'Platili smo neograničeni švedski stol, a uspjeli pojesti tek žlicu francuske salate'

Neograničena hrana i piće, živa muzika, osigurani stolovi, i sve to 390 kuna - ponuda je koja je sasvim privlačno zvučala prije dvije godine ljudima, a bilo ih je oko 500, koji su se odlučili proslaviti novu godinu u zagrebačkom Movie Pubu. No, samo nekoliko sati nakon što su odabrali svoju najljepšu odjeću i krenuli ispratiti tu 2017., našli su se nagurani među stotinama ljudi, gladni, žedni, nezadovoljni, a ni glazbu nisu čuli osim na radiju.

Nekoliko godina ranije, luksuzni novogodišnji event na Horvatovcu naprasno je otkazan dan prije dočeka, a ljudi svoj novac nikad nisu vidjeli. Brojni su se dočeci ipak održali, ali je iza njih ostao gorak okus “bačenog novca”. Kada je, zapravo, nešto objektivni fijasko za koji je kriv organizator, a kada je to samo naš subjektivni dojam jer se nismo zabavili toliko ludo koliko smo očekivali?

Na prvu gledano, proslave Nove godine izgledaju sjajno. Modne kombinacije pune su šljokica, partiji su raskošni, a novi počeci su na vidiku. Instagrami gore; pleše se, pjeva, luduje, voli. No, realno, dok sve oko nas bliješti, šanse da nam najluđa noć u godini postane totalni fijasko itekako su velike. Pritisak da se zabavite je konstantan. Vrlo vjerojatno ćete većinu noći provesti u gužvi koja onemogućuje funkcioniranje na bilo kojoj razini. A, najgore od svega, sve ćete to skupo platiti jer su gotovo bez iznimke cijene za Novu i višestruke u odnosu na obične izlaske tijekom godine.

To hoćete li se zabaviti i uživati na kraju godine ovisi, naravno, ponajviše o vašem osobnom stavu i raspoloženju. No, nekada je stvar i u vanjskim faktorima na koje ne možete utjecati. Događalo se to, vrlo često i u našoj okolini pa su neki dočeci Nove godine već postali i svojevrsne urbane legende prema kojima bi se dalo snimiti film katastrofe.

Otišli kući na sarmu

Prema nekim navodima, čak oko 500 ljudi uputilo se posljednjeg dana 2017. u zagrebački The Movie Pub u Savskoj ulici. Cijena za partijanje u tom ugostiteljskom objektu bila je 390 kuna po osobi, a u najavi je pisalo da je u cijenu uključena neograničena količina pića, toplo i hladno predjelo, pečenje, živa muzika... Dobra ponuda, reklo bi se, osim što informacija o pet stotina ljudi već u startu ruši svaku nadu za dobrom zabavom. The Movie Pub, logično, nije mogao udobno smjestiti i adekvatno nahraniti i napojiti toliku količinu ljudi. Noć se pretvorila u horor.

- Kada smo došli u Movie Pub u 21 sat dočekali su nas prazni pladnjevi, a stol nismo dobili iako smo se prijavili za sjedeća mjesta. Sat vremena smo tražili slobodne stolce, vino su nam poslužili u boci od travarice, a tamburaše nismo ni vidjeli. Na kraju smo oko 22.15 sati tražili povrat novca i otišli kod moje punice na sarmu - ispričali su Jutarnjem listu tada posjetitelji.

Kako su ljudi pristizali, situacija je sve više eskalirala.

- Na ulazu su nas odmah prebacili u Texas grill i steakhouse restoran, iako smo uplatili za The Movie Pub. Dočekala su nas dva plastična stola s bocom Cole i Jamnice, a nije bilo ni mjesta za nas osam - ispričala nam je jedna posjetiteljica s kojom smo se čuli i ovih dana, a koja nam je potvrdila da do danas od The Movie Puba nisu dobili povrat novca pa čak ni ispriku.

Oko švedskog se stola u kratkom roku stvorio red gladnih ljudi koji nisu imali što jesti, po piće su morali odlaziti sami jer su bila samo dva konobara na dvije sale, a tamburicu su slušali preko radija. U nekom trenutku umalo je došlo i do fizičkog sukoba između konobara i gostiju jer je jedna gospođa za svoj stol uzela jednu cijelu platu hrane, što konobar nije htio dopustiti. Trešnja na šlag ovoj večeri bio je dolazak policije, koju, suprotno onome što biste možda očekivali, nisu zvali ogorčeni susjedi, nego sami gnjevni gosti, koji su kao argument za poziv objasnili da se radi o prijevari. No, ni policija nije pomogla.

- Na kraju sam u cijeloj večeri pojela žlicu francuske salate, a kada sam se išla žaliti voditeljici, tamo je već bilo 30 ljudi koji su imali isti problem. Čim je otkucala ponoć mi smo otišli doma, a mene je bilo sram jer sam svojoj obitelji priuštila takvu Novu godinu - rekla nam je gošća, koja je kasnije sigurno poželjela da se, poput našeg prvog sugovornika, odmah nakon dolaska uputila doma na sarmu. Naime, iz The Movie Puba bili su poručili da će povrat svojeg novca dobiti samo oni koji su otišli doma prije 22.30 sati. Ipak, nikome od ljudi s kojima smo ovih dana razgovarali taj povrat novca nije izvršen, niti je poznato kako su točno mislili utvrditi do kada je tko od gostiju ostao u lokalu.

Predsjednik društva Potrošač Igor Vujović kaže nam da se ovakve situacije ipak mogu spriječiti, i to bez prevelikih napora. No, problem, naravno, postoji, a to je, prema njegovu mišljenju, nedovoljna informiranost građana. - Prije svega, svaki bi građanin trebao biti upućen u svoja potrošačka prava i znati koje su odgovornosti svih stanovnika Republike - kaže nam, referirajući se na nedovoljno poznavanje Zakona o zaštiti potrošača. Kako većina zna koja su njihova ljudska prava, tako bi trebali znati i koja su im potrošačka prava jer se, smatra, radi o pravima koja su “jedna s drugim paralelna”.

- To je u Hrvatskoj relativno novo područje, zbog čega si ljudi često ne uspiju olakšati život i smanjiti ili u potpunosti suzbiti šansu od prijevare. Najbolje je zaštićen onaj tko je dobro informiran - kaže Vujović.

Konkretno nam pojašnjava poteze koji su jamstvo da vas nitko neće uspjeti prevariti.

- Trgovci i pružatelji usluga često se koriste raznim trikovima. Kako sam već rekao, najveći uzročnik toga što nas iskorištavaju je nepoznavanje prava, tako da je za sprečavanje prijevare često dovoljno već samo to da pokažete kako ste vi u svoja prava upućeni. Kad ste informirani, vaš je nastup samopouzdaniji pa su veći izgledi da ćete se izboriti za svoju pravdu. Trgovac vidi koliko vi znate - kaže Vujović, dodajući da trgovci, u ovom slučaju ugostitelji i organizatori dočeka, često zaboravljaju da su i sami potrošači i zanemaruju ljudski faktor u svojem biznisu.

Iznos nije važan - novac je vaš

Nadalje, vrijedi zlatno pravilo “bez računa se ne računa”.

- Račun na kojem piše što ste konkretno platili veže se na cjenik, a cjenik na ono što su vam za cijenu koju ste platili obećali. Dakle, treba imati dokaz da ste platili ono što tražite. Ako niste dobili ono što ste dogovorili, ako se radi o stopostotnoj prijevari, niste dužni ništa platiti - kaže pa nastavlja: - Prvi korak u tome da dobijete svoj novac natrag je ulaganje pismenog prigovora pružatelju usluge ili trgovcu, na koji je on dužan odgovoriti u roku od 15 dana. Ako odgovora ne bude ili on bude negativan, treba se obratiti nadležnim institucijama - upućuje.

Većina hrvatskih potrošača, kaže, ne može reći da je “završila osnovnu potrošačku školu”.

- Ne možemo dovesti sustav do toga da funkcionira ako ljudi ne počnu samoinicijativno koristiti svoja prava - naglašava Vujović pa dodaje kako je u većini slučajeva već dovoljno pokazati da doista znate što trebate dobiti za svoj novac kako ne bi uopće moralo dolaziti do toga da morate ulagati pismeni prigovor.

Važno je naglasiti i da je cifra za koju smatrate da ste prevareni nebitna. Prijevara je prijevara, iznosila ona 50 ili 500 kuna.

Ako već na početku svoje kupnje sumnjate da biste mogli biti prevareni ili se jednostavno bez obzira na svoju intuiciju, želite zaštititi, možete i to, iako se doista radi o rijetkoj praksi za koju malo tko zna. No, trebate saznati i početi ju primjenjivati.

- Ne vjerujte obećanju. Jedino je papir adekvatan dokaz. Kad ugovarate neku uslugu, nemojte zazirati od toga da prije zatražite potpis ugovora na kojem će svi detalji biti pojašnjeni. Građani obično zaziru od ugovora, no to ne treba biti strogo formalni ugovor, nego je dovoljna i potpisana ponuda s kojom se slažu i jedna i druga strana. Potrošači često bježe od te opcije, što zbog toga što ne znaju za nju, što zbog toga što im je neugodno uopće ju predložiti. No to je potpuno pogrešno. Ako ste na meniju naručili juhu od koje ste dobili samo rezance, i odrezak od kojeg ste dobili samo kost, nemojte se bojati osigurati svoj novac ili ga tražiti natrag. Svaka kuna koju ste dali vaša je, i vi ste ju zaradili - kaže Vujović, dodajući kako je u slučajevima u kojima niste unaprijed platili uslugu kojom niste zadovoljni pogrešno dati novac jer je “plaćanje prešutna suglasnost”. Umjesto toga, pokrenite postupak prigovora.

Razloga za prigovor imali su i oni koji su večernje sate Silvestrovog 2014. godine odlučili provesti na luksuznom eventu nazvanom “Champagne Showers - Pop the Cork to 2015”, koji se trebao održati u vili na Horvatovcu. Svi koji su se uputili tamo, ostali su bez slavlja, ali i novca. Ovaj je događaj, najavljivan kao fenomenalan, ekskluzivan i inovativan doček u luksuznoj vili s bazenom na dva floora i švedskim stolom, ovisno o datumu kada je kupljena ulaznica, koštao 279, 299 i 349 kuna, a VIP ulaznica u koju su bile uključene hostese, konobari i strana žestoka pića, bila je 500 kuna. Gostima je također rečeno da će se za sigurnost brinuti redari i kako im je organiziran taksi na kraju dočeka.

Prvo su organizatori promijenili lokaciju eventa, a samo dan prije dočeka event je otkazan te je uplaćeni novac nestao.

Buka, a ne glazba s pet floorova

Organizatori su uprli prste u dvije promotorice koje su bile zadužene za komunikaciju s gostima, a one, pak, krivnju svaljuju na glavne organizatore, a oštećeno je ostalo oko pet stotina ljudi.

Još dublje u povijest dočeka nove godine koji su ispali fijasko seže i Wonderland party, održan na kraju 2005., odnosno početku 2006. godine. Tamo, pak, party nije otkazan, a broj posjetitelja, njih oko tri tisuće, bio je adekvatan za veliki prostor Paviljona 5 Zagrebačkog velesajma. Bio je to, nakon zabave na glavnom zagrebačkom trgu, gdje se okupilo oko 20 tisuća ljudi, najmasovniji doček u metropoli te godine. Ipak, sve ostalo pošlo je naopako. U Paviljonu su izostale najavljene atrakcije poput vodopada, vodenih zidova, šatora s pijeskom i slično. U najavama događaja organizatori su jamčili nekoliko različito uređenih floorova s različitim vrstama glazbe.

U teoriji je sve to izgledalo odlično, no u praksi je dolazilo do preklapanja glazbe pa se tako povremeno događalo da su ljudi plesali na pet različitih vrsta glazbe istovremeno. Između floorova nije bilo nikakvih pregrada, osim neke tanke zavjese pa je sve to ličilo na jedan veliki floor. Razočarani posjetitelji su po forumima, tada najaktualnijem internetskom mjestu za druženje, isticali kako i nije bilo previše razlike između floorova za koje je obećano da će biti različito uređeni, s različitim vrstama hrane na svakom od njih. Hrana je svugdje bila ista, a neki zbog mraka nisu niti vidjeli, a niti okusom prepoznali što jedu. Na flooru nazvanom “Arabian Nights”, koji je trebao odzvanjati orijentalnim zvukovima, puštao se Dino Dvornik.

Pali su i komentari kako je cijeli događaj ličio na jednu veliku svadbu, kao i primjedbe upućene i na prebukiranost WC-a i garderobe te veliku gužvu na ulazu. Da biste obavili nuždu, navodno se čekalo i 40 minuta.

Vjerujemo da je jedino što 31. prosinca želite čekati ulazak u novu dekadu, tako da pomno razmislite gdje ćete u nju uploviti i kome ćete dati svoj novac. Nekad je doista možda bolje sačuvati ga za teretanu.