Slušam neki dan razgovor dvoje putnika, prijatelja u tramvaju i ne vjerujem svojim ušima.
Ona je kupila neki malo bolji kuhinjski mikser u inozemstvu, upotrijebila ga je jedno pet, najviše šest puta i bezobraznik je već prilikom sedmog korištenja otkazao poslušnost.
“Ma tko će se time baviti i pisati u Mađarsku da ti ga poprave... Zaboravi to, prijatelju, bacila sam ga u smeće i već kupila novi”, pojašnjava svojem suputniku koji, umjesto da je upita je li zdrave glave, samo klima glavom kako bi joj potvrdio da je u pravu i da se tu zbilja ništa nije moglo napraviti. OK, neke ljude zbilja je teško žaliti kad se naslušaš sličnih priča iz tramvaja, ali mene svejedno svaki put iznova uhvate očaj i tuga kad spoznam koliko je ljudi spremno dati svoj pristanak da ih nasanjkaju. Razumijem, ne da ti se pisati mailove, prevoditi ih na engleski, tražiti informacije kome se uopće javiti, ali da se ne osjećaš kao zadnja budala na svijetu kad stojiš na blagajni nekog supermarketa kako bi platio sada već drugi po redu mikser u posljednjih mjesec dana, e to me, priznajem, baš svaki put može skroz izbaciti iz takta.
Svim onim trgovcima koji, budimo iskreni, svakog dana dragom Bogu zahvaljuju što ima takvih, onda lijepo stigne karma u obliku mene i meni sličnih koji se s pulta trgovine ne damo otjerati ni uz pomoć sačmarice. Dobro, dobro, ovog puta stvari treba utjerivati mailom jer se žališ na daljinu, ali važno je znati da se to itekako može, posebno kad je u pitanju kupovina na području Europe, koja je prilično detaljno regulirala uvjete garancije i prava potrošača.
Vrste jamstava
Prvo, treba znati da za robu odgovara trgovac, a ne proizvođač, pa je trgovina u kojoj je roba kupljena prva adresa na koju se treba obratiti u slučaju kvara. Drugo, treba razlikovati komercijalno jamstvo od klasične garancije. Ovo drugo propisano je na razini EU i podrazumijeva da trgovac za ispravnost prodane robe garantira minimalno dvije godine, dok komercijalno jamstvo, koje često dolazi uz mnoštvo artikala, predstavlja samo dodatnu garanciju i ni u kojem slučaju ne može poništiti ono što je propisano na razini cijele Unije. Dakle, nije važno jesi li uređaj kupio u Irskoj ili Sloveniji, a živiš u Hrvatskoj, ako on ne radi, a nije prošlo više od dvije godine otkako si ga kupio - imaš pravo na popravak, zamjenu ili povrat novca i moraš biti malo glupav da to ne iskoristiš.
Pritom kod ispunjavanja prava iz jamstva za robu kupljenu u inozemstvu vrijede ista pravila kao i za onu kupljenu u zemlji u kojoj potrošač živi. Ako se kvar na robi dogodio unutar šest mjeseci od kupovine, računa se kao da je greška postojala u vrijeme kupovine te trgovac “po defaultu“ mora napraviti popravak ili zamjenu robe o vlastitom trošku, a ako to nije u mogućnosti, onda potrošaču mora vratiti novac. Trošak dostave robe u trgovinu također će morati pokriti trgovac, pa u ovom slučaju za potrošača ne bi trebalo biti nikakvih dodatnih troškova. Priča se ipak malo komplicira u slučajevima u kojima je greška na robi nastala nakon perioda od šest mjeseci od kupovine. Tada trgovac od potrošača može tražiti dokaz da je greška doista postojala u vrijeme kupovine, što znači da prije odluke o zamjeni ili popravku artikla može tražiti da mu ga kupac prvo dostavi na pregled. U tom slučaju, trgovac može od potrošača zahtijevati da sam plati trošak dostave robe do trgovine, no taj će mu novac biti dužan refundirati ako se po pregledu robe ustanovi da je greška na njoj doista postojala u vrijeme kupovine. Pokaže li se ipak da je za kvar na neki način kriv potrošač, tada nema ni povrata novca za poštarinu, a ni zamjene ili popravka artikla, pa je u slučaju neke greške na robi važno biti siguran - da je nisi sam prouzročio.
Slanje prijave
Praksa nažalost pokazuje kako mnogi potrošači imaju velikih problema u komunikaciji s trgovcima u stranoj zemlji (recimo, ignoriraju im mailove ili, pak, tvrde da za proizvod ne vrijedi garancija), pa im ne preostaje ništa drugo nego obratiti se Europskom potrošačkom centru, koji je dužan posredovati u rješavanju problema. Moguće je to napraviti na dvije adrese, prijavu poslati Europskom potrošačkom centru u Hrvatskoj ili u zemlji u kojoj je kupljen proizvod te čekati daljnje upute. Također, svoja ćete prava najlakše ostvariti ako se prilikom prigovora oboružate osnovnim dokumentima - računom, potvrdom dostave robe s datumom te svom popratnom papirologijom koja dokazuje gdje ste i kada kupili neki proizvod. Nije baš uklesano u kamen, ali pomaže da se lakše izborite za prava koja i bez svega toga mnogi shvaćaju olako...
Imate li prijedlog za veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..