Svake, al’ baš svake godine uoči prosinačkih blagdana zaklinjem se da neću oštetiti tekući račun i baš nijedan put nisam uspjela, govori čitateljica M., čiji tekući račun je sada u siječnju već nokat do ambisa. Prava provalija, iskustvo joj govori, čeka je tek u veljači. Potrošila je, naime, toliko da bi praktički trebala grickati nokte do ljeta. A evo kako joj se to dogodilo.
- Odlučila sam da ću se strogo držati određenog fonda za darove, dakle ništa preko 35 kuna, trebala sam ih kupiti deset. Planirala sam da ću krenuti u potragu još u studenome i da ni slučajno sebi neću kupovat one šljašteće majice za partyje jer posluže jednom i više nijednom. Imam ih ionako od lani i preklani, mislim se. Hranu ću svest na realnu količinu koju može pojesti četveročlana obitelj, što znači da neću napravit pet nego dvije vrste kolača. Pogotovo nipošto neću kupovati dodatni nakit za bor. Ne gledaj, okreni glavu od izloga, sve sam to sebi govorila, ali čoviče, moraš ić’ po dućanima. A onda sam ugledala jednog preslatkog jelenka, točno za policu pored bora, ma daaaj, vidi ga šta je sladak.
E to ću sebi kupit! I tako, krenulo je “peglanje” – ispovijeda se M.
Onda je, izvadila karticu koja će doć na naplatu u siječnju. Dobro, mislila je, to je sitnica. Koja je, naravno, bila potpuno nepotrebna, ali upravo kupnja nepotrebnog predstavlja joj užitak, jer potrebno ionako mora platiti pa kakva veselja ima u tom životu. Hm, zvuči čak logično. Jedini problem je u tome što sve podsjeća na neplaniranu trudnoću. Zna ona, nije joj prvi put da je nakon divnog lančanog predblagdanskog orgazma ostala trudna i točno devet mjeseci joj je trebalo da joj račun prodiše. Uvalila se lani u minus od četiri hiljade kuna. Penjanje do nule potrajalo je do idućeg Božića.
U dugu još od prosinca 2016.
Čitateljica Lj. zaglibila je još i gore. Ona se još vadi iz prosinca 2016. godine! Da, dobro ste čuli. Tada je toliko financijski posrnula da se već godinama poput narkomana liječi u komuni s nevjerojatno strogom disciplinom. Ona, naime, nije uopće uspjela izaći iz minusa pa se spasila uz pomoć nenamjenskog kredita podignutog na pet godina.
- Živim od tek dvije trećine nevelike plaće i sreća je samo da sam u godinama bančenja kupila vrhunsku obuću i par skupih trajnih komada odjeće jer već četiri godine nisam sebi kupila ništa – povjerila se Lj.
Ona je gotovo spala na prosjački štap zato što je u taj kobni prosinac već ušla s prethodnim minusom na računu od oko šest tisuća kuna, a onda joj je banka perfidno ponudila i dodatni paket s trostruko većim minusom.
- Uf, kad se samo sjetim koliko sam u tom trenutku pogriješila. Ne, nisam bila očajna prije te odluke, bila sam u kudikamo boljoj situaciji nego danas. Prihvaćanje minusa trostruko većeg od iznosa moje tadašnje plaće jedino mogu pripisati beskrajnoj gluposti. Ne znam, možda stvarno i nekoj vrsti ovisnosti. Trošila sam na razne ludosti kao pomahnitala. I onda, kada sam ponovno došla do ruba od tih 18 tisuća kuna minusa, shvatila sam da je kraj – priznaje nam Lj., koja od tada ima samo jednu karticu, i to “elektronku”, koja ne daje mogućnost kupnje na rate. Za sebe kaže da je ponekad nalik mađioničaru. U stanju je napraviti ručak za deset kuna. A darovi za Božić? Pravi ih sama, kaže nam. I svi su, kad ih dobiju, jednako sretni kao kad se “itala” s parfemima i mobitelima, piše Slobodna Dalmacija.
Stručnjaci bi njezino ponašanje pripisali financijskoj nepismenosti, a praktičari zabludjelošću u magiju trošenja. Trošenje je često privid sreće, a dodatnu maglu na sve dodaje famozna kupnja na rate.
- Svaki kraj godine dočekam s nenormalno velikim brojem rata. Evo kako se to dogodi – opisuje nam Ksenija K.
Živjeti unatrag
- Ono šta sam na rate pokupovala u devetom i desetom mjesecu, a to je razdoblje kad treba djeci kupiti sve za školu i jesensko-zimsku garderobu, do prosinca mi je već iščezlo iz pamćenja, jer već tri mjeseca to otplaćujem bez većih poteškoća. Ali onda na zimskim rasprodajama pred Božić nabacim još jedno pet kupnja na rate, tako da u siječnju, kad se sve te rate zbroje i legnu mi na leđa, imam ozbiljni izdatak veći od tisuću kuna.
I onda još krenu otplate za školske ekskurzije, zimski iznosi za potrošnju struje, sve nekako naraste da me totalno zaguši. Bankrot mama! Ksenija se prisjetila još luđih razdoblja kada su na sve te troškove još odlazili na obiteljsko skijanje u siječnju. Evo kako su to izvodili: prvo bi uplatili predujam za smještaj već u studenome, onda bi gorivo platili na kartice s odgodom što bi stiglo u veljači, a keš bi potrošili tamo, plus još neki šoping s odgodom. Srećom da nikada nisu preko agencije godinu dana otplaćivali smještaj, ali ima i onih koji su za snježne radosti dizali nenamjenske kredite u bankama. Ok, sve je stvar prioriteta, netko otplaćuje namještaj, netko skupocjene čizme, a netko voli putovanje. Ali bolno je, kažu mnogi, živjeti unazad. Čizme se već poderu, a ti ih još otplaćuješ ili ono kad si već pojeo i popio, pustio vodu u klozetu, a onda mjesecima stenješ u besparici i na kiselome kupusu...
- Minus? Pa nikad nisam u plusu – kaže čitateljica S. Postoji samo jedan dan u mjesecu kad se nalazim iznad površine, a to je kad legne plaća na tekući, udahnem što je više moguće i ponovo ronim. Uglavnom idem do dna, a nekad se zadržim koji centimetar iznad. E taj centimetar iznad dna me spasi u prosincu, jer dade mi prostora za kupnju – kaže S.
Ona zna da samo jednom možeš potrošiti više nego što imaš, to je ono kad uskočiš u minus i da onda to banci plaćaš u vidu kamate, ali jednostavno je s godinama odustala plivati po površini.
- Sredim se, dakle, isplivam, uživam pola mjeseca u tom divnom osjećaju i tada se obično u kući nešto pokvari, recimo crkne bojler ili mašina za robu. I onda opet stisnem nos i ronim! Nema druge – uvjerena je S.
I S. je, kao i ostale naše sugovornice, ove godine ušla među one koji su po hrvatskim trgovinama u prosincu ostavili skoro 16 milijardi kuna, što je, kažu podaci, oko milijardu više nego prethodne godine.
- Eto vidiš, kako da u toj ludoj atmosferi i sam ne potrošiš - dometne M.
- Ako nemaš, onda ne trošiš - odgovaramo joj.
- Ma znam da nemam, ali opet nekako imam. Imam taj prokleti minus, đava odnija onoga ko ga je ikad izmislija! - na to će ona.
HGK: Najmanje se darivalo poslovne partnere
Dvije trećine građana za blagdanske darove potrošilo je između 100 i 1000 kuna, samo jedna petina i više, pokazuju podaci istraživanja Hrvatske gospodarske komore koje je provedeno na 300 ispitanika u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu.
– Od 100 do 500 kuna je za darove najbližima potrošilo 31,5 posto ispitanika, od 500 do 1000 kuna 31,8 posto, a 20,8 posto ih je potrošilo više od 1000 kuna. Manje od sto kuna je dalo 10,4 posto anketiranih, a 2,3 posto ih uopće nije kupovalo. Najviše su se darivali članovi obitelji (84 posto), a najmanje poslovni partneri (17 posto). U darovima je bilo najviše kozmetike (39 posto), odjeće i obuće (35 posto) te dječjih igračaka (31 posto). Oko 29 posto je bilo darova među delikatesama, oko 24 posto su bila pića. U relativno visokom postotku (20,5) darovale su se knjige, te elektronika (17,2 posto).
Porezna uprava: Vidljivo povećanje potrošnje u prosincu
Prema podacima Porezne uprave, vidljivo je povećanje potrošnje u prosincu 2019. za 6 posto u odnosu na isti mjesec 2018. godine. Broj računa od 182,8 milijuna za 2 posto je veći u odnosu na prosinac 2018., a prosječni iznos računa od 86,45 kuna veći je za 5 posto u odnosu na godinu prije.
Usporedbom podataka o izdanim računima u predbožićnom vikendu, od 20. do 22. prosinca 2019., iznos računa je u odnosu na vikend od 13. do 15. prosinca bio veći za 16 posto. Izdano ih je u vrijednosti od 1,74 milijarde kuna, a broj fiskaliziranih računa bio je veći za 6 posto (18,2 milijuna), kažu u HGK-u. Dakle, ima se, može se!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....