Sud prvi put naložio da se s ovrhom pričeka do konačne odluke o ništetnosti kredita

Sutkinja Općinskog suda u Sesvetama Mira Kušić 25. listopada donijela je zasad nepravomoćno rješenje o odgodi ovrhe na nekretnini koja je poslužila kao zalog stambenog kredita jednoj zagrebačkoj obitelji koja je upala u dužničko ropstvo. Ovrha se odgađa, stoji u rješenju, sve do pravomoćnog okončanja postupka o ništetnosti ugovora za stambeni kredit u švicarskim francima!

To je prvi takav poznati slučaj u Hrvatskoj da je sud stavio embargo na ovrhu nekretnine - utemeljen na presudi Suda Europske unije C-407/18 kojom je u slovenskom slučaju duga Addiko banci obitelji Kuhar zbog švicarca odlučeno da nacionalni sud mora obavezno prihvatiti zahtjev za privremenu mjeru za odgodu ovrhe nekretnine ili to mora učiniti po službenoj dužnosti sve do sudskog okončanja postupka.

To znači, tumači Denis Smajo, aktivist i suradnik udruge Potrošač, da se “svi ovršni postupci u Hrvatskoj moraju staviti u stanje mirovanja sve dok ne završi sudski postupak za ništetnost odredbi ili cijelog ugovora u švicarcima. I, praktički, spas za sve dužnike kojima prijeti ovrha nekretnine, pogotovo onima kojima je to jedini dom.”

Valutna klauzula

Konkretno, Sud EU je 26. lipnja 2019. presudio da je kršenje Direktive Vijeća 93/13 ako se ovrha vodi na temelju ovršne isprave koja ima nepoštene odredbe - a to je ono što su borci za prava dužnika u francima uspjeli dokazati i nedavnom revizijskom odlukom Vrhovnog suda, koji je potvrdio pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda da je odredba o valutnoj klauzuli u švicarcima nepoštena i ništetna.

Rješenje sesvetskog Općinskog suda poslužit će kao ogledni primjer za sve one kojima iznad glave prijeti opasnost deložacije. Procjenjuje se da je od oko 70.000 stambenih kredita ugovorenih u švicarcima, 18 posto njih ušlo u kategoriju loših, odnosno nenaplativih.

A. B., kojoj je prijetila ovrha nad kućom u kojoj živi, ugovor o stambenom kreditu za kupnju sklopila je 2017. s bivšom Hypo Alpe Adria bankom, danas Addiko bankom, koja je upisala založno pravo na nekretnini.

“U krizi je žena izgubila posao, prihodi su joj bili manji od rate kredita koja je divljala te je zatražila moratorij u banci, ali je njezin zahtjev odbijen”, otkriva njezina odvjetnica Ana Galoši Comisso.

Banka je A. B. otkazala kredit i zatražila isplatu u cijelosti, a A. B. nije mogla plaćati ni rate, a kamoli kompletan iznos, nakon čega je banka svoja potraživanja prodala švicarskoj agenciji DDM Invest III. A. B. je pokrenula postupak radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu i aneksa kojim je napravljena konverzija. A DDM Invest III u prosincu prošle godine pokrenuo je postupak ovrhe i u siječnju 2019. ishodio rješenje o ovrsi.

Odvjetnica Ana Galoši Comisso zatražila je odgodu ovrhe. Pozvala se na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju i presudu Suda Europske unije. Sud EU razmatrao je slučaj Kuhar vs. Addiko bank (u kojemu čak dužnici nisu pokrenuli postupak za ništetnost jer nisu imali novca za odvjetnike) i presudio da “Direktivu Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost ispitati jesu li odredbe sadržane u tom javnobilježničkom aktu nepoštene i po toj osnovni odgoditi ovrhu.”

Nacionalno pravo

Direktiva, naime, propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu “nepoštene obveze nisu obvezujuće za potrošača”. To, pak, države članice obvezuje da poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža tom direktivom.

Pojednostavljeno, Sud EU tom je presudom preduhitrio moguću i nepopravljivu nepravdu koja bi zadesila dužnike: imali bi jako malo koristi od naknadnih presuda da su im ugovori o švicarcima nezakoniti i ništetni, a oni su u međuvremenu već deložirani i bez krova nad glavom.

Ili, kako pojašnjava Ana Galoši Comisso, tom presudom Suda EU nacionalni sudovi koji su se bavili ovrhama, a nisu imali mogućnost ni ovlasti da ispitaju valjanost pojedinih odredbi ugovora koje su temelj ovrhe, dobili su osnovu za odgodu ovrhe.

Poštivanje suda EU

- Svi kojima prijeti ovrha mogu se pozvati na presudu Suda EU i obustaviti ovršni postupak. Ovo rješenje pokazuje da su i naši suci počeli poštivati tu presudu, a dugoročno je moguće da se ovrhe u cijelosti odgode i padnu u vodu ako se ugovori o kreditima proglase ništetnima. I to je jako važno jer se postupci za ovrhu u Hrvatskoj provode iznenađujuće brzo - napominje odvjetnica.

U Odvjetničkom uredu Marko Praljak i Marin Svić, koji zastupa švicarsku agenciju, nismo mogli dobiti komentar rješenja Općinskog suda niti saznati njihove daljnje poteze jer, kako su nam rekli, nemaju odobrenje stranke za to. Smajo, pak, naglašava da je ovo “još jedna značajna pobjeda, pogotovo za dužnike koji su zbog divljanja tečaja i kamatne stope imali velikih problema u otplati kredita u švicarskim francima”. Njemu je ona dodatni razlog za optimizam. - Sad se vidi da smo bili u pravu kad smo govorili da naši sudovi moraju poštovati presudu Suda EU C-407/18, odnosno da sudovi moraju donijeti rješenje o odgodi ovrhe do okončanja sudskog postupka u privatnoj tužbi protiv banke gdje se radi o ništetnosti odredbi ili cijelog ugovora. Ova važna odluka Općinskog suda u Sesvetama sigurno će pomoći nekoliko tisuća dužnika koji su u procesima ovrhe od strane banke - zaključuje Smajo.