Rijetko obraćam pažnju na datum dospijeća računa (stvarno, poludjela bih kad bih se još i s time opterećivala), ali me zainteresirala priča jedne prijateljice koja je neki dan plaćala ratu za svoju kreditnu karticu.
Kaže, plaćala je, kao i obično, točno na datum dospijeća, ali je ovog puta, umjesto u jutarnjim, račun podmirila u popodnevnim satima.
I hopla, odmah zatezna kamata od 18 lipa, jer je novac na račun banke kod koje ima karticu, zbog kasne uplate, prebačen tek sutradan.
“Pa stvarno smiješno, što mene briga kad je njima sjeo novac? Ja sam uplatu zadala točno na datum dospijeća...”, kaže mi razočarana poslovnom praksom banke.
Stanem malo guglati vezano uz ovaj problem pa ubrzo naiđem na hrpetinu tekstova različitih udruga za zaštitu potrošača koji su se kroz povijest nerijetko bavili datumom dospijeća i rokovima plaćanja.
Dva datuma
Dakle, osnovna dvojba jest sljedeća: je li datum dospijeća datum kad je potrebno samo zadati nalog za plaćanje određenog računa (recimo, putem internet bankarstva) ili je to pak dan na koji novac koji potrošač duguje zapravo treba sjesti na račun pružatelja neke usluge?
Razlika je prilična, a ova druga opcija za potrošača je pak i znatno kompliciranija, prvenstveno iz razloga što, želi li doista svoje račune podmirivati bez plaćanja zateznih kamata, treba za svaki pojedini račun voditi brigu kad će zadati uplatu, kako mu se ne bi dogodilo da novac na račun pružatelja neke usluge zapravo sjedne prekasno.
Kad su u pitanju udruge za zaštitu potrošača, njihovo je mišljenje više manje sljedeće: potrošača nije briga kad je novac formalno pravno sjeo na račun nekog pružatelja usluge, dok god je on uplaćen s datumom dospijeća.
Uporište za to, tvrdi se u mnoštvu tekstova na internetu, pronalaze u Zakonu o zaštiti potrošača, točnije njegovu članku 14. koji kaže, citiraju udruge, da se “novčana obveza koju potrošač plaća putem pružatelja platne usluge smatra namirenom s danom kada je pružatelj platne usluge primio od potrošača nalog za plaćanje...”.
Zvuči prilično jednostavno i prijateljski prema potrošačima, no udruge, nažalost, svojim korisnicima propuštaju citirati i nastavak tog zakonskog članka koji ponešto mijenja situaciju.
Neopozivi nalog
Naime, puni članak 14. Zakona o zaštiti potrošača zapravo kaže kako se novčana obveza “smatra namirenom s danom kad je pružatelj platne usluge primio od potrošača nalog za plaćanje i kada je taj nalog postao neopoziv, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje platni promet”.
“Dakle, da bi se novčana obveza smatrala namirenom, citirana odredba Zakona o zaštiti potrošača traži da se kumulativno ispune dva uvjeta, odnosno da je zaprimljen nalog za plaćanje, ali i da je takav primljeni nalog postao neopoziv”, pojašnjavaju u svojem službenom odgovoru iz Hrvatske narodne banke.
Sada, dakle, treba definirati što to znači neopozivost naloga, a pojašnjenje pristiže u službenom odgovoru Erste banke, kao i u odredbama Zakona o platnom prometu.
Iz ove financijske institucije upozoravaju kako svaki korisnik i njegov pružatelj platnih usluga imaju ugovoren termin kad se pojedini nalog za plaćanje izvršava, a u tom slučaju korisnik nekih platnih usluga nalog za plaćanje može opozvati najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi danu ugovorenom za početak izvršavanja naloga.
“Kad banka s nekim korisnikom sklapa Okvirni ugovor o platnim uslugama, u njemu je ugovoren i početak izvršavanja naloga, a korisnik sklapanjem tog ugovora zapravo prihvaća takozvani terminski plan banke. Prema tom terminskom planu, nalog za plaćanje ne može se opozvati nakon što ga je primila banka primatelja, odnosno pružatelj platnih usluga primatelja, odnosno nakon što je isti proslijeđen u međubankovne platne sustave”, poručuju iz Erste.
Jednostavnije rečeno, platni nalog postaje neopoziv tek u trenutku kad ga je primila banka primatelja, iz čega pak proizlazi da se platna usluga može smatrati namirenom tek u trenutku kad je novac primatelju sjeo na račun.
U slučaju Erste banke, a slična je praksa i u ostalim financijskim ustanovama, trenutak kad će novac biti uplaćen na neki drugi račun ovisi o terminu plaćanja, ali i o banci u kojoj se račun primatelja nalazi.
Isti dan
Ako klijent Erste banke zadaje nalog za plaćanje koji se odnosi na pravnu osobu s računom u istoj banci, tada sredstva uplaćena internetskim bankarstvom do 23.30 sati sjedaju istoga dana, neovisno o danu u tjednu, a ona uplaćena u poslovnici banke sjedaju istog dana ako su uplaćena najkasnije do 19 sati.
Podmiruje li pak korisnik Erste banke neki račun registriran u nekoj drugoj banci, tada sredstva na račun pravne osobe sjedaju istog dana ako su zadani do 15:30 sati, dok se svi nalozi zadani nakon tog roka provode sljedeći radni dan.
“Prema Nacionalnom klirinškom sustavu, subota, nedjelja i državni praznici nisu radni dani, zbog čega se sredstva među bankama prenose prvog sljedećeg radnog dana”, poručuju iz ove institucije.
Pojam datuma dospijeća, dakle, malo više ide u prilog bankama nego potrošačima, a pravednost tako postavljenog sustava svakako bi trebala biti temom nekih budućih novinskih tekstova.
Ipak, dok se ona ne promijeni, u svojoj banci zatražite točne informacije o njenom terminskom planu kako biste uvijek plaćali unutar rokova i bez zateznih kamata.
Možda su u pitanju samo lipe, ali nema goreg nego ostaviti ih onima koji ih ionako imaju previše.
Za jedan dan duga komunalnoj tvrtki više od 150 tisuća kuna kamata
Koliko pojedini pružatelji usluga mogu zaraditi na zateznim kamatama, izračunat ćemo na jednostavnom primjeru.
U jednom novinskom tekstu pronalazim informaciju kako Zagrebački holding kroz jedinstvenu uplatnicu svaki mjesec fakturira 115 milijuna kuna.
Kažu kako redovito naplate 93 posto tog iznosa, no na onih nenaplaćenih sedam posto potrebno je obračunati zatezne kamate, a nekad čak ići i na postupak ovrhe.
Uzmemo li u obzir da tih nenaplaćenih sedam posto iznosi 8 milijuna kuna, a godišnja zatezna kamata 7,09 posto, Zagrebački holding će za samo jedan dan kašnjenja korisnicima naplatiti čak 152 tisuća kuna zateznih kamata. Sad više ne zvuči tako malo, zar ne?
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.