investicija, te ukazala da ostatak odgovora na pitanje o slabom gospodarskom oporavku leži u strukturi investicija, visokim porezima te pravnoj nesigurnosti.

Efikasnost investicija dočarala je kroz pokazatelj koji se naziva ICOR (incremental capital output ratio), a definira se kao omjer stope investiranja (udio bruto investicija u BDP-u) i stope rasta realnog BDP-a. Što je ICOR veći, to je efikasnost investicija manja jer je za istu stopu rasta BDP-a potrebno imati veći udio investicija. Analizu je podijelila u tri razdoblja: ono koje obuhvaća sve godine hrvatske recesije 2007.-2017., potom srednje razdoblje 2010.-2017. te zdravo razdoblje 2014.-2017.

Zaključak je: Hrvatska je po efikasnosti investicija doslovce potonula kad se promatra desetogodišnji period s početnom točkom neposredno prije velike krize. Njen ICOR je 66,5 dok je poljski 5,5 (Hrvatska je 12 puta neefikasnija od Poljske i četiri puta od prosjeka novih članica EU). Ona naglašava kako je udjel bruto investicija u BDP-u pritom u Hrvatskoj bio prosječno 21,8 posto, u Poljskoj 20,2 posto, a u promatranoj skupini zemalja 22,6 posto, što u svim primjerima nije bitno manje nego ranijih godina.

Ukratko, kaže Amina Ahec Šonje, na pogoršanje ICOR-a je ključno utjecao pad ekonomske aktivnosti, a manje je značajan utjecaj udjela investicija. Zašto je pak u Hrvatskoj tako uočljivo pogoršana efikasnost investiranja? Odgovore nude iduća razdoblja u kojima je Hrvatska i dalje na začelju.

Kad se iz analize ukloni 2009. godina u kojoj sve nove članice osim Poljske bilježe znatan pad BDP-a, prosječan ICOR je znatno smanjen, a Hrvatska je i dalje četiri puta neefikasnija od prosjeka. Kad se prebacimo na teren tzv. zdravog razdoblja, 2014.-2017. godine, prosječni ICOR iznosi 6,7 (bolje čak i od razdoblja 1993.-2002.), te je jasno da dio članica ostvaruje iznadprosječnu efikasnost investiranja, a među njima su i zemlje iz prvog odlomka ovog teksta, Češka, Slovenija i Slovačka. Hrvatska? Ona ima najnižu prosječnu stopu rasta od 2,1 posto, pao je udjel investicija u BDP-u, te je i njoj porasla efikasnost investiranja, ali je lošija od prosjeka promatranih zemalja, za 0,3 postotna boda. I dalje je na začelju.

Pritom je posebno zanimljivo, kaže Amina Ahec Šonje, da je u razdoblju 1994.-2002. godine Hrvatska bila visoko na rang-listi, u društvu baltičkih zemalja i Poljske te daleko efikasnija u investiranju po ICOR-u (4,9) nego što je danas, uz prosječni rast od 4,3 posto i prosječan udio bruto investicija u BDP-u od 21,2 posto. Tada je, primjerice, Češka bila među neefikasnima. Između ostaloga, naglašava pritom, u međuvremenu je u Hrvatskoj raslo porezno opterećenje. “Čak i studenti prve godine ekonomije dobro znaju da se recesija ne rješava povećanjem poreznih nameta”, kaže. Porezni je teret strukturno povećan za oko 2,5 postotna boda od 2002. do 2017. godine.

“Lošem trendu hrvatskog ICOR-a kumovale su, kad ih se gleda u cjelini, sve naše nesposobne vlade. Jedini suvisli premijer bio je Nikica Valentić”, komentira svoje nalaze prodekanica Effectusa. “Jest da je bio kratko, ali nitko nije dosad uspješno, ekonomski i politički, riješio neki zaista teški i gorući problem, kao što je bio antiinflacijski program”, zaključuje ona. “Više sreće u idućem izvlačenju”, dodali bismo mi.